Pređi na sadržaj

Pozorište lutaka Niš

Pozorište lutaka Niš
Bivši naziviMarionetska sekcija Pionirskog doma (1951—1958)
Dečje pozorište (1958—1962)
LokacijaBulevar dr Zorana Đinđića 7[1]
Niš
Srbija
Koordinate43° 18′ 57″ S; 21° 53′ 59″ I / 43.3159° S; 21.8997° I / 43.3159; 21.8997
TipLutkarsko pozorište
Maks. broj gledalaca212
Konstrukcija
Otvoreno2. decembar 1951. (prva predstava)
23. jun 1958. (kao Dečje pozorište)
Period aktivnosti1951—danas
ArhitektaJanjić
VlasnikGrad Niš
DirektorIvana Savić

www.nispuppets.org.rs

Pozorište lutaka Niš je dečje lutkarsko pozorište, koje je preraslo iz Marionetske sekcije Pionirskog doma „Stanko Paunović” u profesionalno pozorište za decu i jedino profesionalno lutkarsko pozorište za decu i mlade u Gradu Nišu.[2]

Nazivi

[uredi | uredi izvor]

Marionetske sekcije Pionirskog doma „Stanko Paunović” (1951 — 1958) · Dečje pozorište, sa lutkarskom i živom scenom (1958 — 1962) · Pozorište lutaka Niš (1962).[2]

Istorija

[uredi | uredi izvor]

Osnovano kao amaterska Marionetska sekcije Pionirskog doma „Stanko Paunović”, počelo je sa radom 2. decembra 1951. godine izvođenjem komada „Drug za druga” autora Božane Begović, i režiji Vere Amar.[3] Te godine na inicijativu Mihajla Vučkovića otvorena je ne samo ova lutkarske sekcija u Pionirskom domu već i nekoliko pozorišnih sekcija u niškim školama što je imalo veliki značaj za danji raѕoj kulture u Nišu.[2]

Kao amaterska sekcija pozorište je radilo sedam godina u sali pionirkog doma u niškoj tvrđavi, i u tom periodu izvelo 28 premijernih predstava i stotine repriza.

Odluka o prerastanju amaterska sekcija u Dečje pozorište, sa lutkarskom i živom scenom, doneta je 23. juna 1958, kada je za prvog rukovodioca postavljen Jordan Paunović, nastavnik muzičkog vaspitanja. Pozorište koje je radilo u prostorijama Doma omladine „Josip Kolumbo” u Nišu. Prve profesionalne predstave sa glumcima - profesionalcima bile su:

  • Prva profesionalna marionetska predstava, „Zlatni petlić”, Marije Kulundžić u režiji Ivana Šnauca
  • Prva premijera na živoj sceni, „Čipolino avanture” Đanija Radrija, u režiji Dušana Rodića.

Dečje pozorište, sa lutkarskom i živom scenom, 1962. godine je preraslo u Pozorište lutaka i iste godine sa predstavom „So vrednija od zlata” Bedriha Svaton, u režiji Jordana Paunovića, prvi put nastupilo na prvim Susretima profesionalnih pozorišta lutaka Srbije.

U sopstvenu pozorišnu salu sa 150 sedišta, pozornicom, dobrim svetlosnim uređajima, malom rotacijom. Relativno zadovoljavajući uslovi, i sve kvalitetnij predstav omogućile su pozorištu izlaska i na inostrane scene, i stivanje brojnih prvih nagrada i priznanja na susretima i festivalima. U tom periodu, „baveći se pretežno marionetama, glumački ansambl je dostigao zavidnu veštinu animacije i izraza prilagođenog zahtevima lutkarske umetnosti i afinitetima dečje publike.”

U namensku zgradu, u kojoj se Pozorište lutaka nalazi i danas, kolektiv pozorišta uselio se na Dan oslobođenja Niša, 14. oktobra 1977. godine. Kako su u ovoj zgradi stvoreni su vrhunski uslovi za rad, do još većeg izražaja došli su kako svi oblici umetničkog izražavanja, tako i punoća, maštovitost i originalnost predstava.

Zgrada pozorišta korisne površine: 3.000 m², na tri etaže, poseduje scenski prostor, jednu probnu salu, 4 garderoba (2 muške i 2 ženske) i 3 radionice (krojačka, stolarska i lutkarska)

U novim uslovima i sa puno elana, počelo je primena različite lutkarske tehnike: marioneta, ginjol, crni teatar, teatar senki ...

Spremane su i kombinovane predstave sa živim glumcima na sceni, pa i kompletne žive predstave kao vid delatnosti kojim se žele pridobiti stariji uzrasti dečje publike. Sve te, nimalo lake zadatke ostvaruje vrlo dobra glumačko-animatorskim ekipa. Vremenom ustaljeni glumački ansambl nije više dovoljan sam sebi.

Koncepcija pozorišta

[uredi | uredi izvor]

Koncepcija Lutkarskog pozorišta Niš zasnovana je pre svega na negovanju tradicije i kulturne baštine Niša i Srbije. Negujući tu tradiciju ansambl pozorišta deci ukazuju na identitet i nasleđe iz kog potiču. Takođe postavljajući na lutkarsku scenu raznovrsnu tematiku i motive iz svetske kulturne baštine, oni deci Niša i Juga Srbije ukazuju i na to da su građani Evrope i sveta.

