Плава краба

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Plava kraba
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Arthropoda
Podtip: Crustacea
Klasa: Malacostraca
Red: Decapoda
Porodica: Portunidae
Rod: Callinectes
Vrsta:
C. sapidus
Binomno ime
Callinectes sapidus
Rathbun, 1896
Sinonimi [1]
  • Lupa hastata Say, 1817
  • Portunus diacantha Latreille, 1825
  • Lupa diacantha Milne-Edwards, 1834
  • Callinectes hastatus Ordway, 1883
Plava kraba bježi iz mreže, Sjeverna Karolina

Plava kraba (Callinectes sapidus), poznata i pod nazivom atlantska plava kraba, jeste vrsta krabe koja se izvorno može pronaći u vodama zapadnog Atlantskog okeana i Meksičkog zaliva.

Plava kraba ima veliki kulinarski i ekonosmki značaj u Sjedinjenim Američkim Državama, posebno u Luizijani, Sjevernoj Karolini i Nju Džerziju. Veoma je značajna za komercijalni ribolov. [2]

Opis[uredi | uredi izvor]

Seksualni dimorfizam
Ženke imaju širi stomak.
Mužjaci imaju uži stomak.

Plava kraba pripada porodici kraba plivača. Razlikuje se od ostalih portugalskih kraba zbog nedostatka unutrašnje kičme na trupu, kao i po T-obliku muškog stomaka. [3] Plave krabe mogu porasti u širinu otprilike oko 23 centimetra. Pojedine vrste pokazuju seksualni dimorfizam. Mužjaci i ženke se lako razlikuju po obliku stomaka, a postoje i razlike u kliještima. Stomak mužjaka je dug i vitak, dok je kod zrelih ženki širok i zaobljen. Razlike u boji kliješta su suptilnije. Kod mužjaka su plave boje sa crvenim vrhovima, a kod ženki narandžaste boje sa ljubičastim vrhovima. [4] U toku sazrijevanja stomak ženki se mijenja: nezrela ženka ima trouglasti stomak, dok je kod zrele ženke on zaobljen. .[5]

Ostale vrste iz Callinectes mogu se lako pomiješati sa C. sapidus, zbog preklapajućeg raspona nasenjenosti i slične morfologije. C. similis je, na primjer, manja plava kraba. Nalazi se dalje od obale nego obična plava kraba. Mužjaci manje plave krabe imaju takođe mrlju bijele boje na nogama koje im služe za plivanje, dok je kod ženki unutrašnja strana kliješta ljubičasta. [6] C. sapidus se može pomiješati i sa C. ornatus. Osnovna razlika je u tome što C. sapidus posjeduje četiri frontalna zuba, dok C. ornatus ih ima šest. [7]

Plava nijansa krabe proizilazi iz većeg broja pigmenata u ljusci, uključujući i alfa-rakoskanin, koji u interakciji sa crvenim pigmentom, astaksantinom, formira zelenkasto-plavu boju. Kada se kraba skuva, alfa-rakoskanin se raspada, ostavljajuću samo astaksantin, koji kraba pretvara u jarko narandžasto-crvenu boju. [8]

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Plava kraba se može pronaći u Atlantskom okeanu, od rta Kod do Argentine, a takođe i oko cijele obale Meksičkog zaliva. [9] Nedavno je pronađena i sjeverno od rta Kod u Mejn zalivu, što potencijalno predstavlja prošiernu rasprostranjenost ove krabe zbog klimatskih promjena. [10] Plava kraba je uvedena i u japanske i evropske vode, a primjećena je i u Baltičkom moru, Sredozemnom, Sjevernom i Crnom moru. [11] Prvi zapis ove krabe u evropskim vodama napravljen je 1901. godine u Rošforu, u Francuskoj. [12] U nekim dijelovima svog staništa, plava kraba je postala meta ribolova, uključujući i Grčku, gdje postoji rizik od opadanja lokalne populacije zbog prekomjernog ribolova.

