Pink (pevačica)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pink
Pevačicin nastupu na olimpijskom stadionu u Minhenu, u julu 2019.
Lični podaci
Puno imeAliša Bet Mur
Druga imenaP!nk
Datum rođenja(1979-09-08)8. septembar 1979.(44 god.)
Mesto rođenjaDojlstaun, Pensilvanija, SAD
Zanimanje
Porodica
SupružniciKeri Hart (v. 2006)
Deca2
Muzički rad
Aktivni period1995—danas
Žanr
Instrumenti
Izdavačke kuće
  • LaFace
  • Arista
  • Jive
  • RCA
  • Legacy
Ostalo
Veb-sajtpinkspage.com

Ališa Bet Mur (engl. Alecia Beth Moore; Dojlstaun (Pensilvanija), 8. septembar 1979) američka je kantautorka, poznatija pod umetničkim imenom Pink (engl. Pink; stilizovano kao P!nk).

Sa njenog debitantskog albuma Can't Take Me Home iz 2000. godine izdvojio se singl There You Go. Iako je album bio orijentisan ka R&B muzici, bio je dobro primljen među fanovima. Sledeći album, Missundaztood iz 2001. godine, koji je bio više u pop-rok stilu, doneo joj je svetsku slavu i dao pečat njenoj muzici. Novembra 2003. Pink je objavila treći album Try This koji je bio manje uspešan od prethodnog ali joj je doneo prvu Gremi nagradu, a u aprilu 2006. i četvrti I'm Not Dead koji je odlično prošao kod fanova i kritičara. Njen peti studijski album pušten je u prodaju oktobra 2008. pod nazivom Funhouse, sa kojeg se izdvojio singl So What koji joj je doneo MTV nagradu i koji je postao njen prvi solo singl na vrhu Bilbordove liste liste. Novembra 2010. Pink je objavila prvi album sa najvećim hitovima Greatest Hits... So Far!!! na kojem su se nalazila i dva nova singla Raise Your Glass i Fuckin' Perfect koji su dospeli na prvo i drugo mesto Bilbord liste. Nakon pauze tokom koje je dobila kćer Vilou, Pink je objavila šesti studijski album The Truth About Love septembra 2012. koji je debitovao na prvom mestu Bilbordove liste albuma. U 2013. je postao najprodavaniji album ženskog izvođača.[1]

Krajem 2009. Bilbord joj je dodelio priznanje najveće pop zvezde prethodne dekade[2], a u 2012. VH1 ju je uvrstio na svojoj listi 100 žena sa najvećim doprinosom muzici.[3] Juna 2010. Forbs je svrstao na 27. mesto najuticajnih ličnosti u svetu.[4] 2013. Bilbord ju je proglasio Ženom godine.[5] Do sada Pink je osvojila 3 Gremi nagrade, 6 MTV nagrade i 2 Brit nagrade. 19 njenih singlova se do sada našlo u Top 20 na prestižnoj Bilbord listi Vrućih 100. Pink je prodala preko 40 miliona albuma i 70 miliona singlova širom sveta.[6] Njeno bogatstvo se procenjuje na oko 70 miliona američkih dolara što je svrstava među komercijalno najuspešnijim izvođačima svoje generacije.[7]

Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]

Pink je rođena pod imenom Ališa Mur u Dojlstaunu u Pensilvaniji, kao kćer medicinske sestre Džudit i Vijetnamskog ratnog veterana Džima.[8] Njen otac je katolik, a majka jevrejka.[9] Dok je bila mala otac je svirao gitaru i pevao joj, što ju je inspirisalo da se opredeli za muzičku karijeru. Pink je osam godina trenirala gimnastiku i kako kaže san joj je bio da se pojavi na Olimpijskim igrama. U srednjoj školi pridružila se rok bendu, a njeni najveći uzori su Dženis Džoplin, Stiven Tajler, Bob Dilan, Madona i drugi.

Veoma rano, otkrila je da boluje od astme, što je doprinelo tome da njene prve pesme budu mračne. Sa četrnaest godina počela je da peva po klubovima u Filadelfiji, a sa šesnaest se pridružila tročlanom bendu Čojs. Nakon raspada benda 1998. godine, odlučila je da nastavi solo karijeru pod umetničkim imenom Pink. Ideju o imenu dobila je iz filma Ulični psi, gde se javlja istoimeni lik. Takođe, ime je asociralo i na ružičastu boju kose po kojoj je na početku karijere i bila prepoznatljiva.

