Pobuna na brodu Baunti (film iz 1935)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pobuna na brodu Baunti
Filmski poster
Izvorni naslovMutiny on the Bounty
RežijaFrenk Lojd
ScenarioTalbot Dženings
Džuls Furtman
Keri Vilson
ProducentFrenk Lojd
Irving Talberg
Temelji se naPobuna na brodu Baunti
(Čarls Nordhof i Džejms Norman Hol)
Glavne ulogeČarls Loton
Klark Gejbl
Franšo Ton
Movita Kastaneda
Mamo Klark
MuzikaHerbert Stothart
Nat V. Finston
Direktor
fotografije
Artur Edeson
MontažaMargaret But
StudioMetro-Goldwyn-Mayer
Godina1935.
Trajanje132 minuta
Zemlja SAD
Jezikengleski
Budžet1,9 miliona dolara[1]
Zarada4,5 miliona dolara (iznajmljivanja)[1][2]
IMDb veza

Pobuna na brodu Baunti (engl. Mutiny on the Bounty) je američki dramski film iz 1935. godine,[3] režisera i producenta Frenka Lojda, zasnovan na istoimenom romanu koji su napisali Čarls Nordhof i Džejms Norman Hol. Glavne uloge tumače Čarls Loton, Klark Gejbl, Franšo Ton, Movita Kastaneda i Mamo Klark.

Uprkos istorijskim netačnostima, film je ostvario veliki uspeh na blagajnama, postavši film sa najvećom zaradom 1935. i jedan od najvećih hitova studija MGM iz 1930-ih. Film je bio nominovan za osam Oskara, od kojih je osvojio samo onaj za najbolji film.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Jedne noći u Portsmutu, 1787. godine, grupa mornara upada u lokalnu tavernu i prisiljava sve muškarce koji tamo piju u pomorsku službu. Jedan od njih se raspituje na kom brodu će ploviti, a vođa mornara ga obaveštava da je to Baunti. Na pitanje ko je kapetan, drugom čoveku je rečeno da je kapetan Vilijam Blaj, te on pokušava da pobegne, pošto je Blaj brutalni tiranin koji rutinski primenjuje oštre kazne kako na oficirima tako i na posadi za koje smatra da im nedostaje disciplina, nakon izazivanja bilo kakvog prekršaja na brodu, ili prkošenja njegovom autoritetu na bilo koji način.

Baunti napušta Englesku nekoliko dana kasnije na dvogodišnje putovanje preko Tihog okeana. Flečer Kristijan, brodski poručnik, je strog, ali saosećajan čovek koji ne odobrava Blajov tretman prema posadi. Rodžer Bajam je idealistički vezist koji je podeljen između lojalnosti Blaju, zbog porodične pomorske tradicije, i prijateljstva sa Kristijanom.

Tokom putovanja, neprijateljstvo između Kristijana i Blaja raste nakon što Kristijan otvoreno kritikuje Blagove nepravedne postupke na brodu. Kada brod stigne na ostrvo Tahiti, gde posada nabavlja sadnice hlebnog drveta da ih odnese u Antile, Blaj kažnjava Kristijana odbijajući da mu dozvoli da napusti brod tokom njihovog boravka.

Bajam, u međuvremenu, postavlja rezidenciju na ostrvu i živi sa poglavarom ostrva Hitihitijem i njegovom ćerkom Tehani, gde sastavlja engleski rečnik tahićanskog jezika. Hitihiti ubeđuje Blaja da dozvoli Kristijanu jednodnevnu posetu ostrvu. Blaj se slaže, ali brzo odbija da ga pusti iz inata. Kristijan zanemaruje naređenje i provodi svoj dan van broda sa lokalnom devojkom, Maimiti. Kristijan joj obećava da će se jednog dana vratiti.

Nakon napuštanja Tahitija, posada počinje da priča o pobuni nakon što je Blajova oštra disciplina dovela do smrti voljenog brodskog hirurga, gospodina Bakusa. Blaj ozbiljno smanjuje količinu vode za posadu u korist obezbeđivanja više vode za sadnice hlebnog drveta.

Kristijan, iako se u početku protivio toj ideji, odlučuje da više ne može tolerisati Blajovu brutalnost kada vidi kako su članovi posade okovani u gvozdene lance, i on pokreće pobunu. Posada upada u riznicu sa oružjem i zauzima brod. Blaj i njegovi lojalisti su ostavljeni da u čamcu plutaju na moru sa mapom i određenom količinom obroka kako bi se osiguralo njihovo preživljavanje. Zahvaljujući Blajovom stalnom vođstvu, oni su u stanju da pronađu put nazad na kopno.

