Pero Simić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pero Simić
Lični podaci
Datum rođenja(1946-07-02)2. jul 1946.
Mesto rođenjaSkočić,  Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija
Datum smrti12. oktobar 2016.(2016-10-12) (70 god.)
Mesto smrtiBeograd,  Srbija

Pero Simić (Skočić, 2. juli 1946Beograd, 11. oktobar 2016) bio je srpski novinar i publicista.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen 2. jula 1946. u selu Skočić, kod Zvornika. Novinarstvom profesionalno počeo da se bavi 1968. godine u fabričkom listu „Viskoza” u Loznici, u zapadnoj Srbiji.

Od septembra 1971. do Titovog obračuna sa srpskim liberalima, 1973, bio je predsednik Saveza omladine Srbije. Od 1973. do 1996. bio je novinar „Večernjih novosti” u Beogradu, najtiražnijeg dnevnog lista u bivšoj Jugoslaviji. Od 1996. do 1998. pomoćnik glavnog i odgovornog, a početkom novembra 1998. Upravni odbor Kompanije „Novosti” dd izabrao ga je za glavnog i odgovornog urednika „Večernjih novosti” i generalnog direktora Kompanije „Novosti”. Na ovoj dužnosti ostao je do početka marta 2000. godine.

Više od tri decenije u beogradskim, moskovskim i drugim svetskim arhivima istražuje nepoznate stranice biografije Josipa Broza Tita i najkontroverznije događaje iz istorije bivše Jugoslavije. Preliminarne rezultate svojih arhivskih istraživanja objavljivao je u „Večernjim novostima” i „Borbi”, u bečkom „Forumu” i „Večernjoj Moskvi”.

Objavio je 19. publicističkih i istoriografskih knjiga.

Posle izlaska iz štampe njegove knjige „Tito, tajna veka”, odnosno „Tito fenomen stoleća” i „Tito fenomen 20. veka”, koja štampana na svim jezicima naroda bivše Jugoslavije u tiražu od 64.500 primeraka, hrvatski i slovenački novinari i istoričari proglasili su ga „najboljim poznavateljem Tita u svijetu” i „najvećim svetskim titologom”. (Predgovor hrvatskog izdanja knjige „Tito fenomen stoljeća” i okrugli sto u Ljubljani „I posle Tita Tito”, 4. maj 2010). Ova knjiga objavljena je i u Bugarskoj, Poljskoj, Austriji i Nemačkoj.

Politika[uredi | uredi izvor]

Od 1971. do 1973. bio predsednik Saveza omladine SR Srbije. Tih godina u javnim nastupima je govorio da „nezadovoljstvo omladine ne treba gušiti“, da se „budućnost ne nasleđuje, već gradi“, da „za nas nema tabu tema“, da je „naš zadatak da kritički mislimo“, da se „batinom ništa ne može postići“, da „Jugoslavija ima nerealnu sliku o sebi“, da je „nacionalizam realna snaga u društvu“. I da u Jugoslaviji „slobode ne može biti bez demokratije“, da „zatvaranje vodi u primitivizam“, da „zemlja ne može napredovati ako je vlast u rukama jednog čoveka“.

Oktobra 1972, na višednevnom Titovom razgovoru sa rukovodstvom SR Srbije, nije podržao politiku jugoslovenskog predsednika, već politiku vođe srpskih liberala Marka Nikezića.

Mesec dana posle ovog sastanka, dvojici lokalnih omladinskih funkcionera rekao je da „niko nije bezgrešan, pa ni drug Tito“. Simićevi sagovornici su to prijavili sekretaru svog Opštinskog komiteta SK, sekretar komiteta novom rukovodstvu SK Srbije. Februara 1972. Sekretarijat CK SK Srbije formirao je povodom ove izjave partijsku komisiju koja je mesec dana kasnije primorala Simića da podnese ostavku na sve političke funkcije.

U proleće 1976. pod optužbom da „podriva naš sistem i jedinstvo državnog i političkog rukovodstva SR Srbije i Jugoslavije“ bez pisanog rešenja privođen je na višednevni informativni razgovor u centralu Službe državne bezbednosti u Kneza Miloša 30, u Beogradu.

