Pol Radmilovič

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pol Radmilović
Paul Radmilovic
Pol Radmilović četvorostruki olimpijski pobednik.
Lični podaci
Datum rođenja(1886-03-05)5. mart 1886.
Mesto rođenjaKardif, Ujedinjeno Kraljevstvo,
Datum smrti29. septembar 1968.(1968-09-29) (82 god.)
Mesto smrtiVeston na Meru, Ujedinjeno Kraljevstvo,
NacionalnostUjedinjeno Kraljevstvo Britanac
Karijera
KlubVels Welsh Amateur Swimming Association
Ujedinjeno Kraljevstvo Weston-super-Mare Waterpolo Club

Pol Frančesko Radmilović (engl. Paulo Radmilovic; 5. mart 188629. septembar 1968) je bio velški vaterpolista i plivač koji je u svojoj 22. godine dugoj olimpijskoj karijeri osvojio 4 zlatne olimpijske medalje. Ove četiri medalje je osvojio na tri uzastopne olimpijade i to je bio britanski rekord sve do igara održanih 2000. godine u Sidneju, kada je Englez Stiv Redgrejv osvojio svoju petu olimpijsku zlatnu medalju.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Pol Radmilović je rođen u Kardifu, Vels[1] kao treći sin Antuna Radmilovića, Dubrovčanina koji se 1860. godine preselio u Kardif, gde je postao vlasnik Glastonberi Arms paba u ulici But (Glastonbury Arms pub in Bute Street).[2]; Polova majka je rođena Kardifčanka, po izvorima ćerka irskog imigranta. Ime Pavle dobio je po očevom bratu, poznatom dubrovačkom industrijalcu.[3] Po drugim izvorima porodica Radmilović porijeklom je iz Boke Kotorske i takođe se navodi da su Pola u kući zvali Pavle.[4]

Plivačka karijera[uredi | uredi izvor]

Radmilović je svoj debi u velškoj vaterpolo reprezentaciji imao sa 15 godina, 1901, i sa time postao najmlađi reprezentativac u britanskoj vaterpolo istoriji. Radmilović se aktivno takmičio i bavio plivanjem i vaterpolom skoro punih 30 godina. rekreativno se bavio sportom čak i u svojim sedamdesetim. Pored vodenih sportova Radmilović se bavio golfom i fudbalom.[5]

Svoju prvu amaterski titulu je osvojio 1907. godine kada je na reci Temzi pobedio u trci na 5 milja. Takođe je dve godine kasnije pobedio na trci 100 jardi slobodno. U rasponu od devetnaest godina osvojio je devet titula državnog prvaka u različitim disciplinama. U Velsu taj njegov uspeh je još veći. Kao petnaestogodišnjak 1901. godine je osvojio titulu državnog prvaka na 100 jardi i kao četrdesettrogodišnjak 1929. godine je osvojio titulu prvaka na 440. jardi

Olimpijska karijera[uredi | uredi izvor]

Svoju olimpijsku karijeru Radmilović je započeo na Olimpijskim međuigrama 1906. godine. Na trci 100 m slobodni je završio kao četvrti a na 400 m je završio kao peti. Učestvovao je i u trci na 1 milju, ali je nije završio.

Na Letnjim olimpijskim igrama 1908. je kao član vaterpolo tima Ujedinjenog Kraljevstva osvojio zlatnu medalju. U finalnoj utakmici kada je Britanija pobedila Belgiju sa 9:2, Radmilović je postigao dva gola. Dva dana posle finalne utakmice u vaterpolu, takođe se takmičio kao jedan od izmena u trci 4×200 m, pošto se jedan od prethodnih britanskih takmičara razboleo. Trka je bila neizvesna pošto je plivačka štafeta Mađarske vodila skoro do kraja trke i imala veliku prednost do zadnje izmene. U zadnjoj izmeni mađarski plivač Zoltan Halmaj je počeo da gubi svest, što je britanska zadnja izmena Henri Tajlor iskoristio i sa 4 sekundi prednosti doneo pobedu svojoj štafeti i zlatnu medalju Britaniji. Radmilović se takođe takmičio u još tri trke slobodnim stilom ali ni u jednoj nije stigao do finala.

Olimpijski šampioni iz 1912.

Svoju treću zlatnu olimpijsku medalju Radmilović je osvojio kao član vaterpolo tima Ujedinjenog Kraljevstva na Letnjim olimpijskim igrama 1912. održane u Stokholmu. Britanci su pobedili Austrijance sa 8:0.

Radmilovićeva četvrta zlatna olimpijska medalja je došla tek posle osam godina. Uzrok je bio Prvi svetski rat i odlaganje Olimpijskih igara. Na Letnjim olimpijskim igrama 1920. održanim u Antverpenu vaterpolo reprezentacija Britanije je superiorno stigla do finala. Domaćin, Belgija, je takođe bila u finalu i gajila velike ambicije da osvoji zlato. Skoro do kraja utakmice se vodila velika ujednačena borba i rezultat je bio neizvestan 2:2. Utakmicu je odlučio Radmilović koji je pred kraj postigao gol i time obezbedio pobedu svoje reprezentacije, 3:2 za Britance. Posle utakmice publika je pokušala da napadne britanske vaterpoliste, tako da je belgijska policija morala da interveniše.

Radmilović se takmičio na još dve olimpijade kao član vaterpolo reprezentacije 1924 i 1928, ali nije uspeo više da se popne na pobednički podijum. Svoju olimpijsku karijeru je završio kada je imao 42. godine.

Radmilovićev rekord od 4 osvojene zlatne olimpijske medalje je ostao neoboren od strane britanskih atletičara sve do pojave Stiva Redgrejva i olimpijskih igara 2000. u Sidneju, kada je Stiv osvojio svoje peto zlato.

Priznanja[uredi | uredi izvor]

Radmilović je 1967. godine primljen u međunarodnu Kuću slavnih plivača. Takođe je bio jedan od desetorice čija su imena prvo postavljena u velšku Kuću slavnih sportista, 1988. godine. Spomen ploča je postavljena u Cardiff International Pool[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Search for Olympian's four golds”. BBC Wales. 17. 7. 2008. Pristupljeno 17. 7. 2008. 
  2. ^ Hignell, Andrew; Gwyn Prescott (2007). Cardiff Sporting Greats'. str. 144-146. ISBN 978-0-7524-4286-0. 
  3. ^ Matica (na jeziku: engleski). 31. Matica iseljenika Hrvatske. 1981. str. 37. „It has not been established how Antun Radmilović came from Dubrovnik to Great Britain in the first place, but we do know that he worked as a shipping agent in Cardiff. He kept up close contact with his homeland and friends, and he named his son Pavle (Paolo) after his brother, a well known Dubrovnik industrialist. 
  4. ^ „London 1908.”. Radio-televizija Srbije. 3. 8. 2008. Pristupljeno 29. 9. 2011. 
  5. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 7. 2. 2008. g. Pristupljeno 30. 12. 2009. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]