Prateći bataljon Vrhovnog štaba NOV i POJ

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prateći bataljon Vrhovnog štaba NOVJ
Prateći bataljon Vrhovnog štaba NOV i POJ u oslobođenom Valjevu oktobra 1944. godine
Postojanjeseptembar 1941 - oktobar 1944.
Mesto formiranja:
Stolice kod Krupnja
DeoNarodnooslobodilačke vojske Jugoslavije
Angažovanje
OdlikovanjaOrden narodnog heroja

Prateći bataljon Vrhovnog štaba NOV i POJ je formiran septembra 1941. godine, pod nazivom Straža Glavnog štaba NOPOJ-a. Njegov zadatak je bio obezbeđivanje članova Vrhovnog štaba NOV i POJ. Od formiranja, septembra 1941, pa do uključivanja u sastav Gardijske brigade, oktobra 1944. godine, menjao je nekoliko imena:

  • Straža Glavnog štaba NOPOJ, septembra 1941.
  • Straža Vrhovnog štaba NOPOJ, od septembra do decembra 1941.
  • Prateći vod Vrhovnog štaba NOPOJ, od decembra 1941. do marta 1942.
  • Prateća četa Vrhovnog štaba NOP i DVJ, od marta do novembra 1942.
  • Prateći bataljon Vrhovnog štaba NOV i POJ, od novembra 1942. do oktobra 1944. godine

Povodim petnaestogodišnjice bitke na Sutjesci, juna 1958. godine, bataljon je odlikovan Ordenom narodnog heroja.

Formiranje[uredi | uredi izvor]

Septembra 1941. godine u Stolicama je obrazovana posebna jedinica za obezbeđivanje članova Glavnog štaba NOPOJ-a, kao i delegata koji su došli na savetovanje — Straža Glavnog štaba NOP odreda Jugoslavije. To je bila grupa od 10-12 boraca iz Valjevskog partizanskog odreda. Posle savetovanja u Stolicama, 26. septembra 1941. godine, promenila je naziv u Straža Vrhovnog štaba NOP odreda Jugoslavije i pojačana je na 15-20 boraca. Posle oslobođenja Užica i prelaska Vrhovnog štaba, straža je povećana na jačinu voda i preduzela je i obezbeđenje radio-stanice CK KPJ u Užičkoj Požegi. U eksploziji u Fabrici oružja u Užicu, poginula je skoro polovina ove jedinice.

Sredinom decembra 1941. godine, u Novoj Varoši, formiran je Prateći vod Vrhovnog štaba. Vrhovni štab je, polovinom marta 1942. godine, u Foči formirao Prateću četu. Ova jedinica bila je uglavnom sačinjena od boraca iz Srbije. U vreme Treće neprijateljske ofanzive i pohoda proleterskih brigada u Bosansku krajinu, obezbeđivala je Vrhovni štab i druge organe NOP-a. Posle dolaska u Bosansku krajinu, tokom avgusta i septembra, popunjena je borcima iz bosanskih, hrvatskih i crnogorskih jedinica.

Krajem novembra 1942. godine četa je reorganizovana u Prateći bataljon Vrhovnog štaba NOV i POJ, u čijem su se sastavu nalazile dve pešadijske i jedna inžinjerijska četa sa ukupno oko 180 boraca. Prateći bataljon je imao naročito važnu ulogu tokom Četvrte i Pete neprijateljske ofanzive. Njegove pešadijske čete uspešno su obezbeđivale Vrhovni štab, Izvršni odbor AVNOJ-a i razne druge ustanove, a inženjerijska četa je izvršila brojne zadatke u rušenju i postavljanju mostova i obezbeđivanju prelaza na Rami i Neretvi, Pivi, Tari i Sutjesci. Prateći bataljon je bio angažovan u borbama tokom bitke na Sutjesci i istakao se u borbama: na Presjaci, pod Maglićem, 3. juna; Milinkladama, 9. juna; u rejonu Lučkih, Vrbničkih i Mrčin koliba na Zelengori, od 10. do 12. juna.

U drugoj polovini juna 1943. godine bataljon je reorganizovan - izdvojena je inženjerijska četa, koja je reorganizovana u inženjerijski bataljon, a zbog gubitaka, umesto tri, ostale su samo dve pešadijske čete. Avgusta 1943. godine u sastavu Pratećeg bataljona formiran je konjički eskadron i poseban vod za obezbeđenje američke i britanske Vojne misije pri NOVJ. U proleće 1944. godine bataljon je imao i protivavionsku mitraljesku četu, a vod za obezbeđenje misija je preformisan u četu.

Prateći bataljon se naročito istakao u odbrani članova Vrhovnog štaba NOV i POJ tokom nemačkog desanta na Drvar, 25. maja 1944. godine. Zajedno s Oficirskom školom i delovima prvog inženjerijskog bataljona, imao je odlučujuću ulogu u odbijanju nemačkog napada na pećinu u Drvaru, a kasnije i u obezbeđivanju zaštite i evakuaciji centralnih ustanova NOP-a i savezničkih misija.

Posle evakuacije iz Drvara bataljon je razdvojen - njegov konjički eskadron prešao je na ostrvo Vis, a pešadijske čete su stavljene pod komandu Štaba Prvog proleterskog korpusa i pod borbom prešle iz zapadne Bosne u Crnu Goru, gde su stavljene pod komandu Drugog udarnog korpusa i ostale sve do oktobra 1944. godine, vodeći borbe s četnicima i Nemcima. Oktobra 1944. godine Prateći bataljon je prešao u oslobođeni Beograd i ušao u sastav Gardijske jedinice.

Narodni heroji Pratećeg bataljona Vrhovnog štaba[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]


Literatura[uredi | uredi izvor]