U međuvremenu, Kristijan naređuje da se Baunti vrati na Tahiti. Bajam, koji je bio u svojoj kabini tokom pobune, ne odobrava ono što je Kristijan uradio i odlučuje da njih dvojica više ne mogu da budu prijatelji.

Nekoliko meseci kasnije, Bajam je oženjen Tehani, a Kristijan se oženio Maimiti i sa njom ima dete, dok ostatak posade uživa u slobodi na ostrvu. Posle dužeg otuđenja, Bajam i Kristijan obnavljaju svoje prijateljstvo. Međutim, kada je britanski brod Pandora primećen kako se približava, Bajam i Kristijan odlučuju da se moraju rastati. Bajam i nekoliko članova posade ostaju na ostrvu da bi ih brod odveo nazad u Englesku, dok Kristijan predvodi preostalu posadu, svoju ženu i nekoliko Tahićana i Tahićanki nazad na Baunti u potrazi za novim ostrvom na kome će potražiti utočište.

Bajam se ukrcava na Pandoru i, na veliko iznenađenje, otkriva da je Blaj kapetan. Blaj, koji sumnja da je Bajam bio saučesnik u pobuni, ostavlja ga u pritvoru do kraja putovanja preko mora.

U Engleskoj, Bajam je izveden pred vojni sud i proglašen krivim za pobunu. Pre nego što ga sud osudi, Bajam govori o Blajovom okrutnom, dehumanizujućem ponašanju na brodu Baunti. Zbog intervencije njegovog prijatelja ser Džozefa Benksa i lorda Huda, Bajam dobija pomilovanje kralja Džordža III i dozvoljeno mu je da nastavi svoju pomorsku karijeru.

U međuvremenu, Kristijan je pronašao Pitkern, nenaseljeno ostrvo pogodno za život, za koje veruje da će pružiti adekvatno utočište od dometa Kraljevske mornarice. Nakon što se Baunti nasuka na stene, Kristijan naređuje da ga spale.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Čarls Loton kapetan Blaj
Klark Gejbl Flečer Kristijan
Franšo Ton Rodžer Bajam
Herbert Mandin Smit
Edi Kvilan Tomas Elison
Dadli Digs Bakus
Donald Krisp Berkit
Henri Stivenson ser Džozef Benks
Frensis Lister kapetan Nelson
Spring Bajington gospođa Bajam
Movita Kastaneda Tehani
Mamo Klark Maimiti
Bajron Rasel Kvintal
Dejvid Torens lord Hud
Džon Harington gospodin Persel
Ijan Vulf Megs
Devit Dženings Frajer
Ivan Simpson Morgan
Vernon Dauning Hejvord
Bil Bambridž Hitihiti
Marion Klejton gospođa Elison

Istorijska tačnost[uredi | uredi izvor]

Čarls Loton kao kapetan Blaj

Film sadrži nekoliko istorijskih netačnosti. Kapetan Blaj nikada nije bio na brodu Pandora, niti je bio prisutan na suđenju pobunjenicima koji su ostali na Tahitiju. U to vreme bio je na drugoj strani sveta, na svom drugom putovanju za sadnicama hlebnog drveta. Otac Flečera Kristijana je umro mnogo godina pre nego što je Kristijan otputovao na brodu Baunti, dok film prikazuje starijeg Kristijana na suđenju. Film je uvek predstavljan kao adaptacija knjige Nordhofa i Hola, koja se već razlikovala od stvarne priče o pobuni.

Blaj je u početku prikazan kao brutalni, sadistički disciplinar, koji postaje mekši tokom putovanja do Timora. Određene scene ​​uključuju provlačenje čoveka ispod kobilice i bičevanje mrtvaca; ništa od ovoga se nije dogodilo. Provlačenje ispod kobilice se tokom istorije retko koristilo, ako je uopšte i bilo u upotrebi, i bilo je napušten davno pre Blajovog vremena. Zaista, pedantna evidencija Bauntijevog dnevnika otkriva da je stopa bičevanja bila niža od proseka za to vreme.