Ekologija[uredi | uredi izvor]

Prirodni predatori ove jedinke jesu jegulje, pastrmke, neki morski psi, žutulje i ljudi. Plava kraba je svaštojed, jede hranu i biljnog i životinjskog porijekla. Obično konzumira školjke, sitne ribe, biljke, kao i bilo kakav životinjski otpad. [13] Plava kraba može biti i u stanju da kontroliše populaciju zelene krabe, Carcinus maenas. Brojevi ove dvije vrste su negativno povezani, a Carcinus maenas nije pronađen u zalivima gdje je Callinectes sapidus najčešći. [14]

Callinectes sapidus podliježe brojnim bolestima, virusima i parazitima. [15] Nemertski crv Carcinonemertes carcinophila često koristi plavu krabu kao domaćina, najčešće ženke i starije krabe, ali ima malo štetnog uticaja na njih. Najštetniji paraziti mogu biti Ameson michaelis, Paramoeba perniciosa i Hematodinium perezi, koja izaziva takozvanu ,,bolest gorkih kraba". [16]

Životni ciklus[uredi | uredi izvor]

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Jaja plave krabe se izliježu u vodama visokog saliniteta, u obalnim vodama i ušćima rijeka, odakle se prenose do okeana plimama. Tokom sedam planktonskih stadijuma, larve plavih rakova se nalaze u blizini površine vode i hrane se mikroorganizmima na koje nailaze. Nakon osme faze, larve se pretvaraju u megalope. Ovaj oblik larve ima mala kliješta koja se nazivaju helipedima i služe za hvatanje plijena. Megalope selektivno migriraju, te na kraju pristižu u slankastu vodu, gdje provode veći dio svog života. Hemijski znakovi u estuarskoj vodi podstiču metamorfozu u fazu mladih, nakon čega plava kraba izgleda slično kao i odrasla. [4]

Plavi rakovi rastu i odbacuju svoj egzoskelet, da bi došli do novog, većeg egzoskeleta. Nakon što očvrsne, nova ljuska se napuni tjelesnim tkivom. Otvrdnjavanje nastaje najbrže u vodi malog saliniteta gdje visoki osmotski pritisak omogućava da školjka očvrsne vrlo brzo nakon promjene. Za plave rakove ovo se dešava oko 25 puta u toku života. Ženke obično vrše 18 ovih činova nakon larvalnih stadijuma, dok se kod mužjaka javlja i preko 20. Rast i stvaranje nove ljuske zavise od temperature i dostupne hrane. Veće temperature i veći izvori hrane smanjuju vremenski preiod između stvaranja nove ljuske, kao i promjenu veličine. Salinitet i bolesti takođe mogu uticati. Stvaranje nove ljuske se odvija brže u vodama manjeg saliniteta. Visok gradijent osmotskog pritiska uzrokuje da voda brzo difuzuje u meku školjku plave krabe, omogućavajući joj da se brže stvrdne. Nije u potpunosti jasno kako bolesti i paraziti utiču na ovaj čin, ali je u mnogim slučajevima primjećeno da utiču na rast. Na primjer, zrela plava kraba zaražena Loxothylacus texanus izgleda mnogo zaostalo u poređenju sa nezaraženom jedinkom. U zavisnosti od regiona, nekim plavim krabama je potrebno oko godinu dana da dožive zrelost, dok je drugim potrebno i 18 mjeseci.

