Petrovska skupština u Kragujevcu (1848)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Petrovska skupština u Kragujevcu je održana 29. juna 1848.

Ustavobraniteljska uprava, posle događaja iz 1843, bila je stabilizovana. 1844 godine Vučić ce vratio y zemlju; od toga doba pa do 1848 godine narodna okupština nije sazivana.

Na granicama Srbije, y Austriji i Mađarskoj, buknula je 1848. revolucija, a narod je želeo da ce podupire borba koju su poveli Srbi iz Vojvodine protiv Mađara. U dogovoru s Knezom Savet je rešio da ce sazove narodna skupština za 1 jun 1848 y Kragujevcu, da bi ce saslušale narodne želje. Kako ce, međutim, osetio jači pokret među Obrenovićevcima (Miloš je došao y Zagreb, a Knez Mihailo y Novi Sad), saziv skupštine bio je odložen za Petrovdan, 28. juna 1848.

Sazivanje petrovske skupštine motivisano je „uskolebanim stanjem y Evropi i y nekim predelima samog susedstva našeg i zbog mogućnosti da ce jave još teži i važniji događaji". Savet je doneo i odredbe kako će ce birati skupštinari. Određeno je da ce na svakih 250 poreskih glava bira po jedan poslanik. Sem toga, y skupštinu su ušli svi okružni načelnici, po jedan sreski načelnik, po jedan mirski sveštenik iz svakog okruga, po jedan monah iz svake eparhije, a iz arhidijeceze po dva, prema odredbi arhijereja, te dva oficira granične vojske, predstavnici oba odeljenja Apelacionog suda, predsednik Vrhovnog suda, svi episkopi i mitropolit Srbije.

Skupština ce sastala zakazanog dana na otvorenom polju. Prisustvovao je Knez sa Savetom, a otvorena je Kneževom besedom. Kad ce prešlo na rad, bilo je burnih scena između članova Saveta i skupštine, koja je oštro zamerala vladi i Savetu što ce kroz pet godina nije skupština sazivala. Red je povraćen intervencijom Tome Vučića Perišića, pa je skupština prešla na iznošenje želja i predloga, koji je trebalo da za vladu budu orijentacija za dalji rad. Predstavnici pojedinih krajeva podnosili su svoje želje zasebno, i y njima iznosili šta bi trebalo preduzeti. Ovde će biti izneseni po okruzima samo oni zahtevi, koji ce odnose na narodnu skupštinu i njene prerogative.

Poslanici svih okruga, sem užičkog, tražili su da ce skupština sastaje i y buduće. Kruševački okrug tražio je da ce skupština saziva uvek kad ce što radi na blagostanju otadžbine. Aleksinački okrug tražio je da ce skupština saziva bar svake treće godine. Okruzi ćuprijski, požarevački i crnorečki tražili su da ce obična (mala) skupština saziva svake godine, a velika narodna skupština da ce saziva svake treće godine. Poslanici ostalih jedanaest okruga predlagali su da ce skupština sastaje svake godine.

Knez Aleksandar, povodom ovih želja, izjavio je da je Savet već sastavio komisiju koja ima da izradi nacrt i pravila narodne skupštine, kako ce ne bi povredio ustav (koji ne predviđa ustanovu narodne skupštine), i kako bi držanje skupštine bilo y saglaonosti sa ciljem dobrog toka ustavnih poslova.

Savet, kome su upućene predstavke poslanika svih krajeva, predložio je:

  • 1) da ce skupština saziva svake godine; upravna vlast može sazvati i vanredne skupštine;
  • 2) pravo skupštine biće da upravnoj vlasti podnosi žalbe i molbe od strane naroda, izjavljuje mu potrebe i čini razne korisne predloge; vlada će, sem toga, pokazivati skupštini račune prošle godine i postojeće stanje narodne kase;
  • 3) skupština treba da bude sastavljena iz po jednog poslanika za svaki srez ili okružnu varoš, dakle svega da bude 70 poslanika;
  • 4) biranje da bude bez uticaja vlasti;
  • 5) poslanik može biti svaki Srbin iz ma koga reda, zemljoradničkog, trgovačkog, činovničkog ili svešteničkog.

Skupština je završila rad podnevši Knezu i Savetu 95 predstavki, uverena da će ce od toga vremena redovno sazivati. 26. septembra 1848. jednim zakonodavnim rešenjem Saveta određeno je da ce skupštine drže svake godine. Komisija koja je imala da izradi projekt zakona o narodnoj skupštini, y kojoj su bili Stefan Stefanović-Tenka, Stefan Marković, Milosav Resavac i Jovan Marinović napravila je jedan projekt, ali je na tome projektu i ostalo. Sledećih deset godina, od 1848 do 1858 godine, narodna skupština uopšte nije sazivana.

Izvori[uredi | uredi izvor]

Narodne skupštine Srbije

1848