Pre pobune, Baunti je imao samo dve smrti. Jedan mornar, Džejms Valentajn, umro je od loše definisane respiratorne bolesti; dnevnici ukazuju na to da ga je „uhvatio nasilan šuplji kašalj i mnogo pljuvanja”. A brodski hirurg, Tomas Hagan, očigledno je umro od komplikacija zbog svog hroničnog alkoholizma, a ne kao rezultat zlostavljanja od strane Blaja. Zapravo, Blaj je zapretio da će zapleniti i zatvoriti Haganove zalihe alkohola zbog toga što je redovno bio u alkoholisanom stanju dok je bio na dužnosti, što je na kraju i izveo. Haganovo konstantno pijanstvo ostavilo je Blajgu malo izbora osim da sam nadgleda ključne zdravstvene probleme. Značajno je da je posada bila na stalnom pregledu na skorbut, a Blaj – njegova stručnost u ovoj stvari razvijena pod kapetanom Džejmsom Kukom – nije otkrio nikakve proverene znake bolesti u bilo kom trenutku.

Isto tako, film prikazuje pobunjenike kako preuzimaju brod tek nakon što su ubili nekoliko lojalnih članova posade, dok u realnosti niko nije umro (iako je jedan član posade bio veoma blizu da ubije Blaja dok ga Kristijan nije zaustavio). Na kraju, prikazano je da je Kristijan bio inspirisan da preuzme brod nakon što je Blaj nepravedno stavio nekoliko članova posade u okove; ovo se nije desilo.

U poslednjoj sceni filma, Kristijan drži uzbudljiv govor svojim kolegama pobunjenicima, govoreći o stvaranju savršenog društva slobodnih ljudi na Pitkernu, daleko od Blaja i mornarice. Stvarnost je bila sasvim drugačija jer su pobunjenici porobili Tahićane.

Za istorijsku tačnost, Klark Gejbl je nevoljno morao da obrije brkove jer su mornari u Kraljevskoj mornarici u 18. veku morali da budu dobro obrijani. Vezist Rodžer Bajam je zasnovan na stvarnoj osobi, vezistu Piteru Hejvudu, koji nije naveden ni u romanu, niti u filmu. Baš kao što je izmišljeni Bajam pomilovan na kraju filma, pravi Piter Hejvud je pomilovan zbog svog učešća u pobuni. Trejleri za film su 1935. godine napravili grešku nazivajući vezista Bajama zastavnikom.

Pobunjenik Tomas Elison je prikazan kao neko kome je bilo dozvoljeno da vidi svoju ženu pre pogubljenja. Nema podataka koji bi ukazivali na to da je pravi Elison bio oženjen, a u svakom slučaju, utešna poseta ovog tipa nikada ne bi bila dozvoljena u stvarnom životu.

Produkcija[uredi | uredi izvor]

Lokacije snimanja[uredi | uredi izvor]

Klark Gejbl kao Flečer Kristijan

Džejms Kegni (tada na pauzi od studija Warner Bros. tokom spora oko ugovora) i buduće zvezde Dejvid Niven i Dik Hejms bili su nepotpisani statisti u filmu. Kegni je jasno vidljiv na početku filma. Plovio je svojim čamcem blizu mesta gde se snimao film u blizini ostrva Katalina; reditelj Frenk Lojd bio mu je stari prijatelj, a Kegni ga je pitao da li bi mogao da odigra malu ulogu u filmu, rekavši, u šali, „Treba mi novac”. Lojd je Kegnija obukao u odeću člana posade i stavio ga u pozadinu nekoliko scena.

Čarls Loton, koji je imao ozbiljne komplekse u vezi sa svojom težinom i neprivlačnim izgledom, užasno je patio upoređujući sebe sa privlačnim, muževnim Klarkom Gejblom.[4] Loton je stalno pazio na sopstveni hod, gestove i lice, gledajući da ne dozvoli da se njegovi kompleksi vide.[4]

Brod[uredi | uredi izvor]

Jedan oficir britanske trgovačke mornarice[5] se prisećao u svojim memoarima da je video kako su škunu Komodora II sa prednjom i krmnom opremom razbili u Kejptaunu 1945. godine, pretrpevši ozbiljnu štetu od oluje, i da je to bio brod koji je ponovo montiran za film.

Prijem[uredi | uredi izvor]

Zarada[uredi | uredi izvor]

Prema evidenciji studija, film je zaradio 2.250.000 dolara u SAD i Kanadi i 2.210.000 u ostatku sveta, što je rezultovalo profitom od 909.000 dolara.[1]

Ovo je bio treći najpopularniji film na britanskim blagajnama u periodu od 1935 do 1936. godine.[6]

Kritike[uredi | uredi izvor]