Solo karijera[uredi | uredi izvor]

1999—2001: Can't Take Me Home[uredi | uredi izvor]

Prvi album pod nazivom Can't Take Me Home objavljen aprila 2000. godine prodat je u 5 miliona primeraka širom sveta. Na njemu su se našli singlovi There You Go i Most Girls koji su se plasirali visoko na top-listama. Treći singl You Make Me Sick slabije se kotirao od svojih prethodnika. Zarad promocije albuma Pink je nastupala na turneji američkog boj benda *NSYNC.[10]

Godine 2001. Pink je zajedno sa Kristinom Agilerom, Lil Kim i Majom za film Mulen ruž! snimila pesmu Lady Marmalade koju je između ostalih producirala i Misi Eliot. Pesma je dugo harala svetskim top-listama osvojivši MTV nagradu za najbolji video godine kao i jedan Gremi.[11][12][13] Pink je u jednom intervjuu izjavila da je morala da se svađa sa Kristininim menadžerom oko toga ko će izvoditi najzahtevnije delova pesme.

2001—2002: Missundaztood[uredi | uredi izvor]

Pink na koncertu u Beču

Drugi album Missundaztood doneo je nešto drugačije i ozbiljnije tonove od prethodnog težeći više ka rok muzici. Pink je angažovala Lindu Peri koja joj je pomogla u pisanju pesama.[14] Album je objavljen u novembru 2001. a naziv Missundaztood dobio je jer je Pink verovala da publika ima pogrešno mišljenje o njoj.[15]

Prvi singl sa albuma Get the Party Started veoma je uspešno primljen širom sveta dobojajući Gremi nominaciju za najbolji pop album, a spot za pesmu je 2002. godine osvojio dve MTV nagrade. Ostali singlovi sa albuma Don't Let Me Get Me, Just Like a Pill i Family Portrait takođe su se uspešno kotirali na top-listama. Album je prodat u preko 12 miliona kopija širom sveta.[16]

2003—2005: Try This[uredi | uredi izvor]

Prvi singl sa trećeg albuma Try This bio je Feel Good Time, ujedno i pesma korišćena u filmu Čarlijevi anđeli 2. Pink je ovu pesmu snimila zajedno sa Vilijemom Orbitom. Album je objavljen u novembru 2003. godine a prodao se u 4 miliona kopija širom sveta, znatno manje od svog prethodnika. Singl Trouble doneo je Pink drugu Gremi nagradu. God Is a DJ i Last to Know, koji je objavljen samo na području van Severne Amerike, takođe su objavljeni kao singlovi.

2006—2007: I'm Not Dead I'm Not Dead[uredi | uredi izvor]

Pink je napravila pauzu kako bi pisala pesme za svoj četvrti album I'm Not Dead koji je objavljen u aprilu 2006. godine. Album je odlično prošao kod fanova, naročito u Australiji.[17]

Vodeći singl sa albuma Stupid Girls bio je njen najveći hit u SAD još od 2002. godine. U spotu za pesmu Pink kritikuje uticaj koji neke poznate ličnosti imaju na mlade širom sveta, pre svega Linzi Loan, Džesika Simpson, Meri-Kejt Olsen i Paris Hilton.[18] Spot je osvojio i MTV nagradu za najbolji pop video i nominaciju za Gremi za najbolje pop izvođenje. Singlovi Who Knew i U + Ur Hand takođe su zauzeli visoke pozicije na svetskim top-listama. Sa albuma su se kao singlovi još izdvojili i Nobody Knows, koji nije izdat u Americi; Dear Mr. President, upućen američkom predsedniku Džordžu V. Bušu; Leave Me Alone (I'm Lonely) i Cuz I Can.

Album je prodat u preko 6 miliona primeraka širom sveta.

2008—2010: Funhouse[uredi | uredi izvor]

Pink tokom poslednje turneje

U oktobru 2008. godine Pink je objavila svoj peti album pod nazivom Funhouse. Prvi singl So What osvojio je MTV nagradu za 'najzarazniju' pesmu, a dostigao je i prvo mesto na Bilbordovoj hot 100 listi postajući najuspešniji singl u njenoj karijeri do sada. Sa albuma su se kao singlovi izdvojili još i Sober, Please Don't Leave Me, Funhouse i I Don't Believe You.

