Posednuće (film iz 1963)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Posednuće
Poster filma
Izvorni naslovThe Haunting
Žanrhoror
RežijaRobert Vajz
ScenarioNelson Giding
ProducentRobert Vajz[1]
Temelji se naromana Ukleta kuća na brdu spisateljice Širli Džekson
Glavne ulogeDžuli Haris
Kler Blum
Ričard Džonson
Ras Tamblin
MuzikaHamfri Sirl
Direktor
fotografije
Dejvid Bulton
MontažaErnest Volter
Producentska
kuća
Argyle Enterprises[1]
DistributerMetro-Goldvin-Mejer
Godina1963.
Trajanje114 minuta[2]
ZemljaUjedinjeno Kraljevstvo[3]
Jezikengleski
Budžet1,05 miliona dolara
Zarada1,02 miliona dolara[4]
NagradeZlatni globus (nom)
Nagrada Saturn (nom)
IMDb veza

Posednuće (engl. The Haunting), poznat i pod naslovom Ukletost, britanski je horor film iz 1963. godine, reditelja Roberta Vajza, sa Džuli Haris, Kler Blum, Ričardom Džonsonom i Rasom Tamblinom u glavnim ulogama. Film je rađen po romanu Ukleta kuća na brdu autorke Širli Džekson. Radnja prati grupu od četvoro ljudi koji istražuju ukletu kuću. Robert Vajz je za rad na ovom filmu bio nominovan za nagradu Zlatni globus za najboljeg reditelja.

Film je bioskopski objavljen 18. septembra 1963. u distribuciji produkcijske kuće Metro-Goldvin-Mejer.[5] Uprkos tome što nije ostvario veliki komercijalni uspeh i što je u početku dobijao osrednje ocene kritičara,[6][7] to se vremenom promenilo i danas ga mnogi smatraju jednim od najboljih horor filmova svih vremena.[8][9] Brojni poznati reditelji, poput Stivena Spilberga i Martina Skorsezea, izjavili su da je Posednuće imalo značajnog uticaja u njihovoj daljoj karijeri.[10][11] Često se vodi rasprava o tome da li je najbolji horor iz 1963. Posednuće ili Ptice Alfreda Hičkoka.[12]

Godine 1999. film je dobio istoimeni rimejk, koji nije bio toliko uspešan, a glavne uloge u njemu su tumačili Lijam Nison i Lili Tejlor.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Dr Džon Markvej pripoveda istoriju 90-godišnje „Kuće na brdu”, koju je u Masačusetsu sagradio Hju Krejn kao dom za svoju ženu. Ona je poginula kada je njena kočija udarila o drvo dok je prvi put išla ka kući. Krejn se ponovo oženio, ali mu je druga žena umrla u kući nakon pada niz stepenice. Krejnova ćerka Abigejl živela je u kući do kraja života, a nikada se nije iselila iz dečije sobe. Umrla je dozivajući svoju negovateljicu. Negovateljica je nasledila kuću, ali se kasnije obesila o spiralno stepenište u biblioteci. Kuću na brdu je na kraju nasledila gospođa Sanerson, iako niko ne živi u njoj već neko vreme.

Markvej želi da prouči navodne paranormalne aktivnosti u Kući na brdu i poziva odabrane pojedince da se pridruže njegovoj istrazi; međutim, gospođa Sanerson zahteva da Markvej dozvoli njenom nasledniku Luku Sanersonu da im se pridruži. Samo dve druge osobe prihvataju poziv — navodno vidovita Teodora, i Elenor Lens, koja je kao dete imala iskustvo sa poltergajstom. Elenor je svoj život provela brinući o invalidnoj majci, zbog čije se nedavne smrti Elenor nosi sa teškom krivicom.

Grupa otkriva da su zidovi vile izgrađeni sa nagnutim uglovima, što je rezultiralo perspektivama van centra i vratima koja se sama otvaraju i zatvaraju. U biblioteci u kući nalazi se trošno spiralno stepenište, sa koje se obesila prethodna vlasnica. Tokom svoje prve noći u kući, Elenor i Teo su uplašene zvukovima udaranja o vrata Teine spavaće sobe i čuju preteći smeh. Luk i doktor, međutim, kasnije navode da nisu čuli nikakvu buku. Ujutro, ukućani nalaze reči „Pomozi Elenor Dođi Kući” napisane kredom na zidu, što uznemiruje Elenor. Grupa istražuje kuću, otkrivajući ogromnu mermernu kompozitnu statuu, navodno Svetog Franje koji leči gubavce, koja kao da odražava niz likova koji su živeli u kući (Hjua Krejna, Abigejl i negovateljicu), ali takođe podseća na dr Markveja, Teo i Elenor.

Doktor, Luk i Teo istražuju biblioteku sa trošnim spiralnim stepeništem, ali Elenor je previše uplašena da bi ušla. Naginjući se preko verande da pogleda kulu sa bibliotekom, zavrti joj se u glavi i Markvej uspeva da je uhvati. On razmišlja da li bi trebalo da je pošalje kući, ali Elenor protestuje, okrivljujući kuću, a ne svoje živce. Te večeri, dr Markvej otkriva hladno mesto ispred dečije sobe. Uprkos svim ovim pojavama, Elenor počinje da oseća afinitet prema kući.