Promotivni poster

Kritičari u vreme objavljivanja su bili oduševljeni. Andre Senvald iz novina The New York Times je napisao: „Mračan, brutalan, snažno romantičan, napravljen od užasa i očajničke hrabrosti, ovo je divljački uzbudljiva i uzbudljivo dramatična fotoigra. Nordhof-Halova trilogija je, naravno, rođena da bude snimljena, a Metro-Goldwyn-Mayer mu je pružio produkciju kakvu sjajna priča zaslužuje.”[7] The Hollywood Reporter je hvalio da je film „jedan od najboljih filmova svih vremena”, sa „epskim zaletom mora”.[8] Variety ga je nazvao „Holivudom u svom najboljem izdanju. Priča svakako nije mogla biti predstavljena tako snažno ni u jednom drugom mediju”.[9] Film Daily napisao je: „Ovo je jedna od najvažnijih produkcija od nastanka zvučnih filmova. Mračna je, privlačna i slikovito savršena.”[10] Džon Mošer iz The New Yorker-a je izjavio da su filmski stvaraoci „odradili dobar, solidan, fin posao” i napisao da Lotonova uloga kapetana Blaja „možda nije baš slika originalnog nasilnika, ali je Lotonovo remek delo.”[11] Film se našao na vrhu godišnje ankete koju je sproveo Film Daily, od 523 kritičara, kao najbolji film 1936. (objavljen je prekasno u godini da bi se pojavio na glasanju 1935. godine).[12][13]

Rotten Tomatoes izveštava o rejtingu od 96% na osnovu 74 recenzije, sa ponderisanim prosekom od 8,60/10. Konsenzus sajta glasi: „Istorijske netačnosti u ovoj avanturi na otvorenom moru više su nego nadoknađene njenim bezvremenskim temama, spektakularnim izvedbama Klarka Gejbla i Čarlsa Lotona, kao i vrhunskom režijom Frenka Lojda”.[14]

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

Oskar[uredi | uredi izvor]

Ovo je poslednje ostvarenje koje je osvojilo Oskara za najbolji film, a da nije pobedilo ni u jednoj drugoj kategoriji (posle filmova Brodvejska melodija i Grand hotel). Ovo je jedini film koji je imao tri nominacije za najboljeg glumca. Kao rezultat toga, stvorena je kategorija za najboljeg sporednog glumca, koja je počela da se dodeljuje sledeće godine.

Nagrada Nominovani Rezultat
Najbolji film Metro-Goldwyn-Mayer
(Irving Talberg i Frenk Lojd)
Osvojeno
Najbolji režiser Frenk Lojd Nominacija
Najbolji glumac Klark Gejbl Nominacija
Čarls Loton Nominacija
Franšo Ton Nominacija
Najbolji adaptirani scenario Džuls Furtman, Talbot Dženings i Keri Vilson Nominacija
Najbolja montaža Margaret But Nominacija
Najbolja originalna muzika Nat V. Finston i Herbert Stothart
("Love Song of Tahiti" koju je napisao Volter Džurman, nepotpisan)
Nominacija

Druga priznanja[uredi | uredi izvor]

Priznanja Američkog filmskog instituta

Otkazani nastavci[uredi | uredi izvor]

Godine 1940. prijavljeno je da Frenk Lojd želi da snimi film o životu kapetana Blaja sa Spenserom Trejsijem ili Čarlsom Lotonom u glavnoj ulozi za Universal Studios. Ovaj film nikada nije napravljen.[15]

Godine 1945. objavljeno je da će MGM snimiti nastavak sa Gejblom, Kristijan iz Bauntija. Film bi bio zasnovan na romanu Čarlsa Nordhofa o Kristijanovim romantičnim avanturama u Engleskoj i Južnoj Americi nakon kolonizacije ostrva Pitkern, a producirao bi ga Keri Vilson.[16] Ni ovaj film nikada nije napravljen.

Druge filmske verzije[uredi | uredi izvor]

Rimejk u boji, u trajanju od tri sata, iz 1962. godine, sa Marlonom Brandom u ulozi Flečera Kristijana i Trevorom Hauardom kao kapetanom Blajem, bio je katastrofalan i na kritičkom i na finansijskom nivou u vreme izlaska. Ipak, ovaj rimejk je bio nominovan za Oskara za najbolji film.

Godine 1984. Mel Gibson je igrao Kristijana uz Entonija Hopkinsa u ulozi Blaja u filmu (baziranom ne na romanima Nordhof-Hola, već na istorijskom delu Ričarda Hafa) pod nazivom Pobuna na brodu Baunti. Ova verzija, koja je dala dosta simpatičniji pogled na Blaja, smatra se najbližom istorijskim događajima.