Na dodeli Gremi nagrada 2010. Pink je izvela pesmu Glitter in the Air dobijajući ovacije publike. Zajedno sa svojim kolegama učestvovala je u snimanju rimejka pesme Majkla Džeksona We Are the World čiji je prihod išao u fond za žrtve razornog zemljotresa na Haitiju.[19] Pink je gostovala na albumu Recovery repera Eminema snimivši pesmu Won't Back Down.[20]

2010—2012: Greatest Hits... So Far!!![uredi | uredi izvor]

Pink na nastupu u Frajburgu 2006.

Dana 12. novembra 2010. pojavio se album sa najvećim hitovima koji takođe sadrži i 3 nove pesme. Raise Your Glass, kao prvi singl sa albuma dostigao je 1. mesto na Bilbord hot 100 listi.[21] Fuckin' Perfect je drugi singl sa albuma podjednako uspešan kao i prethodni plasirajući se u vrhove top-listi. Na Bilbord hot 100 zauzeo je 2. mesto.[22]

Pink je pozajmila glas Gloriji u filmu Ples malog pingvina 2, takođe ona izvodi i naslovnu numeru za ta taj film pod nazivom Bridge of Light.[23]

2012-: The Truth About Love[uredi | uredi izvor]

Prvi singl sa novog albuma Blow Me (One Last Kiss) premijerno je prikazan na njenom oficijelnom sajtu 2. juna 2012[24] a sledećeg dana pojavio se i na ITunes. 6. septembra 2012. Pink je pesmu premijerno izvela na dodeli MTV nagrada[25] a istog dana objavljen je i drugi singl sa albuma Try. Album je objavljen 18. septembra 2012. i odlično je prošao kod kritičara.[26][27]

Pink je napisala dve pesme za najnoviji album pevačice Šer.[28] 5. februara 2013. objavljen je spot za pesmu Just Give Me a Reason koju je Pink uradila sa pevačom grupe Fun Nejtom Rusom. Pesma je odlično prošla kod fanova i kritičara plasirajući se na prvo mesto top lista u 20 zemalja.[29]

Četvrti singl sa albuma, True Love duetska pesma sa pevačicom Lili Alen objavljna je u aprilu 2013.[30] Pink je glumila u filmu Thanks for Sharing zajedno sa Gvinet Paltrou i Markom Rafalo[31] dobivši odlične kritike za svoju glumu.[32] Zarad proslave parade ponosa 28. juna na listi 13 pesama koje promovišu jednakost koju je sastavio sajt Jutjub našla se i pesma Fuckin' Perfect. Peti singl sa albuma je pesma Are We All We Are dok je u Australiji Walk of Shame objavljen kao peti singl a Are We All We Are kao šesti.

Album je nominovan za Gremi nagradu za pop album godine a pesma Just Give Me a Reason za pesmu godine i za najbolji pop duet. Turneja za promociju albuma bila je treća najuspešnija turneja u 2013. zarađujući 147,9 miliona dolara samo od prodaje karata.[33] U Australiji je album dve godine bio na prvom mestu liste najboljih albuma čime je Pink u prethodnih 6 od 7 godina imala album na prvom ili drugom mestu ove liste.[34]

Lični život[uredi | uredi izvor]

Pink se 7. januara 2006. godine u Kostarici udala za moto-kros vozača Kerija Harta.[35] Početkom 2008. njih dvoje su se rastali o čemu govori i pesma So What. U martu 2009. godine Keri je potvrdio da se njih dvoje ponovo zabavljaju a u novembru i da očekuju bebu.[36] 2. juna 2011. Pink je dobila kćer Vilou.[37]

Pink na žurci nakon dodele Zlatnih Globusa 2007.

Pink je vegetarijanac, a takođe i jedan od izrazitih boraca za zaštitu životinja. Javno je izrazila svoje negodovanje što veliki broj poznatih ljudi koristi životinjsko krzno kao odeću. Između ostalih kritikovala je princa Vilijama, kraljicu Elizabetu i svoju koleginicu Bijonse Nouls. Pink je takođe žestoko kritikovala repera Kanje Vesta koji je prekinuo govor Tejlor Svift na dodeli MTV nagrada[38] Pink podržava borce za LGBT prava.[39]

Pink je svojim radom inspirisala veliki broj muzičara među kojima su i Keli Klarkson,[40] Tejlor Svift[41], Kejti Peri,[42] Kristina Agilera[traži se izvor] i Adel.[43] Pink ima 20 miliona pratilaca na Tviteru, 27 miliona na Fejsbuky i 6,6 milona na Jutjub profilu.

