Pravo na život

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Pravo čoveka na poštovanje njegovog života nalazi se u centru sistema zaštite ljudskih prava. Pravo na život ili neprikosnovenost života je elementarno pravo čoveka koje se priznaje u svim ustavima, nalazeći se najčešće na početku dela o ljudskim i građanskim pravima. Garantovano je i međunarodnim dokumentima o pravima čoveka, gde je, na primer u Paktu o građanskim i političkim pravima, označeno kao urođeno pravo svakog ljudskog bića na život.

Karakter[uredi | uredi izvor]

Pravo na neprikosnovenost života ima apsolutni karakter jedino u državama u kojima je ustavom zabranjeno izricanje smrtne kazne. Upadljiva je, međutim tendencija da se u svetu povećava broj država koje izričito zabranjuju smrtnu kaznu ili izrečene osude na kaznu smrti ne izvršavaju.

Međunarodni dokumenti[uredi | uredi izvor]

U međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima takođe se zabranjuje smrtna kazna ili se države obavezuju da neće izvršavati smrtne kazne i da će preduzimati mere da ovu kaznu uklone iz svojih zakona, pod rezervom njenog zadržavanja za vreme rata. Što se i navodi u Evropskoj konvenciji.

  • Niko ne može biti namerno lišen života, sem prilikom izvršenja presude suda kojom je osuđen za zločin za koji je ova kazna predviđena zakonom. Savet Evrope je 1983. usvojio Protokol br. 6 uz Evropsku konvenciju kojim se potpiscnice obavezuju da ukinu smrt na kaznu za sva krivična dela, osim onih koja su izvršena za vreme rata i neposredne ratne opasnosti i Protokolom br. 13 od 2002. ukida se smrtna kazna, bez ikakvih ograničenja ili odstupanja za vreme rata ili neposredne opasnosti.

Lišenje života ne smatra se protivnim Evropskoj konvenciji ako proistekne iz upotrebe sile koja je apsolutno nužna:

  • 1. radi odbrane nekog lica od nezakonitog nasilja
  • 2. da bi se izvršilo zakonito hapšenje ili sprečilo bekstvo lica zakonito lišenog slobode
  • 3. prilikom zakonitih mera koje se preduzimaju u cilju suzbijanja nereda ili pobune.

Pravo na život u Ustavu Srbije[uredi | uredi izvor]

Ustav Republike Srbije ljudski život proglašava neprikosnovenim. Izmenama krivičnog zakonodavstva od 2001. smrtna kazna je ukinuta. Umesto smrtne kazne uvedena je kazna zatvora od 40 godina. Ustav potvrđuje da u Republici nema smrtne kazne i u vezi sa pravom na život zabranjuje kloniranje.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Dragan M. Stojanović, Ustavno pravo knjiga I , četvrto poravljeno i dopunjeno izdanje, Niš, 2009.