15. slovenačka divizija NOVJ

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Petnaesta slovenačka udarna divizija
Jugoslovenska partizanska zastava
Postojanje13. juli 1943.
Mesto formiranja:
Dolenjske Toplice
FormacijaČetvrta slovenaka brigada „Matija Gubec“
Peta slovenačka brigada „Ivan Cankar“
Šesta slovenačka brigada „Slavko Šlander“
Jačina1. avgusta 1943. oko 1.400, 8. septembra 1943. 2068, početkom oktobra 1943. 5.628 boraca[1]
DeoNarodnooslobodilačke vojske Jugoslavije
Angažovanje
Odlikovanja9. maja 1945. proglašena „udarnom“
Komandanti
KomandantPredrag Jevtić (-30. jula1943)
Rajko Tanasković (30. jula1943-)
Politički komesarViktor Avbelj

Petnaesta slovenačka udarna divizija formirana je 13. jula 1943. u Dolenjskim Toplicama od Četvrte slovenačke udarne brigadeMatija Gubec“, Pete slovenačke udarne brigadeIvan Cankar“ i Šeste slovenačke udarne brigadeSlavko Šlander“. Pri osnivanju brojala je oko 1.400 boraca.

Borbeni put 15. divizije[uredi | uredi izvor]

Nakon osnivanja divizija je 24. jula 1943. godine u sadejstvu sa Četrnaestom slovenačkom divizijom napala italijansko uporište Žužemberk. Napad se pretvotrio u višednevne ulične borbe i, nakon povlačenja iz Žužemberka, teške borbe protiv koncentričnog napada višestruko nadmoćnijih italijanskih snaga. U ovim borbama 30. jula poginuo je prvi komandant divizije Predrag Jevtić, narodni heroj.

Posle kapitulacije Italije divizija je razoružala sve italijanske snage i veći deo belogardista između Novog Mesta i predgrađa Ljubljane.

Nakon kapitulacije Italije, od zaplenjenog naoružanja u sve tri brigade 15. divizije bile su osnovane artiljerijske baterije, sa topovima 65 mm i 75 mm. Od težih oruđa štab divizije odlučio da je formira divizijsku artiljeriju. Prva artiljerijska baterija 15. divizije osnovana je odlukom štaba divizije 11. septembra. Formirao ju je potporučnik Miha Mišič, koji je ujedno bio i njen prvi komandir. Uz pomoć grupe aktivnih i rezervnih oficira pristiglih iz Ljubljane u toku naredne nedelje baterija je razvijena u divizion od tri baterije. Divizion je imao osam oruđa: dve haubice 100 mm, dva poljska topa, dva protivtenkovska i dva protivavionska topa. Za komandanta je postavljen Miha Mišič[2]. Do kraja meseca divizion je preformiran u formaciju pod nazivom Artiljerija 15. divizije u rangu brigade. Ova formacija imala je dva diviziona. Za komandanta je postavljen Pero Brajović, za političkog komesara Lojze Coralič, a za zamenika komandanta Miha Mišič. Divizijska artiljerija 15. divizije bila je osnova iz koje je kasnije razvijena Prva slovenačka artiljerijska brigada.

Od zaplenjenih tenkova i motornih vozila italinnske divizije Izonco (ital. Isonzo) u sastavu divizije formiran je oklopni vod tenkova i oklopnih automobila i auto-bataljon sa pokretnom radionicom[3].

Od 3. oktobra 1943. do kraja rata divizija je bila stalno u sastavu Sedmog slovenačkog korpusa. Iz sastava divizije ižašla je brigada „Slavko Šlander“, a pridodate su joj 12. i 15. slovenačka brigada, kao i artiljerijski odred. U to vreme divizija je brojala preko 5.600 boraca. Brojno stanje dalje je povećano uključivanjem 14. „železničarske“ brigade.

U prvoj polovini oktobra napadala je nemačka uporišta na frontu od Temeniške doline do Kostanjevice i planine Gorjanci. Divizija je bila zahvaćena nemačkom oktobarskom „Romelovom“ ofanzivom. Za vreme ovih borbi pretrpela je znatne gubitke.

U novembru divizija je blokirala nemački garnizon u Novom Mestu i vodila borbe protiv nemačkih pokušaja deblokade. Delom snaga divizija je dejstvovala i u Beloj Krajini i duž pruge KočevjeLjubljana.

Glavna dejstva Petnaeste slovenačke divizije u 1944. godini bila su usmerena na uništavanje nemačkih i belogardejskih uporišta duž komunikacija Črnomelj-Novo Mesto i Črnomelj-Metlika. Pored dejstava na komunikacijama posebno se istakla prilikom uništenja domobrana u Zdenskoj Vasi i Sv. Antonu, od 28. do 29. februara; zatim u oslobođenju Dobrave i Dobrniča, od 30. aprila do 1. maja; Žužemberka, od 2. do 4. maja; Trebnja, od 15. do 17. maja, Mirne Peči, 19. i 20. maja i u ponovnom rušenju Štampetovog mosta 12/13. juna 1944. godine. Divizija je sa Trinaestom primorsko-goranskom divizijom, učestvovala u oslobođenju Bosiljeva, 29/30. juna, i u odbrani slobodne teritorije u Beloj krajini zajedno sa jedinicama Četvrtog hrvatskog korpusa u prvoj polovini jula.

Krajem decembra 1944. i početkom 1945. godine u sastavu Petnaeste slovenačke divizije bili su italijanska brigada Fontanot i Prvi austrijski bataljon. U toku 1945. dejstvovala je, smenjujući se sa Osamnaestom slovenačkom divizijom, na području Novog Mesta i Gorjanaca, odnosno u Suhoj krajini. U veoma teškim borbama, naročito aprila u Suhoj krajini i Kočevskom rogu, pretrpela je osetne gubitke. Posle oslobođenja Kočevja učestvovala je u oslobođenju Ljubljane, od 7. do 9. maja 1945. godine, kada je proglašena udarnom.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lado Ambrožič Novljan: PETNAESTA SLOVENAČKA DIVIZIJA - Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd 1987, strana 71
  2. ^ Izveštaji štaba 15. divizije od 16. i 25. septembra 1943. Glavnom štabu Slovenije. Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslovenskih naroda-a, tom VI, knjiga 7, dokument 65, pp. 138.
  3. ^ Lado Ambrožič Novljan: PETNAESTA SLOVENAČKA DIVIZIJA, pp. 66

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vojna enciklopedija, Beograd 1975. godina
  • Lado Ambrožič Novljan: PETNAESTA SLOVENAČKA DIVIZIJA - Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd 1987.
  • Lado Ambrožič Novljan: Cankarjeva brigada - Partizanska knjiga, Ljubljana 1975. (jezik: slovenački)
  • Lado Ambrožič Novljan: Gubčeva brigada - Partizanska knjiga, Ljubljana 1972. (jezik: slovenački)