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Ženka plave krabe sa jajima

Parenje i mrijest su posebni događaji u razmnožavanju plavih rakova. Mužjaci se mogu pariti i nekoliko puta i tokom procesa se ne podvrgavaju značajnim promjenama u morfologiji. Ženke plavih kraba se pare samo jednom u životu, tokom pubertalne ili terminalne promjene ljuske. Tokom ovog prelaza, stomak se mijenja uz trouglastog u polukružni oblik. Parenje kod plavih kraba jeste složen proces koji zahtjeva precizno određivanje vremena. Obično se javlja tokom najtoplijih mjeseci u godini. Ženke migriraju u gornji tok ušća gdje obično odrasle muške jedinke borave. Da bi osigurao svoje parenje, mužjak će aktivno tražiti ženku i čuvaće je dok se ne riješi ljuske, a u to vrijeme se vrši osjemenjivanje. Krabe se takmiče sa drugim pojedincima prije, za vrijeme i poslije osjemenjivanja, pa je čuvanje partnera vrlo važno za uspjeh u razmnožavanju. Nakon parenja, mužjak mora da čuva ženku dok joj školjka ne otvrdne. Ženke zadržavaju spermatofore do jedne godine, koje koriste za višestruki mrijest u vodi sa visokom slanošću. [17] Za vrijeme mrijesta, ženka izbaci oplođena jaja i nosi ih u velikoj jajnoj masi ili spužvi, dok se ona razvijaju. Ženke migriraju od ušća do ušća da bi ispustile larve. Plave krabe imaju veliku plodnost: ženke mogu da proizvedu i do 2 miliona jaja po leglu.

Postupci mriještenja u Meksičkom zalivu su manje izraženi nego u estuarima uz istočnu obalu. U sjevernim vodama Meksičkog zaliva, mrijest se javlja u proljeće, ljeto i jesen, a ženke se uglavnom mrijeste dva puta. Za vrijeme mrijesta, ženke migriraju u vode visokog saliniteta kako bi razvile spužvu i vraćaju se nakon otpuštanja larvi. One zatim razvijaju svoju drugu spužvu u unutrašnjosti i opet prelaze u vode visokog saliniteta. Nakon toga, obično ne ulaze ponovo u ušće. Plave krabe koje nastanjuju najjužniju obalu Teksasa mogu vršiti mrijest tokom čitave godine.

Komercijalni značaj[uredi | uredi izvor]

Godina Merilend Virdžinija Sjeverna Karolina Luizijana Nacionalno
2000 31 (12.3) 24 (15.5) 37 (21.8) 34 (28.0) 164
2001 35 (16.3) 26 (15.8) 32 (20.2) 32 (26.3) 158
2002 30 (15.1) 21 (15.5) 33 (21.5) 31 (28.5) 147
2003 35 (16.3) 19 (12.6) 37 (25.0) 34 (28.1) 154
2004 39 (19.4) 22 (15.8) 24 (19.6) 30 (25.4) 146
2005 40 (21.9) 21 (16.4) 20 (16.0) 27 (23.9) 141
2006 31 (17.7) 14 (13.7) 17 (15.3) 33 (32.1) 126
2007 42 (19.6) 16 (16.0) 21 (13.6) 35 (28.7) 149
2008 50 (21.5) 18 (14.3) 28 (20.3) 32 (25.7) 161
2009 52 (22.0) 21 (18.6) 27 (16.8) 37 (30.1) 163
2010 79 (33.2) 29 (19.3) 26 (15.4) 30 (15.4) 205
2011 60 (25.3) 26 (19.6) 21 (14.9) 37 (21.7) 184
2012 60 (24.4) 25 (18.5) 23 (14.9) 39 (22.8) 188
2013 50 (17.9) 24 (18.0) 30 (16.5) 51 (28.8) 192

Ribolov[uredi | uredi izvor]

Komercijalni ribolov plave krabe javlja se duž većeg dijela Atlantske obale Sjedinjenih Američkih Država i Meksičkog zaliva. [18] U posljednje dvije decenije većina komercijalnog ribolova plavih kraba vrši se u četiri države: Merilend, Virdžinija, Sjeverna Karolina i Luizijana. Težina i vrijednost ulova iz 2000. godine prikazani su u tabeli.

Skuvana plava kraba
Pjevačica Marta Rivs dok jede plavu krabu

Istorija ribolova[uredi | uredi izvor]

Već u 1600-im godinama, plave krabe su bile važna prehrambena namirnica za Indijance i evropske doseljenike. Meke i tvrde plave krabe nisu bile toliko vrijedne kao ribe, ali su 1700-ih godina stekle regionalnu popularnost. Takođe, plave krabe su bile efikasan mamac za lov i ribolov. U kasnim 1800-im i ranim 1900-im godinama se povećala potražnja plavih kraba širom zemlje.