Novinarstvo[uredi | uredi izvor]

Posle smene s funkcije predsednika Saveza omladine Srbije, u Večernjim novostima je, zbog političke nepodobnosti, od maja 1973. do kraja 1979. radio na redaktorskim poslovima i pisao kraće novinske tekstove o zaštiti životne sredine, koji su uglavnom potpisivani inicijalima.

Krajem 1979. Uredništvo lista dalo mu je priliku da izveštava sa tradicionalnog susreta ekonomista Jugoslavije iz Opatije. U izveštajima sa ovog skupa objavio je da se Jugoslavija nalazi u „najvećoj platno-bilansnoj krizi“ u svojoj istoriji, da je učešće Jugoslavije u svetskom izvozu „u poslednjih osam godina sa 0,54 spalo na 0,45%“, da će „platni deficit zemlje 1979. iznositi rekordne tri milijarde dolara“, a da jugoslovenski izvoz „pokriva samo 47% uvoza“.

Zbog ovih tekstova mu je, po nalogu jednog člana Saveznog izvršnog veća, zabranjeno da piše o ekonomskim i političkim temama i ponovo je vraćen na redaktorske poslove u Redakciji.

Šest godina kasnije, 1985, odobreno mu je da ponovo piše ekonomske i političke članke i komentare u „Večernjim novostima”.

Serijom tekstova „Rehabilitacija duža od života“ 1986. prvi je među jugoslovenskim novinarima skrenuo pažnju na zaboravljenog Titovog prethodnika na čelu KPJ Milana Gorkića (Josipa Čižinskog), koji je 1. novembra 1937. streljan u Moskvi. Posle Staljinove smrti, sovjetske vlasti su ovog sarajevskog komunistu češkog porekla rehabilitovale, a KPJ, koja ga marta 1939. posmrtno isključila iz svojih redova, nije to nikad učinila.

Objavio je više od 300 članaka i dvadesetak feljtona o kontroverznim stranicama iz Titove biografije i novije istorije Srbije i Jugoslavije.

S funkcije glavnog i odgovornog urednika „Večernjih novosti“ i generalnog direktora Kompanije „Novosti“ ad, koju je obavljao 16 meseci, smenjen je odlukom Savezne vlade Savezne Republike Jugoslavije, koja je 2. marta 2000. godine, akcionarsko društvo „Novosti“, na neustavan i nezakoniti način, pretvorila u javno državno preduzeće. Posle njegove smene promenjena je uređivačka politika „Večernjih novosti“, a na čelo lista postavljen je visoki funkcioner Socijalističke partije Srbije.

Na prinudnom bolovanju proveo je pola godine, a od kraja oktobra 2000. do 1. januara 2008. radio je kao novinar-saradnik „Večernjih novosti“.

Preminuo je 11. oktobra 2016. godine.[1]

Publicistika[uredi | uredi izvor]

Knjige

  • Neizvesna prošlost, Istraživačko-izdavački centar SSO Srbije, Beograd, 1986, pp. 266.
  • Lanci dogme, Univerzitetska riječ, Nikšić, 1988, pp. 128.
  • Kada Tito, Kako Tito, Zašto Tito, Akvarijus, Beograd, pp. 1989, pp. 302.
  • Tito, agent Kominterne, ABC –produkt, Beograd, 1990, pp. 256.
  • Oproštaj bez milosti, koautor Jovan Kesar, Akvarijus, Beograd 1990, pp. 312.
  • U krvavom krugu – Tito i raspad Jugoslavije, Filip Višnjić, Beograd, 1993, pp. 216.
  • Slom Titovog carstva, Nikola Pašić, Beograd, 1999, pp. 168.
  • Ode vožd, Infohome, Beograd, 2001, pp. 140.
  • Vatre i potop – u vrtlogu porodičnog srbolenda, koautor Dejan Lukić, Filip Višnjić, Beograd, 2001, pp. 180.
  • Srbija zemlja neobjašnjiva, Filip Višnjić, Beograd, 2003, pp. 220.
  • Svetac i magle, Službeni list, Beograd, 2005, pp. 448
  • Raspeto Kosovo, Narodna knjiga i Novosti, Beograd, 2006, pp. 246
  • Iskušenja srpske elite – dokumenti o radu Srpskog kulturnog kluba, Filip Višnjić, Beograd, 2006, pp. 304.
  • Tito, tajna veka, Službeni glasnik i Novosti, Beograd, 2009, pp. 360. (drugo izdanje, 2009, pp. 390, treće izdanje, 2011, pp. 421, četvrto izdanje, 2012, pp. 481.)
  • Titov dnevnik, Novosti, Beograd, 2009, pp. 192.
  • Tito, strogo povjerljivo – arhivski dokumenti, koautor Zvonimir Despot, Večernji, Zagreb, 2010, pp. 592. (srpsko izdanje, Službeni glasnik, Beograd, 2010, pp. 627.)
  • Vreme jedne mladosti, koautori Đoko Stojičić i Miroslav Marković, Službeni glasnik, Beograd, 2010, pp. 533.
  • Draža – smrt duža od života, Službeni glasnik, Beograd, 2012, str.283.
  • Draža Mihailović – na krstu sudbine, Laguna, Beograd, 2013, pp. 620.
  • Tito i Srbi, Laguna, Beograd, 2016.