Diskografija[uredi | uredi izvor]

Videografija[uredi | uredi izvor]

Spot Godina Režiser
There You Go 1999. Dejv Mejers
Most Girls 2000. Dejv Mejers
You Make Me Sick 2000. Dejv Mejers
Lady Marmalade 2001. Pol Hunter
Get the Party Started 2001. Dejv Mejers
Don't Let Me Get Me 2002. Dejv Mejers
Just Like a Pill 2002. Francis Lavrens
Family Portrai 2002. Sofi Muler
Feel Good Time 2003. Dejv Mejers
Trouble 2003. Sofi Muler
God Is a DJ 2003. Džejk Skot
Last to Know 2004. Rasel Tomas
Stupid Girls 2005. Dejv Mejers
U + Ur Hand 2006. Dejv Mejers
Who Knew 2006. The Dragons
Nobody Knows 2006. Džejk Nava
So What 2008. Dejv Mejers
Sober 2008. Džonas Akerlund
Please Don't Leave Me 2008. Dejv Mejers
Funhouse 2009. Dejv Mejers
I Don't Believe You 2009. Sofi Muler
Raise Your Glass 2010. Dejv Mejers
F**kin' Perfect 2011. Dejv Mejers
Blow Me (One Last Kiss) 2012. Dejv Mejers
Try 2012. Florija Sigismond
Just Give Me a Reason 2013. Dajan Martel
True Love 2013. Sofi Muler
Just Like Fire 2016. Dejv Mejers
What About Us 2017. Džordžija Hadson
Beautiful Trauma 2017. GoldenBoyz
Wild Hearts Can't Be Broken 2018. Saša Samsonova
Secrets 2018. Alipa Mur, Larn Poland
Walk Me Home 2019. Majkl Grejsi
90 Days 2019. Remi Bakar
Hurts 2B Human 2019. Alissa Torvinen
One Too Many 2020. Dano Černi
Cover Me in Sunshine 2021. Pink
Anywhere Away From Here 2021. Džo Konor
All I Know So Far 2021. Dejv Mejers
Never Gonna Not Dance Again 2022. Pink ,R.J.Durell
Trustfall 2023.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „P!nk: The Billboard Woman Of The Year Q&A”. Billboard. Pristupljeno 23. 6. 2014. 
  2. ^ Billboard - Music Charts, News, Photos & Video | Billboard
  3. ^ Graham, Mark (13. 2. 2012). „The 100 Greatest Women In Music | VH1 Tuner”. Vh1.com. Arhivirano iz originala 15. 07. 2012. g. Pristupljeno 23. 6. 2014. 
  4. ^ #27 Pink - Forbes.com, Pristupljeno 23. 4. 2013.
  5. ^ „P!nk, Janelle Monáe Honored at Billboard's Women in Music Event”. Billboard. Pristupljeno 23. 6. 2014. 
  6. ^ pinkspage - WEB-GEAR Homepage - http://www.pinkspage.wg.am/ - Diskografie, Pristupljeno 23. 4. 2013.
  7. ^ „Pink net worth! – How rich is Pink?”. Celebsnetworth.net. 22. 2. 1999. Arhivirano iz originala 07. 05. 2014. g. Pristupljeno 23. 6. 2014. 
  8. ^ Pink. „Pink Biography”. People.com. Pristupljeno 23. 6. 2014. 
  9. ^ „Christina News Source”. Christinamultimedia.com. Arhivirano iz originala 30. 11. 2009. g. Pristupljeno 23. 6. 2014. 
  10. ^ Pink Lands 'NSYNC Tour, Plans New Video - Music, Celebrity, Artist News | MTV.com, Pristupljeno 23. 4. 2013.
  11. ^ Moulin Rouge Soundtrack Review Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. februar 2006), Pristupljeno 23. 4. 2013.
  12. ^ MTV Celebrates the Best in Music Video With a Night Filled With... - re> NEW YORK, Sept. 6 /PRNewswire/, Pristupljeno 23. 4. 2013.
  13. ^ VH1.com - Error Page 404.html Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. april 2009), Pristupljeno 23. 4. 2013.
  14. ^ Rockpool Publishing, Pristupljeno 23. 4. 2013.
  15. ^ Honolulu Star-Bulletin Features, Pristupljeno 23. 4. 2013.
  16. ^ „FindArticles.com | CBSi[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 15. 12. 2010. g. Pristupljeno 10. 03. 2012.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  17. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 16. 10. 2009. g. Pristupljeno 10. 3. 2012. 