Atlantska obala[uredi | uredi izvor]

Isprva, ribolov plavih kraba uz atlantsku obalu je bio ležeran i produktivan, jer su plave krabe bile izuzetno obilne. Negdje su ih čak smatrali i štetnom vrstom jer su uništavale mrežu mornarima. U ranije doba ribolov ove vrste u atlantskim državama je bio dobro dokumentovan. Ove države su bile prve koje su regulisale ribarstvo. Na primjer, pošto su primjetile blagi pad ulova, ribolovne komisije Virdžinije i Merilenda postavile su ograničenja u godinama između 1912. i 1917.

Meksički zaliv[uredi | uredi izvor]

Rana istorija rekreacijskog ribolova plavih kraba u Meksičkom zalivu nije dobro poznata. Komercijalni ribolov ove vrste prvi put je u Meksičkom zalivu prijavljena 1880-ih godina. Prvi ribari ove jedinke koristili su mreže sa dugim ručkama i mreže za ispuštanje među ostalim jednostavnim vrstama ribolovnih alata kako bi ugrabili krabe noću. Meso plave krabe se brzo kvarilo, što je ograničilo distribuciju i ometalo rast ribarstva tokom nekoliko decenija. [19] Prvo komercijalno postrojenje za preradu u Luizijani otvoreno je 1924. godine. Druga postrojenja su otvorena ubrzo, iako komercijalna prerada plavih kraba nije bila raširena do Drugog svjetskog rata.

Luizijana[uredi | uredi izvor]

Luizijana trenutno ima najveći ribolov plavih kraba na svijetu. Komercijalni ribolov u državi čini preko polovine zarade u Meksičkom zalivu. [20] Industrija nije komercijalizovana za međudržavnu trgovinu sve do devedesetih godina prošlog vijeka, kada je snabdjevanje u Merilendu značajno smanjeno zbog problema u zalivu Česapik. Od tada, Luizijana povećava svoju zaradu. Od 2002. godine Luizijana je sakupljala otprilike 22% plavih kraba u zemlji. Taj se broj popeo na 26% do 2009. godine, te 28% do 2012. godine. Većina Luizijane plave krabe isporučuje u Merilend, gdje se prodaju kao ,,Česapik" ili ,,Merilend" krabe. Zarada Luizijane ostala je visoka i u 2013. godini, a 17.597 metričkih tona plave krabe procijenjeno je na 51 milion dolara. Pored komercijalnog ribolova, rekreativni ribolov je veoma popularan uz obalu Luizijane.

Zaliv Česapik[uredi | uredi izvor]

Zaliv Česapik je imao najveću zaradu od plavih kraba duže od jednog vijeka. Merilend i Virdžinija obično su prve dvije države Atlantske obale u godišnjoj zaradi, a slijedi Sjeverna Karolina. [21] U 2013. godini zarada od plavih kraba ocjenjena je na 18,7 miliona dolara iz bvoda Merilenda i 16,1 milion dolara iz voda Birdžinije. [22] Iako populacija plavih kraba trenutno opada, ribolov ove vrste u Merilendu i Virdžiniji i dalje je način preživljavanja hiljada obalnih stanovnika. Od 2001. godine Merilend i Virdžinija zajedno su imali 4.816 vlasnika dozvola za rad što se tiče ribolova plavih kraba. [23] Tri odvojene dozvole su potrebne za svako od tri glavna područja: Merilend, rijeka Potomak i vode Virdžinije. [24] Rekreativni ribolov je takođe značajan. Godine 2013. rekreativno je prikupljeno 3,9 miliona funti.

Nedavni pad[uredi | uredi izvor]

Muški i ženski primjerak plave krabe u rukama naučnika, Merilend, 1972. godina.