Radovi, članci, feljtoni

  • Jugosloveni na kongresima Kominterne, feljton, „Večernje novosti”, 17. septembar – 6. oktobar 1985.
  • Poverljivi obaveštajac 003 na čelu Ujedinjenih nacija, koautori Jovan Kesar i Miroslav Zarić, „Duga”, Beograd, 31. maj 1986.
  • Rehabilitacija duža od života, „Večernje novosti”, 1. i 2. novembar 1986.
  • Svi Titovi jubileji, feljton, „Večernje novosti”, 21. septembar – 8. oktobar 1987.
  • Istorija na doradi, serija tekstova o „autorizaciji” radova u Titovim sabranim delima, „Večernje novosti”, 13 – 17. jul 1988.
  • Zablude lidera SKJ, „Večernje novosti”, 19. septembar 1988.
  • Premoreni eksperimentima, „Večernje novosti”, 13. septembar 1989.
  • Dokumente widerlegen Tito (Dokumenta demantuju Tita), Forvm, Beč, 20. decembar 1989.
  • Politička zagadka Tito (Politička zagonetka Tito), „Večernja Moskva”, Moskva, 15. i 16. februar 1990.
  • Saradnja s agentima NKVD, serija tekstova, „Večernje novosti”, 20 – 25. jul 1990.
  • Kad su mrtvi svedočili, feljton „Večernje novosti”, 24. septembar – 14. oktobar 1990.
  • Titova tajna veza, „Večernje novosti”, 19. i 20. novembar 1990.
  • Između pakla i obećane zemlje, „Svet”, Beograd, 21. januar 1991. (potpis: Z. Simić)
  • Titove tajne iz podzemlja Kremlja, feljton, „Večernje novosti”, 14 – 24. oktobra 1991.
  • Ko je izabrao Tita, serija tekstova, „Večernje novosti”, 2 – 5. februar 1992.
  • Ratne igre Josipa Broza, feljton, „Večernje novosti”, 15. – 21. jun 1992.
  • Titovo osvajanje Srbije, feljton, „Večernje novosti”, 17. decembar 1993 – 3. januar 1994.
  • Pismo nobelovcu, „Večernje novosti”, 3. jun 1999.
  • Nećemo biti ničiji podanici, „Večernje novosti”, 6. septembar 1999.
  • Najteže optužbe u istoriji Novosti, „Večernje novosti”, 13. februar 2000.
  • Sud pogazio zakon, „Večernje novosti”, 1. mart 2000.
  • Javljamo da još postojimo, „Večernje novosti”, 2. mart 2000.
  • Neću i ne mogu ispuniti ono što se od mene očekuje, pismo predsedniku Republike Srbije, 5. jul 2000. (sajt autora)
  • Oklevetani liberalizam, „Danas”, Beograd, 9. i 10. maj 2006.
  • Sima Marković i Josip Broz, saopštenje na naučnom skupu „Društveno-politička i naučna misao Sime Markovića, održanom u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti u Beogradu 28. marta 2012.

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]