Repertoar i produkcija

[uredi | uredi izvor]
Scena sa predstave „Bila jednom jedna zima”

Na repertoaru Pozorište ima godišnje oko trideset predstava u svim žanrovima koje poznaje lutkarska umetnost. Za decu i mladi, mesečno se prikazuje 25-30 predstava, a godišnje 240. U predstavama prosečno učestvuje 8 a 10 glumaca.

U saradnji sa vrtićima i školama i za sve ranjive grupe u Nišu i okruženju, pozorište na svom repertoaru ima i humanitarne predstave i akcije, što radu u ovom pozorištu daje posebnu dimenziju.

Prosečan broj gostovanja u drugim pozorištima mesečno je 1-2 (20 godišnje)

Prosečan broj gostovanja drugih pozorišta je 10 godišnje

Radno vreme

[uredi | uredi izvor]

Predstave za decu i mlade, organizuju se radnim danima u prepodnevnim i podnevnim satima u 9:30 11:30 16:00, a za oganizovane posete škola i vrtića, četvrtkom u 18:00.

Nedeljom u 11:30 pozorište je otvoreno za slobodnu posetu.

Neradni dan pozorišta je subota.

Blagajna pozorišta radi od 8:00 do 21:00

Ansambl

[uredi | uredi izvor]
  • Davorin Dinić
  • Toma Bibić
  • Hadži Stanislava Joković (ranije Stanislava Milosavljević)
  • Mirjana Đorđević
  • Nataša Ristić (ranije Nataša Damjanović)
  • Mladen Milojković
  • Stefan Mladenović
  • Marija Cvetković
  • Tatjana Milenković
  • Aleksandra Pavlović
  • Srđan Miljković
  • Dejan Gocić
  • Svetlana Mihajlović (ranije Svetlana Milinković)
  • Biljana Vujović (ranije Biljana Pešić)
  • Slobodan Miljković
  • Biljana Radenković
  • Jelena Đorđević
  • Miloš Cvetković
  • Nikolija Mičić
  • Lazar Nikolić
  • Teodora Stojković
  • Hana Stanković
  • Sofija Ristić
  • Jovan Živković
  • Andrija Mitić

Bivši glumci

[uredi | uredi izvor]
  • Zoran Lozančić (1953—2019)
  • Živkica Rakić (ranije Živkica Petrovska)
  • Biljana Stoiljković (ranije Biljana Radosavljević)
  • Dragan Tričković
  • Tatjana Cvetković
  • Desanka Krstović
  • Vidosava Nikezić (1937—2025)
  • Irena Mitić
  • Milunka Cvetičanin (1934—2017)
  • Vukadin Mitić (1932—2000)
  • Božidar Milivojević (1933—2014)
  • Emina Vasić (1951—2021)
  • Nebojša Jovanović
  • Ivana Nedović
  • Marina Gavrilović
  • Trojanka Aleksić (1944—2014)
  • Milan Veljković (1930—2013)
  • Milena Sadžak (1951—1990)
  • Katarina Mešterović
  • Dejan Tončić
  • Aleksandar Kanjevac
  • Miljana Mančić
  • Dimitrije Nikolić (1930—1993)
  • Marijana Rajčević (1935—2006)
  • Miroslava Janković
  • Miodrag Rašić
  • Miroslav Đorđević
  • Miodrag Pavlović
  • Miroslav Jović
  • Ivan Đorđević
  • Jelena Mihajlović
  • Sanja Jeftić
  • Mihael Stošić
  • Dina Arsić
  • Nikola Cekić
  • Ljiljana Petrović
  • Biljana Petrović
  • Vesna Žilić Stojković
  • Snežana Veselinović
  • Goran Milev
  • Dušica Nikolić
  • Stanislava Mučalica
  • Stojan Mladenović
  • Miodrag Đurić
  • Verica Jovanović
  • Milica Stojković
  • Momčilo Rašić
  • Mirjana Čerškov
  • Miroslav Hlušička
  • Siniša Sibinović
  • Miodrag Cvetičanin
  • Olgica Đorđević
  • Marija Pešić
  • Ljubinka Zlatković
  • Zoran Bjelić
  • Verica Bjelić
  • Eugen Fabijan
  • Sima Krstović
  • Miodrag Otović
  • Sanja Pejčić
  • Sanja Krstović
  • Đorđe Kozić
  • Daniela Ivanović
  • Nenad Ilić
  • Dušan Blagojević
  • Aleksandar Stamenković (1972—2020)
  • Aleksandar Trmčić
  • Milan Marković
  • Nikola Božanović
  • Zoran Žikić
  • Vladimir Petrov

Galerija

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ „Pozorište lutaka Niš”. hocupozoriste.rs. Приступљено 22. 1. 2026. 
  2. ^ a b v „Историјат, Позориште лутака Ниш”. Позориште лутака Ниш. Архивирано из оригинала 09. 03. 2017. г. Приступљено 10. 3. 2017. 
  3. ^ „Pozorište lutaka Niš”. Južne vesti (na jeziku: srpski). Приступљено 28. 3. 2025. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]