Populacije plave krabe prirodno variraju sa godišnjim promjenama uslova životne sredine. Opisano je da imaju dugoročnu dinamičku ravnotežu, što je prvi put primjećeno nakon neregularnih podataka u zalivu Česapik 1950. godine.[25] Ova tendencija možda otežava menadžerima da predvide ozbiljan pad populacije plavih kraba iz zaliva Česapik. Nekada smatrana ogromnom neugodnošću, opadajuća populacija plavih kraba sada je predmet anksioznosti ribara i menadžera. Tokom decenije između sredine 1990-ih i 2004. godine, broj je spao sa 900 miliona na oko 300 miliona, a težina ulova je pala sa 52.000 tona (115.000.000 funti) na 28.000 tona (62.000.000 funti). Prihod je dodatno opao, sa 72 miliona dolara na 61 milion dolara. Dugoročne procjene govore da se ukupna populacija Česapika smanjila za oko 70% u posljednjih nekoliko decenija. Još alarmantnije, broj ženki sposobnih za razmnožavanje smanjio se za 84% u samo nekoliko decenija. [26] Mnogi faktori su krivi za niski broj plavih kraba, uključujući visok ribolovni pritisak, degradaciju životne sredine i prevalenciju bolesti. [27] Smanjenje viza za sezonske radnike u 2018. godine utiče na 20 procesora rakova u Merilendu, koji obično zapošljavaju oko 500 stranih radnika; međutim, još uvijek nije jasan učinak koji će ovo imati na ribolov ovih kraba. [28]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Species Fact Sheet: Callinectes sapidus (Rathbun, 1896)”. Food and Agriculture Organization. Pristupljeno 28. 11. 2010. 
  2. ^ „Maryland State Crustacean”. Maryland State Archives. 27. 12. 2005. Arhivirano iz originala 02. 05. 2006. g. Pristupljeno 12. 05. 2020. 
  3. ^ Williams, A. B. (1974). „The Swimming Crabs of the Genus Callinectes (Decapoda: Portunidae)”. Fishery Bulletin. 72 (3): 685—692. 
  4. ^ a b Millikin, Mark R.; Williams, Austin B. (mart 1984). „Synopsis of Biological Data on the Blue Crab Callinectes sapidus Rathburn”. NOAA Technical Report NMFS 1: 1—32. 
  5. ^ „Blue crab, Callinectes sapidus”. Maryland Fish Facts. Maryland Department of Natural Resources. 4. 4. 2007. Arhivirano iz originala 19. 4. 2011. g. Pristupljeno 17. 2. 2011. 
  6. ^ „Callinectes similis Lesser Blue Crab”. Smithsonian Marine Station at Fort Pierce. Pristupljeno 9. 3. 2015. 
  7. ^ Susan B. Rothschild (2004). „Sandy beaches”. Beachcomber's Guide to Gulf Coast Marine Life: Texas, Louisiana, Mississippi, Alabama, and Florida (3rd izd.). Taylor Trade Publications. str. 21—38. ISBN 978-1-58979-061-2. 
  8. ^ „Blue Crab Frequently Asked Questions”. Blue Crab Archives. decembar 2008. 
  9. ^ „Callinectes sapidus”. Smithsonian Marine Station at Fort Pierce. 11. 10. 2004. 
  10. ^ Johnson, David (2015). „Home > Journals > The savory swimmer swims north: a northern range ... Advanced Search The savory swimmer swims north: a northern range extension of the blue crab Callinectes sapidus?”. Journal of Crustacean Biology. 35: 105—110. doi:10.1163/1937240X-00002293 Slobodan pristup. 
  11. ^ „Callinectes sapidus”. CIESM: The Mediterranean Marine Research Network. avgust 2006. Arhivirano iz originala 20. 10. 2006. g. Pristupljeno 23. 11. 2006. 
  12. ^ A. Brockerhoff; C. McLay (2011). „Human-mediated spread of alien crabs”. Ur.: Bella S. Galil; Paul F. Clark; James T. Carlton. In the Wrong Place – Alien Marine Crustaceans: Distribution, Biology and Impacts. Invading Nature. 6. Springer. str. 27—106. ISBN 978-94-007-0590-6. 
