Portugalska kriza (1383—1385)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Portugalska kriza (1383—1385)

Bitka kod Alžubarote
Vremeapril 1383. — oktobar 1385.
Mesto
Ishod Pobeda Portugalije i potvrda njene nezavisnosti
Sukobljene strane

Kraljevina Portugalija
Podržani od:
Kraljevina Engleska

Kruna Kastilje
Podržani od:
Kraljevina Francuska
Kruna Aragona
Komandanti i vođe
Žoao I
Nuno Alvares Pereira
Huan I od Kastilje
Fernando Sančez de Tovar
Pedro Alvares Pereira

Portugalska kriza između 1383. i 1385. predstavlja period portugalske istorije između smrti kralja Fernanda I i početka vladavine kralja Žoaoa I. Ovaj period je poznat kao interregnum.

Kralj Žoao I.

U periodu krize Kraljevina Kastilja je ozbiljno ugrozila nezavisnost i opstanak portugalske kraljevine.

Početak krize[uredi | uredi izvor]

Kraj XIV veka u Evropi karakterističan je po krizama i sukobima — buktao je Stogodišnji rat, crna smrt je harala kontinentom, a siromašni su bili izloženi gladovanju i nepravdi moćnih plemića. U svemu ovome ni Portugalija nije bila izuzetak.

U septembru 1383. godine kralj Fernando I je umro ne ostavivši muško potomstvo za sobom. Jedini njegov potomak je bila njegova ćerka Beatriz, supruga kralja Huana I od Kastilje.

U aprilu 1383. godine sklopljen je bračni ugovor između Portugalije i Kastilje. Ovim ugovorom je utvrđeno da se sklopi brak između portugalijske princeze Beatriz i kastiljanskog kralja Huana I i da portugalijska kruna pripadne njihovim potomcima. Za to vreme bi kraljevinom vladala, kao regent, kraljica Leonora Tales de Menezez. Sklapanje ovog ugovora je izazvalo veliko nezadovoljstvo među portugalijskim plemićima.

Kralj Huan I od Kastilje

Nakon smrti kralja Fernanda I, Portugalija je ostala bez kralja i otpočeo je period dvogodišnjeg interregnuma poznatijeg kao kriza (1383—1385).

Kriza[uredi | uredi izvor]

1383. godina[uredi | uredi izvor]

Kraljica Leonora je vladala kao regent ne obazirući se na sve veće nezadovoljstvo plemstva, što zbog bračnog ugovora iz aprila 1383. što zbog njene sramne dvorske ljubavne afere.

Prvi potez povukli su pobunjeni plemići na čelu sa Žoaom od Aviza. U decembru 1383. ubijen je grof Žoao Fernandez Andeiro, ljubavnik kraljice Leonore. Atentat je izvršila grupa Žoaovih zaverenika. Nakon ovoga Žoao je postao lider pobunjenika i glavna smetnja kralju Huanu I jer je bio pretendent na portugalski presto.

1384. godina[uredi | uredi izvor]

Godine 1384. kraljica Leonora je uputila poziv kralju Huanu I od koga je zatražila vojnu pomoć u gušenju pobune. Žoaove pristalice su 6. aprila porazile nadolazeću kastiljansku vojsku u bici kod Atoleirosa. Ova pobeda je bila taktička i nije imala veće značenje za pobunjenike.

Nedugo zatim kralj Huan I je stigao sa većom vojskom i izvršio opsadu Lisabona, a kastiljanska flota je blokirala luke na reci Taho. Na ovaj potez Huan se odlučio iz dva razloga: hteo je da onemogući finansijsku pomoć pobunjenicima od strane bogatih lisabonskih plemića i trgovaca kao i da obezbedi svoje krunisanje u Lisabonu.

U tom periodu Žoao je predao komandovanje vojskom generalu Pereiri. Imajući u vidu tradicionalni savez između Kastilje i Francuske, odlučio se da u Englezima pronađe saveznike i da od njih zatraži pomoć. Sklapanjem ovih savezništva Stogodišnji rat se preneo i na Pirinejsko poluostrvo.

Gerilski ratovanje generala Pereire doveo je do nestašice hrane u kastiljanskoj vojsci kod Lisabona. Kastiljanske trupe su bile pogođene kugom i 3. septembra Huan I prekida opsadu Lisabona i povlači svoje trupe u Kastilju.

1385. godina[uredi | uredi izvor]

Nakon povlačenja kastiljanskih trupa, pobunjenici počinju niz neefikasnih napada na prokastiljanske gradove i plemiće. U tom peridu stiže vojna pomoć iz Engleske koja se sastojala od 600 engleskih strelaca koji su bili prekaljeni vojnici na mnogim bojištima stogodišnjeg rata.

Kortes 6. aprila zaseda u Koimbri i priznaje Žoaoa kao jedinog legitimnog kralja Portugalije[1]. Nakon ovog poteza Huan I predvodi novi vojni pohod na Portugaliju. Njegova vojska zajedno sa francuskom konjicom brojala je 31.000 vojnika. Vojske su se sukobile kod Alžubarote, gde je malobrojna portugalijska vojska izvojevala veliku pobedu[2]. Nakon poraza, Huan I se povlači a prokastiljanski plemići priznaju Žoaoa za legitimnog kralja.

Ubistvo grofa Andeira

Kraj krize[uredi | uredi izvor]

Nakon poraza kod Alžubarote Huan I je priznao Žoaoa za legitimnog kralja Portugalije[3]. Primirje je postignuto 1387. godine, koje je trajalo sve do 1411. godine kada je Kastilja zvanično priznala nezavisnost Portugalije.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ A. H. de Oliveira Marques, História de Portugal
  2. ^ * Tony Jaques, Dictionary of Battles and Sieges: A-E (2007)
  3. ^ Robert Durand, Encyclopedia of the Middle Ages (Routledge,2000)

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Robert Durand, Encyclopedia of the Middle Ages (Routledge,2000)
  • A. H. de Oliveira Marques, História de Portugal
  • Tony Jaques, Dictionary of Battles and Sieges: A-E (2007)