Polacka nizija

Polacka nizija (rus. Полоцкая низменность; blr. Полацкая нізіна) predstavlja zaravnjeno i mestimično blago zatalasano područje u severnom delu Belorusije, gde zauzima najveći deo Vitepske oblasti, te u istočnoj Litvaniji i južnoj Letoniji. Proteže se u pravcu jugozapad-severoistok u dužini do 200 km, dok širina od severa ka jugu varira između 40 i 80 km. Nadmorske visine ovog područja najčešće se kreću između 130 i 140 metara, dok u rubnim područjima nadmorska visina raste do 160 metara.

Zapadni delovi predstavljaju tipičnu ravnicu sa ravnim i na momente blago zatalasanim terenima praćenim usamljenim uzvišenjima morenskog porekla. Istočni delovi su nešto izdignutiji i zatalasaniji i tu se izdvajaju brojne peščane dine i eolski grebeni.

Polacka nizija formirala se na mestu nekadašnjeg periglacijalnog jezera koje se formiralo nakon povlačenja lednika iz tog područja tokom poslednjeg glacijalnog perioda pre 18 do 20 hiljada godina. Dno nekadašnjeg jezera bilo je prekriveno tipičnim jezerskim sedimentima, peskovima, šljunkom i glinama. Jezero je s vremenom oteklo prema Baltičkom moru koritom Zapadne Dvine.

Najveće reke koje teku preko Polacke nizije su Zapadna Dvina i njene pritoke Užica, Rosica, Svoljna, Drisa, Polota i Obalj (desne) i Disna (leva). Najveća jezera su Bohinjsko i Jeljno.

Pod šumama je oko 34% teritorije, a dominiraju bor i smrča. U porečju Drise i Polote, na južnim obalama jezera Lisna šume su prošarane brojnim tresetištima i džbunastom vegetacijom. Hrastove šume najraširenije su uz desnu obalu Disne, posebno u gornjim delovima toka reka Mostovina i Berezovka. Livadska vegetacija je široko rasprostranjena celom nizijom.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Preporučena literatura[uredi | uredi izvor]

Геаграфія Беларусі: Энцыкл. даведнік. - Мн.: БелЭн, 1992. - С. 69-70.