Predeo izuzetnih odlika Karaš-Nera

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Predeo izuzetnih odlika Karaš-Nera nalazi se na jugoistoku Banata, na teritoriji opštine Bela Crkva i blizu granice sa Rumunijom. Područje se sastoji od tri celine Karaš, Nera i Mali pesak.

Odlike[uredi | uredi izvor]

Područje predela zauzima 1540 hektara, čijih je 64% u stepenu zaštite drugog a 36% u stepenu zaštite trećeg stepena. Reka Karaš obuhvata deo Velike Mrtvaje, reke koja je nastala prokopavanjem kanala DTD, Nera ceo tok ove reke u Srbiji, a Mali pesak obiluje travnatom, stepskom i peščarskom florom i faunom koja se prostire levom obalom Karaša kao i njegovu mrtvaju sa leve strane kanala Dunav-Tisa-Dunav . Na području Malog peska kao i na meandrima Karaša, žive ptice zbog kojih su ovi lokaliteti upisani u registar Međunarodnih značajnih staništa ptica. Reka Nera je ekološki koridor od međunarodnog značaja, koja povezuje Panonsku niziju i Karpate.[1] Ovo mesto odlikuje najveća akumulacija eolskog peska, što ga čini čini eminentnim dinskim predelom u Srbiji. Visina dina ovde doseže i do 100 metara.„Mali pesak“ obiluje peščarama i vodama, pa je pogodan i za ispaše.Predeo poseduje ravničarske meandre reka, priobalnih šuma, peščarskih pašnjaka. U izolovanim eandrima Karaša prisutna je i podvodna priobalna i plutajuća vegetacija, kao i životinjske vrste kao što su poskok, žaba travnjača, tekunica, stepski soko, stepski smuk, stepski gušter, mravlji lav i različite barske ptice. Floru čine predstavnici kao što su dvoštitasta šaš (Fimbristylis bisumbellata), dimnjača(Fumaria kralikii), gorocvet (Adonis vernalis),močvarni maslačak (Taraxacum palustre), i drugi. [2]

Rešenje- akt o osnivanju[uredi | uredi izvor]

Skupština AP Vojvodine je na skupštinskoj sednici, 8. Aprila 2015 godine, donela Pokrajinsku skupštinsku odluku o zaštiti Predela izuzetnih odlika “Karaš-Nera”. Time je područje postalo najmlađe zaštićeno područje u Srbiji.

Galerija slika[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Predeo izuzetnih odlika Banat Opština Bela Crkva

Izvori[uredi | uredi izvor]