Портал:NOB/Preporučeni članci
Dušan Jerković — Uča (Ogar, kod Pećinaca, 2. februar 1914 — Kadinjača, kod Užica, 29. novembar 1941) bio je učitelj, učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
Poticao je iz učiteljske porodice. Završio je Učiteljsku školu u Šapcu i do 1936. godine je radio kao učitelj. Prvu službu dobio je u selu Jakalj, u užičkom kraju. Zbog istupanja protiv režima, zajedno sa suprugom, takođe učiteljicom, bio je 1939. godine premešten u selo Fakoviće u istočnoj Bosni, gde je službovao do početka Drugog svetskog rata. Pripadao je grupi učitelja-komunista koja se okupljala u društvu „Vuk Karadžić“. Preko brata Nebojše, takođe učitelja povezao se sa ilegalnom Komunističkom partijom Jugoslavije, čiji je član postao u godinama pred početak rata.
Jula 1941. godine je prešao u račanski kraj, gde je učestvovao u organizovanju ustanka. Bio je najpre komandir Račanske partizanske čete, a nakon brojnih uspešnih akcija ove čete, u kojima se istakao kao dobar komandant, ali i ličnom hrabrošću, bio je septembra 1941. godine postavljen za komandanta Užičkog partizanskog odreda. Pod njegovom komadom ovaj odred je oslobodio Bajinu Baštu, Ivanjicu, Čajetinu, Požegu i Kosjerić. Nakon oslobođenja Užica i stvaranja slobodne teritorije radio je u gradu, koji je bio sedište vojnog i političkog rukovodstva Narodnooslobodilačkog pokreta i centar iz koga se rukovodilo oslobodilačkom borbom u celoj Jugoslaviji.
Učestvovao je u odbrani partizanske slobodne teritorije, naročito u vreme partizansko-četničkog sukoba u jesen 1941. godine. Kada su u toku završnih borbi Prve neprijateljske ofanzive, nemačke snage nadirale iz pravca Bajine Bašte ka Užicu, Jerković je 29. novembra 1941. godine komandovao delovima Užičkog odreda i Radničkog bataljona u borbi na Kadinjači, gde je štićena odstupnica partizanskim snagama i Vrhovonom štabu, koji su se povlačili iz Užica. U ovoj borbi poginulo je oko 250 partizanskih boraca, među kojima i njihov komandant Dušan Jerković.
Članci o ličnostima iz Narodnooslobodilačke borbe, koji su od strane vikipedijine zajednice, proglašeni za sjajne članke:
- Vera Blagojević
- Boško Buha
- Nada Dimić
- Žarko Zrenjanin
- Dušan Jerković
- Žikica Jovanović Španac
- Branko Krsmanović
- Petar Leković
- Vaso Miskin Crni
- Marko Orešković
- Đoko Pavićević
- Davorjanka Paunović Zdenka
- Branko Pešić
- Miladin Popović
- Slobodan Princip Seljo
- Aleksandar Ranković
- Ivan Ribar
- Jurica Ribar
- Mladen Stojanović
- Jelena Ćetković
- Stjepan Steva Filipović
- Spomenik borcima Revolucije
- Spomenik palim Krajišnicima
- Sremski front
- Šesta lička proleterska divizija
- Partizanska spomenica 1941.
Članci o Narodnooslobodilačkoj borbi, koji su od strane vikipedijine zajednice, proglašeni za dobre članke:
- Spasenija Cana Babović
- Slobodan Bajić Paja
- Josip Broz Tito
- Veljko Dugošević
- Janko Janković
- Vera Jocić
- Vahida Maglajlić
- Ivan Marković Irac
- Milan Mijalković
- Ivan Milutinović
- Drinka Pavlović
- Boško Palkovljević Pinki
- Nenad Parenta
- Lepa Radić
- Anđa Ranković
- Vojvodina u Narodnooslobodilačkoj borbi
- Orden narodnog heroja
- Spomen-groblje na Krušiku
- Spomen-park Kragujevački oktobar
- Sporazumi Tito—Šubašić
Boško Buha je jugoslovenski partizanski film sniman tokom 1978. godine, a premijerno je prikazan 11. novembra 1978. godine. Režirao ga je Branko Bauer, a scenario su napisali — Dušan Perković i Boško Matić, jedan od dece-boraca Druge proleterske brigade i saborac Boška Buhe. Film je snimljen uz zajedničku saradnju više producentskih kuća iz čitave Jugoslavije — „Centar film” iz Beograda, „Kroacija film” iz Zagreba, „Kinema” iz Sarajeva, „Zeta film” iz Budve i „Viba film” Ljubljane.
Centralnu temu filma čini priča o jednom od najmlađih partizana-pionira Bošku Buhi (1926—1943), rodom iz Virovitice. Film prati njegov ratni put od njegovog stupanja u Drugu proletersku brigadu do pogibije septembra 1943. godine. Uporedo s Boškom film prikazuje i drugu decu borce, koji su pripadali generaciji čije je detinjstvo surovo prekinuo rat, prisilivši ih da prerano sazru. U predahu bitaka i iscrpljujućih marševa, među njima bi opet živnula klica nagona za igrom i nestašlucima, dečja radoznalost, prve ljubavi. Boreći se sa odraslima ta deca su se borila za ostatke svog detinjstva. Pored Boška, u filmu se pojavljuju i druge istorijske ličnosti — Savo Jovanović Sirogojno, Miodrag Milovanović Lune, Milena Siterica, Dragutin Milošević Čikalo, kao i lik doktorke Rade, koji je bio baziran na ličnosti Saše Božović, lekarke Druge proleterske brigade, koja je bila svedok pogibije Boška Buhe.
Film je bio veoma popularan u SFRJ, a posebno je bila popularna filmska numera „Nek nas se sete”, čiji je tekst napisao Duško Radović, muziku komponovao Zoran Simjanović, a otpevao Oliver Dragojević. U filmu je bio angažovan veliki broj dece-glumaca, među kojima su bili i kasnije poznati glumci — Nebojša Bakočević, Nenad Nenadović i Dragan Bjelogrlić, kome je ovo bila prva filmska uloga. Lik Boška Buhe glumio je dečak Ivan Kujundžić, koga publika, zbog fizičke sličnosti, često meša sa Slavkom Štimcem, koji je bio zvezda ranijih Bauerovih filmova — „Salaš u Malom Ritu” i „Zimovanje u Jakobsfeldu”. Ostale uloge u filmu su tumačili poznati jugoslovenski glumci — Marko Nikolić, Žarko Radić, Ljubiša Samardžić, Milena Dapčević, Milan Štrljić, Miroljub Lešo, Ljiljana Blagojević i dr. Na Filmskim susretima u Nišu 1979. godine glumac-naturščik Ivan Kujundžić je za ulogu Boška Buhe dobio specijalnu diplomu, a film je bio nagrađivan i na festivalima u inostranstvu u Bombaju i Lincu.