Pravoslavna crkva čeških zemalja i Slovačke
Pravoslavna crkva čeških zemalja i Slovačke Pravoslavná církev v Českých zemích a na Slovensku | |
---|---|
Osnovni podaci | |
Osnivanje | 863. |
Autokefalnost | 1951. |
Kanonsko priznanje | kanonski priznata |
Predstojatelj | arhiepiskop prešovski i mitropolit čeških zemalja i Slovačke Rostislav |
Sjedište | Prag |
Kanonska jurisdikcija | Češka, Slovačka |
Kalendar | Novojulijanski kalendar |
Zvanični veb-sajt | |
Statistika | |
Arhijereja | 6 |
Eparhija | 4 |
Vjernika | oko 100.000 |
Pravoslavna crkva čeških zemalja i Slovačke (češ. Pravoslavná církev v Českých zemích a na Slovensku, slč. Pravoslávna cirkev v českých krajinách a na Slovensku) jeste pomesna i autokefalna crkva sa dostojanstvom mitropolije. Nalazi se na 14. mestu u diptihu.
U periodu 1921—1951. zvala se Moravska pravoslavna crkva a od 1951—1992. godine Pravoslavna crkva Čehoslovačke (češ. Pravoslavná církev v Československu), a koristi se i naziv Čehoslovačka pravoslavna crkva.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Crkva je osnovana u Velikoj Moravskoj (863) misionarenjem Svetih Ćirila i Metodija. Međutim, nakon njihove smrti u Solunu nametnut im je latinski obred od strane papskih izaslanika. Pravoslavlje se održava samo u okviru Eparhije Mukačevo.
U 19. veku se organizuje prva zajednica pravoslavnih vernika. Godine 1903. u Pragu nastaje zajednica Pravoslavna beseda. Godine 1920, na srpsku inicijativu, u Karpatima ponovo se uspostavljaju parohije u nadležnosti Srpske pravoslavne crkve. Dana 25. septembra 1921. godine srpski patrijarh Dimitrije posvetio je Gorazda Pavlika za episkopa Češko-moravske eparhije.
Međutim, u to vreme je došlo i do prvih unutrašnjih podela među pravoslavnim hrišćanima u Čehoslovačkoj. Jedna skupina obratila se Carigradskoj patrijaršiji koja je 1923. godine bez prethodnog dogovora sa Srpskom patrijaršijom postavila Savatija Vrabeca za „arhiepiskopa praškog i cele Čehoslovačke” što je dovelo do neželjenog zapleta u odnosima između dve patrijaršije.[1]
Na molbu pravoslavnih hrišćana iz istočnih delova Čehoslovačke, Srpska pravoslavna crkva je osnovala i Mukačevsko-prešovsku eparhiju za čijeg je episkopa postavljen Damaskin Grdanički (1931). Nakon njegovog prelaska u drugu eparhiju, za novog mukačevsko-prešovskog episkopa izabran je Vladimir Rajić (1938). U jesen 1938. godine, nakon prve Bečke arbitraže, Čehoslovačka je bila primorana da Mukačevo ustupi Mađarskoj. Grad je oslobođen 1944. godine, ali već naredne godine je ustupljen Sovjetskom Savezu i uključen u sastav Ukrajinske SSR, dok je Prešov ostao u sastavu Čehoslovačke. Tada je izvršena i podela dotadašnje Mukačevsko-prešovske eparhije: od istočnog dela oko Mukačeva osnovana je Mukačevsko-užgorodska eparhija Ruske pravoslavne crkve, dok je od zapadnog dela oko Prešova osnovana Prešovska eparhija Čehoslovačke pravoslavne crkve.[2]
Tokom Drugog svetskog rata pravoslavni episkopi i sveštenstvo bili su masovno proganjani i streljani.
Nakon rata, Srpska pravoslavna crkva je 1948. godine zvanično dala saglasnost da autonomna Češka i moravsko-šleska eparhija pređe u nadležnost Moskovske patrijaršije.[3] Godine 1951, nakon darovanja autokefalnosti, organizuje se Čehoslovačka pravoslavna crkva sa četiri eparhije.
Po popisu iz 1991. godine, u Češkoj i Slovačkoj, bilo je oko 53 hiljade pravoslavnih vernika. Na popisu iz 2001. godine, u Slovačkoj je bilo 50.363 pravoslavnih vernika. Pravoslavni su najbrojniji u Prešovskoj regiji. U Češkoj Republici, bilo je 23.053 pravoslavnih vernika. U Češkoj i Slovačkoj, sve je veći broj pravoslavnih. Od svih tradicionalnih verskih zajednica Češke i Slovačke, Pravoslavna crkva je zajednica sa najbržim rastom broja vernika.[traži se izvor]
Organizacija[uredi | uredi izvor]
Nakon dogovornog raspada Čehoslovačke, na Pomesnom saboru Čehoslovačke pravoslavne crkve, održanom 11—12. decembar u Prešovu, odlučeno je da se sačuva jedinstvo autokefalne Crkve i odlučeno je da se preimenuje u Pravoslavnu crkvu čeških zemalja i Slovačke. Istovremeno je usvojen novi Ustav prema kome je jedinstveni Mitropolijski savet bio razdeljen na dva organa — Mitropolijski savet Pravoslavne crkve u češkim zemljama (sa sedištem u Pragu) i Mitropolijski savet Pravoslavne crkve u Slovačkoj (sa sedištem u Prešovu), a za jedinstvenog poglavara (mitropolita) može biti izabran ili arhiepiskop praški ili arhiepiskop prešovski. Jedinstveni za celu Crkvu su Sveti sinod i Pomesni sabor.[4][5]
Pravoslavna crkva čeških zemalja i Slovačke ima ukupno četiri eparhije:
- Praška eparhija;
- Olomoucko-brnjenska eparhija;
- Prešovska eparhija;
- Mihalovsko-košicka eparhija.
Posle smrti Njegovog blaženstva arhiepiskopa prešovskog Nikolaja (2006) za mitropolita čeških zemalja i Slovačke je ustoličen Njegovo blaženstvo arhiepiskop praški Hristofor. Nakon njegovog povlačenja (april 2013)[6] za novog mitropolita je izabran arhiepiskop prešovski Rostislav.[7]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Marek & Bureha 2008, str. 86, 208
- ^ Istorija Mukačevsko-užgorodske eparhije Ruske pravoslavne crkve
- ^ Pravoslavnaя Cerkovь Češskih zemelь i Slovakii
- ^ „Ústava pravoslavné církve v českých zemích a na Slovensku”. Arhivirano iz originala 24. 03. 2014. g. Pristupljeno 23. 03. 2014.
- ^ „Ústava Pravoslávnej cirkvi v Českých krajinách a na Slovensku”. Arhivirano iz originala 02. 07. 2014. g. Pristupljeno 23. 03. 2014.
- ^ Predstoяtelь Pravoslavnoй Cerkvi Češskih zemelь i Slovakii ušel na pokoй
- ^ Mitropolija crnogorsko-primorska: Izabran poglavar Pravoslavne crkve čeških zemalja i Slovačke
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Marek, Pavel; Bureha, Volodymyr (2008). Pravoslavní v Československu v letech 1918-1953: příspěvek k dějinám Pravoslavné církve v českých zemích, na Slovensku a na Podkarpatské Rusi. Centrum pro studium demokracie a kultury. str. 86,208. ISBN 978-80-7325-171-0.