  13. ^ „Blue Crab-About The bay”. The Chesapeake Bay Foundation. Arhivirano iz originala 16. 1. 2009. g. Pristupljeno 16. 1. 2009. 
  14. ^ Catherine E. DeRivera; Gregory M. Ruiz; Anson H. Hines; Paul Jivoff (2005). „Biotic resistance to invasion: Native predator limits abundance and distribution of an P.U.P.U crab” (PDF). Ecology. 86 (12): 3367—3376. doi:10.1890/05-0479. Arhivirano iz originala (PDF) 10. 6. 2010. g. 
  15. ^ Gretchen A. Messick (1998). „Diseases, parasites, and symbionts and blue crabs (Callinectes sapidus) dredged from Chesapeake Bay” (PDF). Journal of Crustacean Biology. 18 (3): 533—548. JSTOR 1549418. doi:10.2307/1549418. Arhivirano iz originala (PDF) 01. 02. 2014. g. Pristupljeno 12. 05. 2020. 
  16. ^ Gretchen A. Messick; Carl J. Sindermann (1992). „Synopsis of principal diseases of the blue crab, Callinectes sapidus” (PDF). NOAA Technical Memorandum. National Oceanic and Atmospheric Administration. NMFS-F/NEC-88. 
  17. ^ Perry, H.M. (1975). „The blue crab fishery in Mississippi”. Gulf Research Reports. 5 (1): 39—57. 
  18. ^ Alice Cascorbi (14. 2. 2004). „Seafood Report: Blue Crab, Callinectes sapidus” (PDF). Seafood Watch. Monterey Bay Aquarium. Arhivirano iz originala (PDF) 28. 7. 2013. g. Pristupljeno 12. 9. 2012. 
  19. ^ Perry, H.M.; Adkins, G.; Condrey, R.; Hammerschmidt, P.C.; Heath, S.; Herring, J.R.; Moss, C.; Perkins, G.; Steele, P. (1984). „A profile of the blue crab fishery of the Gulf of Mexico”. Gulf States Marine Fisheries Commission. Publication 7. 
  20. ^ Bourgeois, Marty; Marx, Jeff; Semon, Katie (7. 11. 2014). „Louisiana Blue Crab Fishery Management Plan”: 1—122. 
  21. ^ „NMFS Landings Query Results for Blue Crab”. Pristupljeno 23. 2. 2015. [mrtva veza]
  22. ^ Chesapeake Bay Stock Assessment Committee (2014). „Chesapeake Bay Blue Crab Advisory Report”: 1—13. 
  23. ^ Rhodes, A.; Lipton, D.; Shabman, L. (2001). „A Socio-Economic Profile of the Chesapeake Bay Blue Crab Fishery”. Bi-State Blue Crab Advisory Committee: 1—27. 
  24. ^ Miller, T.J.; Wilberg, M.J.; Colton, A.R.; Davis, G.R.; Sharov, A.; Lipcius, R.N.; Ralph, G.M.; Johnson, E.G.; Kaufman, A.G. (2011). „Stock Assessment of the Blue Crab in the Chesapeake Bay”. Technical Series Report No. TS614-11: 1—214. 
  25. ^ Stagg, C.; Whilden, M. (1997). „The history of Chesapeake Bay's blue crab (Callinectes sapidus): Fisheries and management”. Investigaciones Marinas. 25: 93—104. doi:10.4067/s0717-71781997002500007 Slobodan pristup. 
  26. ^ Zohar, Y.; Hines, A.H.; Zmora, O.; Johnson, E.G.; Lipcius, R.N.; Seitz, R.D. (2008). „The Chesapeake Bay blue crab (Callinectes sapidus): a multidisciplinary approach to responsible stock replenishment”. Reviews in Fisheries Science. 16 (1–3): 24. doi:10.1080/10641260701681623. 
  27. ^ Chesapeake Bay Foundation (decembar 2008). „Bad Water and the Decline of Blue Crabs in the Chesapeake Bay”. Chesapeake Bay Foundation Reports: 1–24. 
  28. ^ Dance, Scott (3. 5. 2018). „Crab crisis: Md. seafood industry loses 40 percent of workforce in visa lottery”. Washington Post (na jeziku: engleski). ISSN 0190-8286. Pristupljeno 6. 5. 2018. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Плава_краба&oldid=26974888”