Verzija iz 1935. sama po sebi nije bila prvi filmski prikaz pobune. Godine 1933. objavljen je australijski film pod nazivom U znaku Bauntija, sa tada nepoznatim Erolom Flinom u ulozi Flečera Kristijana, ali nije bio uspešan i dobio je tek nekoliko prikazivanja van Australije. Flin je u svojoj autobiografiji napisao da kad god je pomenuo da je igrao Kristijana u australijskoj verziji Pobune na brodu Baunti dve godine pre Gejbla, niko mu nikada nije poverovao. Postojao je i još raniji film, australijsko-novozelandske produkcije iz 1916. godine, Pobuna na brodu Baunti u režiji Rejmonda Longforda.

Parodije[uredi | uredi izvor]

  • Crtani film Friza Frelenga Mutiny on the Bunny prikazuje Simu Strahotu kao skipera koji je kidnapuje Duška Dugouška, samo da bi doživeo Duškovu pobunu. Takođe, u jednoj sceni u Frelengovom ranijem crtaću Buccaneer Bunny, Duško se oblači kao kapetan Blaj (uključujući vizuelni i vokalni utisak Čarlsa Lotona) i izdaje naređenja Simi.
  • U epizodi serije Izgubljeni u svemiru iz 1967. godine „Mutiny in Space” pojavljuje se Ronald Long koji imitira Čarlsa Lotona u ulozi „admirala Zarka”, kapetana svemirskog broda.
  • Morkamb i Vajz su izveli skeč sa Arturom Louom (koji je igrao kapetana Mejnvaringa u Tatinoj vojsci) u ulozi kapetana Blaja. Na kraju skeča je objavljeno da Blaj ima neke lojalne članove posade za koje se ispostavilo da su drugi članovi Tatine vojske.
  • Epizoda „Holidays at Home” serije It Ain't Half Hot Mum iz 1978. godine, uključuje sekvencu snova u kojoj glumci sitkoma izvode scene iz ovog filma.
  • U epizodi serije Simpsonovi „The Wettest Stories Ever Told”, članovi porodice pričaju priče smeštene na brodovima. Drugi segment je parodija na ovaj film i postavlja direktora Skinera kao kapetana Blaja, brutalizirajući članove posade (koje igraju Bart, Milhaus, Martin, Nelson, Džimbo, Dolf i Kerni).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v The Eddie Mannix Ledger, Los Angeles: Margaret Herrick Library, Center for Motion Picture Study .
  2. ^ Mutiny on the Bounty, Overview Arhivirano mart 17, 2013 na sajtu Wayback Machine. Movie Guy 24/7. Retrieved April 14, 2013
  3. ^ ED STOCKLY.Movies on TV this week: March 15: ‘Ferris Bueller’s Day Off’ on Freeform; Raiders of the Lost Ark and more. Los Angeles Times.
  4. ^ a b „Charles Laughton”. Hollywood Greats. Serija 2. Epizoda 5. 31. 8. 1978. 12–13 min. 
  5. ^ Le Page, Peter "A working lifetime" (1991)
  6. ^ "The Film Business in the United States and Britain during the 1930s" by John Sedgwick and Michael Pokorny, The Economic History ReviewNew Series, Vol. 58, No. 1 (Feb., 2005), pp. 97
  7. ^ Sennwald, Andre (9. 11. 1935). „Movie Review – Mutiny on the Bounty”. The New York Times. Pristupljeno 23. 7. 2015. 
  8. ^ „MGM 'Mutiny' A Smash”. The Hollywood Reporter. 28. 10. 1935. str. 1. 
  9. ^ „Mutiny on the Bounty”. Variety. New York. 13. 11. 1935. str. 16. 
  10. ^ „Reviews”. Film Daily. New York. 1. 11. 1935. str. 7. 
  11. ^ Mosher, John (16. 11. 1935). „The Current Cinema”. The New Yorker. str. 99. 
  12. ^ „"Mutiny On The Bounty" Heads '36 "Ten Best"”. Film Daily. New York. 7. 1. 1937. str. 1. 
  13. ^ „"Copperfield" Heads 1935 "Ten Best" List”. Film Daily. New York. 9. 1. 1936. str. 6. 
  14. ^ „Mutiny on the Bounty (1935)”. Rotten Tomatoes. Fandango Media. Pristupljeno 29. 7. 2022. 
  15. ^ „TWO STUDIOS PLAN A BOUNTY 'MUTINY': M-G-M and Paramount Race to Complete Productions of Films on Sea Adventure”. New York Times. 2. 11. 1959. str. 39. 
  16. ^ „NEWS OF THE SCREEN: M-G-M to Make 'Christian of Bounty,' With Gable-- 'Southerner' Premiere Again Postponed Of Local Origin”. New York Times. 14. 8. 1945. str. 17. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]