Performans

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

"Refugien" 2005. u Berlinu

Performans (eng. predstava, predstavljanje, izvedba) je jedna forma akcione umetnosti nastala šezdesetih godina 20. veka, kao posljedica povezivanja bodi arta, hepeninga, određenih shvatanja pozorišta i rituala primitivnih civilizacija.[1] Performans se u umetnosti najčešće odnosi na događaj u kojem jedna grupa ljudi (performer ili performeri) izvode, tj. ponašaju se na određeni način za drugu grupu ljudi — publiku.[2] Ponekad je granica između performera i publike vrlo mutna, pa se može reći da je i publika sa svojim reakcijama sastavni deo performansa. Performans se postavlja protiv predstave o umetnosti koja je prodajni, trajni objekat i podvlači prolaznost umetničkog dela i kritikuje razdvojenost umetničkog dela od umetnika. U središtu pažnje nisu uloge kao u pozorištu ili slike i objekti kao u likovnoj umetnosti već akcije, pokreti i procesi. Performans umetnici ne daju ništa drugo osim sebe samog. Poznat i kao umetnička akcija, godinama se razvijao kao sopstveni žanr u kome se umetnost predstavlja uživo. Imao je važnu i fundamentalnu ulogu u avangardnoj umetnosti 20. veka.[3][4]

Uključuje četiri osnovna elementa: vreme, prostor, telo i prisustvo umetnika i odnos između stvaraoca i javnosti. Akcije, koje se uglavnom razvijaju u umetničkim galerijama i muzejima, mogu se odvijati na ulici, u bilo kom okruženju ili prostoru i u bilo kom vremenskom periodu.[5] Njegov cilj je da izazove reakciju, ponekad uz podršku improvizacije i osećaja za estetiku. Teme su obično povezane sa životnim iskustvima samih umetnika, ili potrebom denuncijacije ili društvene kritike i sa duhom transformacije.[6]

Termini „umetnost performansa“ i „performans“ su postali široko korišćeni 1970-ih, iako istorija performansa u vizuelnim umetnostima datira još od futurističkih produkcija i kabarea iz 1910-ih.[7][2] Glavni pioniri performansa su Karoli Šniman,[8] Marina Abramović,[9] Ana Mendieta,[10] Kris Berden,[11] Herman Nič, Joser Beujs, Nam Džun Pajk, Ives Klejn i Vito Akonči.[12] Neki od glavnih eksponenata u novije vreme su Tanija Bruguera,[13] Abel Azkona,[14] Regina Hoze Galindo, Tehčing Hsieh, Marta Minuhin[15] i Petr Pavlenski. Disciplina je povezana sa hepeningom, fluksus pokretom, bodi artom i konceptualnom umetnošću.[16]

Izraz performans[uredi | uredi izvor]

Pantomima i slikarstvo

Pojam performansa nije egzaktno određen i definisan, tu se može raditi o umetnosti tela, bodi artu, fluksusu i mnogi umetnici kao na primer bečki umetnici akcije ili novi dadaisti opisuju svoje aktivnosti kao žive umetnosti, akcione umetnosti ili interpretacije.

Istorija i koreni[uredi | uredi izvor]

Performans ima elemente pozorišta, plesa, pantomime, muzike ili cirkusa. Tako dolaze do izražaja osnovni elementi u igri; vreme, prostor, telo umetnika, dramaturgija. Performans je često opisivan pomoću fotografije, filma ili videa.

Razvija se zajedno sa hepeningom i prethodila mu je avangardna umetnost 20. veka kao futurizam, dadaizam a i ritual je izvor performansa.

Pioniri performansa[uredi | uredi izvor]

Važni umetnici performansa prve generacije su;

Nova generacija performans umetnika:

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Carlson, Marvin (1998). Performance: A Critical Introduction. London and New York: Routledge. str. 1, 2. ISBN 978-0-415-13703-4. 
  2. ^ a b „Performance Art”. Tate Modern. Pristupljeno 20. 5. 2020. 
  3. ^ „Performance Art Movement Overview”. The Art Story. Pristupljeno 12. 5. 2020. 
  4. ^ „Media & Performance”. Moma Museo of Modern Art. Pristupljeno 20. 5. 2020. 
  5. ^ Taylor y Fuentes, Diana y Macela (2011). „Estudios avanzados de performance” (PDF). Fondo de Cultura Económica. Arhivirano iz originala (PDF) 14. 2. 2019. g. Pristupljeno 8. 2. 2019. 
  6. ^ Franco Peplo, Fernando (2014). „El concepto de performance según Erving Goffman y Judith Butler” (PDF). Colección Documentos de trabajo. Editorial CEA. Año1. Número 3. Pristupljeno 8. 2. 2019. 
  7. ^ „Etimología de performance”. Etimologías de Chile. 2019. Pristupljeno 20. 5. 2020. 
  8. ^ Carreño Rio, Rodrigo. „Carolee Schneemann, Pionera y Referente”. Le Miau Noir. Pristupljeno 8. 6. 2020. 
  9. ^ „Marina Abramovic, pionera del performance”. The Vault. 8. 4. 2018. Pristupljeno 8. 6. 2020. 
  10. ^ „Ana Mendieta, la pionera cubana de la performance, está en Madrid”. Diario de Cuba. 14. 2. 2020. Pristupljeno 8. 6. 2020. 
  11. ^ Calvo, Irene (14. 5. 2015). „Chris Burden, el body art y la performance de los 70: referentes actuales”. Ah Magazine. Pristupljeno 8. 6. 2020. 
  12. ^ Davis, Ben (28. 4. 2017). „Vito Acconci, Transgressive Progenitor of Performance Art, Dies at 77”. London Arte Week. Pristupljeno 30. 6. 2020. 
  13. ^ „The Top 10 Living Artists of 2015”. Artsy. 2015. Pristupljeno 30. 6. 2020. 
  14. ^ „Abel Azcona, mejor artista de performance”. Hoyu es arte. 22. 2. 2016. Pristupljeno 30. 6. 2020. 
  15. ^ E. Cué, Carlos (17. 2. 2017). „Marta Minujín "Desde los años sesenta no se ha hecho nada nuevo en arte". El Pais. Pristupljeno 30. 6. 2020. 
  16. ^ Fischer-Lichte, Erika. The Transformative Power of Performance: A New Aesthetics. New York and London 2008, Routledge. ISBN 978-0415458566.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]