Te noći, na Markvejevo insistiranje, Teo se useljava u Elenorinu sobu i njih dve zaspu u krevetima gurnutim jedan uz drugog. Elenor budi naglašeni glas muškarca i žene koja se smeje. Uplašena, Elenor traži od Teo da je drži za ruku i ubrzo oseća stisak. Dok Elenor sluša zvuk mlade devojke koja plače, ona viče na onoga ko povređuje dete. Teo se budi i otkriva da se Elenor premestila sa kreveta na kauč, a Elenor shvata da nije držala Teinu ruku.

Sledećeg dana Teo se suočava sa Elenor zbog njenih rastućih osećanja prema dr Markveju, a Eleanor uzvraća Teo da je „neprirodna”, što implicira ili Teinu sposobnost da čita Elenorine misli ili njena skrivena osećanja prema Elenor. Grejs, skeptična supruga dr Markveja, stiže u Kuću na brdu da ga upozori da je jedan novinar saznao za njegovu istragu. Ona najavljuje da planira da se pridruži grupi za vreme istrage, na zaprepašćenje Elenor, koja je počela da gaji osećanja prema Markveju, ne znajući da je oženjen, i zahteva da bude smeštena u dečijoj sobi uprkos upozorenju njenog muža da je to verovatno centar paranormalnih aktivnosti. Te noći u dnevnoj sobi, grupa čuje glasno lupanje, dok nevidljivi uljez pokušava silom da uđe u sobu, uzrokujući izbočenje vrata prema unutra. Lupanje se kreće ka dečijoj sobi, gde se čuju zvuci razaranja. Elenor trči ka izvoru i otkriva da je Grejs nestala. Elenorina mentalna nestabilnost se pogoršava kada ona uđe u biblioteku i penje se trošnim spiralnim stepenicama, praćena Markvejem, koji pokušava da je nagovori da siđe. Na vrhu, Elenor iznenada ugleda Grejsino lice kroz vratanca. Iznenađena, ona umalo ne padne, ali je Markvej ponovo spasava.

Markvej postaje uznemiren zbog Elenorine opsesije Kućom na brdu uprkos njenim opasnostima. Elenor moli da ostane, ali Markvej insistira da ona ode. Elenor odlazi automobilom i ubrza prema prednjim kapijama. Volan počinje da se okreće sam od sebe, a Elenor se bori da povrati kontrolu pre nego što se preda nevidljivoj sili. Iznenada se pojavljuje ženska figura i projuri ispred automobila, zbog čega se Elenor zabija u drvo i umire. Markvej i ostali stižu i nalaze Grejs, koja kaže da ju je kuća namerno držala izgubljenu. Završila je na tavanu kada je pokušavala da pronađe put do dr Markveja, a Elenor ju je videla. Nije bila sigurna kako je našla put van kuće, ili kako je došla ispred Elenorinog automobila. Luk primećuje da je Elenor namerno usmerila auto u drvo, ali Markvej tvrdi da je nešto bilo u vozilo sa njom. Napominje da je drvo bilo isto ono kraj koga je poginula gospođa Krejn. Teo primećuje da je Elenor dobila ono što je želela — da ostane u kući. Najzad ubeđen u natprirodne sile koje je nekada ismevao, Luka svečano kaže: „Trebalo bi da se spali... i da se zemlja poseje solju”. Preko završnog snimka kuće, deo uvodne naracije se ponavlja, ovoga puta Elenorinim glasom.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Džuli Haris Elenor „Nel” Lens
Kler Blum Teodora „Teo”
Ričard Džonson dr Džon Markvej
Ras Tamblin Luk Sanerson
Fej Kompton gospođa Sanerson
Rozali Kračli gospođa Dadli
Lois Maksvel Grejs Markvej
Valentajn Dalaj gospodin Dadli
Dajana Kler Keri Frederiks
Ronald Adam Eldridž Harper

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „The Haunting”. Monthly Film Bulletin. British Film Institute. 31 (360): 4—5. januar 1964. 
  2. ^ THE HAUNTING (X)”. Metro-Goldwyn-Mayer. British Board of Film Classification. 28. 3. 1963. 
  3. ^ Peter Hutchings (1993). Hammer and Beyond: The British Horror Film. Manchester University Press. str. 15. ISBN 978-0-7190-3720-7. 
  4. ^ "Top Rental Features of 1963", Variety, 8 January 1964 p 71. Please note figures are rentals as opposed to total gross.
  5. ^ „The Haunting”. American Film Institute. Pristupljeno 10. 4. 2020. 
  6. ^ Hamblin, Dora Jane. "Great New Scary Film". Life. 30 August 1963. Accessed 8 October 2012.
  7. ^ Bansak 1995, str. 479.
  8. ^ „The Haunting (1963)”. Rotten Tomatoes. Fandango Media. Pristupljeno 16. 1. 2021. 
  9. ^ Heritage, Stuart (21. 10. 2010). „The Haunting: No 13 Best Horror Film of All Time”. The Guardian. Pristupljeno 7. 10. 2012. 
  10. ^ Scorsese, Martin (28. 10. 2009). „11 Scariest Horror Movies of All Time”. The Daily Beast. 
  11. ^ Sloane 1995, p. 24.
  12. ^ Hawkins 2000, str. 54.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]