Petar Mišić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Petar Mišić
Petar Mišić
Lični podaci
Datum rođenja(1863-04-02)2. april 1863.
Mesto rođenjaRajac, Kneževina Srbija
Datum smrti29. maj 1921.(1921-05-29) (58 god.)
Mesto smrtiBeč, Austrija
ObrazovanjeVojna akademija u Beogradu
Vojna karijera
VojskaKraljevina Srbija
Kraljevina SHS
Čin General
OdlikovanjaOrden Karađorđeve zvezde sa mačevima

Petar Mišić (Rajac, 21. mart/2. april 1863Beč, 29. maj 1921) bio je srpski oficir i političar, general Vojske Kraljevine Srbije i Vojske Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kao i predavač na Vojnoj akademiji u Beogradu. Bio je jedan od predvodnika Majskog prevrata 1903. godine, zbog čega je penzionisan 1906. godine na zahtev iz inostranstva. Tada je postao član Narodne radikalne stranke i biran je za poslanika Narodne skupštine Kraljevine Srbije iz negotinskog kraja. Na Solunskom procesu 1917. godine protiv prvaka Crne ruke, bio je predsednik sudskog veća.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Obrazovanje i rana karijera[uredi | uredi izvor]

Rođen je 21. marta, odnosno 2. aprila 1863. godine u Rajcu kod Negotina. Gimnaziju je pohađao u Zaječaru i Beogradu, a 1882. godine upisuje Vojnu akademiju u Beogradu, koju završava 1885. godine sa činom inžinjerijskoj potporučnika. Kao vodnik Šumadijske divizije, borio se u Srpsko-bugarskom ratu 1885. godine. Kao državni pitomac, boravio je na usavršavanju u Nikolajevskoj generalštabnoj akademiji u Rusiji, od 1887. do 1891. godine.

Između 1892. i 1896. godine je bio pomoćnik i načelnik štaba Dunavske, a kasnije Drinske divizijske oblasti. U čin generalštabnog kapetana je unapređen 1895. godine, a naredne godine postaje komandant pešadijskog bataljona. U to vreme je postao predavač na Vojnoj akademiji u Beogradu, gde se pročuo kao zagovornik revolucionarnih metoda i diktature. Kako je to odgovaralo autoritarnom modelu vladavine dinastije Obrenović, važio je za njihovog miljenika. Komandovao je Dvanaestim, Petnaestim i Šestim pešadijskim pukom.

Majski prevrat[uredi | uredi izvor]

Uz pukovnika Aleksandra Mašina, tada komandant Šestog pešadijskog puka potpukovnik Mišić je bio jedan od najviših zaverenih oficira protiv kraljevskog para poslednjih Obrenovića - kralja Aleksandra i kraljice Draginje. Dva dana uoči Majskog prevrata 1903. godine, održan je sastanak u stanu potpukovnika Mihaila Naumovića, na kojem je Mišić izostao usled loših ličnih odnosa. Na sastanku je dogovoreno vreme puča, kao i da će se pukovnik Mišić sa Šestim pukom iz pravca Oficirskog doma pridružiti zaverenicima pred dvorom u 1.55 čas.

U noći puča, Mišić se nije pojavio na dogovorenom mestu u zakazano vreme, pa su ostali zaverenici pošli bez podrške njegovog puka.[1] Kasnije se ispostavilo da se Mišić te noći kolebao, a na akciju ga je naterao njegov podređeni koji je svojevoljno pošao sa jednom četom. Dok je tokom noći trajala potraga za kraljem i kraljicom po dvorskim odajama, Mišić je okupljenim vojnicima saopštio lažnu vest da su kralj i kraljica poginuli, a da je novi kralj Petar I Karađorđević.[2]

Učešće u puču je omogućilo Mišiću da ubrzano napreduje, pa je odmah postao načelnik opštevojnog odeljenja Ministarstva vojnog. Zalagao se da vlast preuzme vojska. Pod pritiskom engleske vlade, Mišić je trebalo da bude penzionisan, ali se on samovoljno povukao u penziju 1906. godine.

Politička karijera[uredi | uredi izvor]

Po penzionisanju, postao je član Narodne radikalne stranke Nikole Pašića i kao njen kandidat u negotinskom okrugu postao narodni poslanik. Istakao se kao protivnik organizacije Ujedinjenje ili smrt (Crna ruka), čiji su osnivači bili mlađi oficiri zaverenici iz Majskog prevrata.

Prvi svetski rat i Solunski proces[uredi | uredi izvor]

Balkanske ratove je proveo u penziji, a reaktiviran je uoči Prvog svetskog rata kao pukovnik u rezervi. Bio je pomoćnik komandanta Moravske divizije. Pridružio se organizaciji Bela ruka, koju su osnivali Petar Živković, Josif Kostić, Pavle Jurišić Šturm i Miroslav Milisavljević, oficiri odani nasledniku prestola Aleksandru Karađorđeviću.

Kada je u septembru 1916. godine pokrenut Solunski proces za navodni pokušaj ubistva regenta Aleksandra Karađorđevića, Mišić je bio predsednik sudskog veća Nižeg vojnog suda. Na smrt je naredne godine osudio pukovnika Dragutin Dimitrijevića Apisa, majora Ljubomira Vulovića i dobrovoljca Radeta Malobabića.

Od 1917. godine, pukovnik Petar Mišić komandovao je Šumadijskom divizijom, koja je imala istaknutu ulogu u proboju Solunskog fronta. Komandant druge srpske armije vojvoda Stepa Stepanović u svojoj naredbi broj 67. od 3/18. septembra 1918. godine napisao je: „Ali Šumadijska divizija… zapojena junačkim duhom i vođena mudro i vešto … Ovim delom Šumadijska divizija pretvorila je svoj sporedni zadatak u glavni i time stekla slavu, kakva se ređe nalazi u istoriji ratne veštine“.

U čin generala je unapređen 21. oktobra 1918. godine, a u decembru je postao komandant Dunavske divizijske oblasti i to ostao do smrti.

Preminuo je 29. maja 1921. godine u Beču. Sahranjen je na parceli 6, grobnica 94 na Novom groblju u Beogradu.

Odlikovanja[uredi | uredi izvor]

  • Orden Karađorđeve zvezde sa mačevima III i IV reda
  • Orden Rumunske krune II i III reda
  • Orden Svete Ane
  • Orden Grčkog krsta III reda
  • Orden Legijom časti III i IV reda
  • Orden Belog orla III stepena sa mačevima
  • Orden Engleske zvezde V reda
  • Albanska spomenica

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vasić, Dragiša (2016). Devetsto treća. Beograd: Portalibris. str. 74. ISBN 978-86-7818-182-5. 
  2. ^ Jovanović, Slobodan (1936). Vlada Aleksandra Obrenovića. 3. Beograd: Izdavačko i knjižarsko preduzeće Geca Kon a.d. str. 366—367.