  18. ^ USATODAY.com - Pink's video pokes fun at 'Stupid Girls', Pristupljeno 23. 4. 2013.
  19. ^ Herbie Hancock: “The Imagine Project”, jazz review by John Kelman, Pristupljeno 23. 4. 2013.
  20. ^ Eminem : News Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. april 2011), Pristupljeno 23. 4. 2013.
  21. ^ Billboard - Music Charts, News, Photos & Video | Billboard
  22. ^ Billboard - Music Charts, News, Photos & Video | Billboard
  23. ^ Happy Feet Two (2011) - IMDb, Pristupljeno 23. 4. 2013.
  24. ^ „Want to hear P!nk’s OFFICIAL New Single, “Blow Me (One Last Kiss)”? | The Official P!nk Site”. Pinkspage.com. 2. 7. 2012. Arhivirano iz originala 5. 11. 2013. g. Pristupljeno 23. 6. 2014. 
  25. ^ „Pink Chromeless Player”. Link.brightcove.com. Pristupljeno 23. 6. 2014. 
  26. ^ „The Truth About Love Reviews”. Metacritic. Pristupljeno 23. 6. 2014. 
  27. ^ „The Truth About Love by Pink reviews”. Any Decent Music. Pristupljeno 23. 6. 2014. 
  28. ^ „Twitter / cher: @JuanXDN Jason/Jake”. Twitter.com. 11. 6. 2013. Pristupljeno 23. 6. 2014. 
  29. ^ „P!nk and Nate Ruess - Just Give Me A Reason - Music Charts”. Acharts.us. Pristupljeno 23. 6. 2014. 
  30. ^ „Pink & Lily Allen Confess Their True Love For Each Other! Hear The Pop-tastic New Single HERE!”. PerezHilton.com. 30. 4. 2013. Arhivirano iz originala 08. 05. 2014. g. Pristupljeno 23. 6. 2014. 
  31. ^ „Pink to make acting debut as a sex addict - CNN.com”. Archive.is. Arhivirano iz originala 06. 10. 2011. g. Pristupljeno 23. 6. 2014. 
  32. ^ Minow, Nell (20. 9. 2013). „Thanks for Sharing Movie Review (2013)”. Roger Ebert. Pristupljeno 23. 6. 2014. 
  33. ^ „Top 25 Tours of 2013”. Billboard. Pristupljeno 23. 6. 2014. 
  34. ^ „ARIA Australian End of Year Album Chart | Australias Official Top 40 End of year Records in {0}”. ARIA Charts. 17. 5. 2013. Arhivirano iz originala 14. 2. 2014. g. Pristupljeno 23. 6. 2014. 
  35. ^ Pink Marries Boyfriend in Costa Rica - Marriage, Carey Hart, Pink : People.com Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. decembar 2013), Pristupljeno 23. 4. 2013.
  36. ^ Pink Tells Ellen DeGeneres: I'm Pregnant : People.com, Pristupljeno 23. 4. 2013.
  37. ^ Pink, Carey Hart Share Willow Baby Photo : People.com, Pristupljeno 23. 4. 2013.
  38. ^ „Pink: 'Kanye West Is The Biggest Piece Of Sh*t On Earth'. Gigwise. 14. 9. 2009. Pristupljeno 23. 6. 2014. 
  39. ^ Posted: 10/04/2012 12:07 pm Updated: 10/05/2012 9:27 am. „Pink Talks Sexuality, LGBT Fanbase: 'I Was An Honorary Lesbian'. Huffingtonpost.com. Pristupljeno 23. 6. 2014. 
  40. ^ Kings of Leon, Taylor Swift, the Script, Pink and Weezer Have the Ears of Kelly Clarkson - The New York Times
  41. ^ Townsend, Allie (28. 3. 2011). „Taylor Swift - The 140 Best Twitter Feeds of 2011”. TIME. Arhivirano iz originala 20. 10. 2012. g. Pristupljeno 23. 6. 2014. 
  42. ^ „Katy Perry praises "really great" Pink - Music News”. Digital Spy. 15. 8. 2009. Arhivirano iz originala 04. 11. 2013. g. Pristupljeno 23. 6. 2014. 
  43. ^ „Adele Says Hearing Pink Sing Changed Her Life – - Socialite Life Socialite Life”. Socialitelife.com. Arhivirano iz originala 25. 3. 2012. g. Pristupljeno 23. 6. 2014. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]