Poliestar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mikroskopski prikaz površine poliestarskog vlakna
Uvećani snimak detalja poliestarske košulje

Poliestar je vrsta polimera, koji sadrži estre u glavnom lancu. Iako postoje mnoge vrste poliestara, pojam se obično koristi za vrstu sintetičke tkanine, te za specifičan materijal polietilentereftalat (PET).[1][2] Poliestri mogu biti i razne hemikalije. Prirodni poliestar i nekoliko sintetičkih poliestara su biorazgradivi, dok većina sintetskih poliestara nije.

Poliestar kao tkanina koristi se za proizvodnju raznih vrsta odeće kao što su: košulje, pantalone, jakne, kape te za izradu čaršava, deka, tapaciranog nameštaja, podloga za kompjuterske miševe i dr. Koristi se i za izradu sigurnosnih pojaseva u automobilima, užadi, tranportnih traka, za pojačanje izdržljivosti gume i plastike, za amortizaciju i kao izolacioni materijal.

Dok se sintetička odeća često smatra manje prirodnom u poređenju sa tkaninama od prirodnih vlakana kao što su pamuk i vuna, poliestarske tkanine mogu pružiti određene prednosti u odnosu na prirodne tkanine, kao što su poboljšana otpornost, trajnost i zadržavanje boje. Kao rezultat toga, poliestarska vlakna ponekad se koriste zajedno sa prirodnim vlaknima za proizvodnju tkanine s poboljšanim svojstva i većom otpornošću na vodu, vetar i sl.

Poliestri takođe služe za proizvodnju: PET boca, traka za filmove, cerada, kanua, ekrana sa tečnim kristalima, holograma, filtera, izolacionih traka i dr. Poliestri se naširoko koriste pri završetku proizvodnje visokokvalitetnih proizvoda od drva, kao što su gitare, klaviri, i unutrašnji enterijer vozila i plovila.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ A.K. van der Vegt & L.E. Govaert, Polymeren, van keten tot kunstof. ISBN 978-90-407-2388-9.
  2. ^ Rosato, Dominick V.; Rosato, Donald V.; Rosato, Matthew V. (2004). Plastic product material and process selection handbook. Elsevier. str. 85. ISBN 978-1-85617-431-2. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]