Predrag Gojković Cune

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Predrag Gojković Cune
Predrag Gojković Cune 1962. godine
Lični podaci
Puno imePredrag Gojković
NadimciCune
Datum rođenja(1932-11-06)6. novembar 1932.
Mesto rođenjaKragujevac, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti21. jul 2017.(2017-07-21) (84 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija
Uzrok smrtiMoždani udar
PrebivališteBeograd
DržavljanstvoSrpsko
ReligijaPravoslavlje
ObrazovanjeOsma muška gimnazija u Beogradu
Zanimanjeestradni umetnik
Porodica
SupružniciLeposava "Lela" Gojković
DecaNataša i Katarina Gojković
RoditeljiJovan Gojković
Radmila Gojković
Muzički rad
Aktivni period1948—2017.
Žanrnarodna, starogradska, sevdalinke, meksikanske
Instrumentiglas
Izdavačke kućePGP RTB, Jugoton, Jugodisk, Studio B

Predrag Gojković Cune (Kragujevac, 6. novembar 1932Beograd, 21. jul 2017) bio je srpski pevač narodnih pesama, sevdalinki, starogradskih, zabavnih i meksikanskih pesama. Bio je jedan od najpopularnijih i najcenjenijih jugoslovenskih i srpskih pevača, dobitnik velikog broja priznanja i nosilac statusa istaknutog estradnog umetnika. Nadimak „Cune“ je dobio, kako je sam objasnio u emisiji „Balkanskom ulicom“ Radio-televizije Srbije, po majčinom dozivanju „Odi da te majka cune“ (ljubi).[1] Tokom karijere, duge šezdeset sedam godina, otpevao je hitove: Janičar, Kafu mi, draga, ispeci, Ljubav mi srce mori, Zapevajte pesme stare, Sonja, Stani, stani, Ibar vodo, Dunave, moje more, Samo jednom srce ludi, Komšinica...

Biografija[uredi | uredi izvor]

Otac Predraga Gojkovića, Jovan Gojković, rođen je 1906. godine u Kuzminu, u Sremu. Sa sedamnaest godina se doselio u Kragujevac, gde je živeo i radio kao berberin.[1] U Kragujevcu se 1931. godine upoznao sa Predragovom majkom, Radmilom, koja je imala 17 godina, a 1932. godine su se venčali.[1] Predrag je rođen 6. novembra 1932. godine, a trinaest meseci kasnije je dobio sestru Anku. Godine 1936. cela porodica se preselila u Beograd, u ulicu Grčića Milenka na Crvenom Krstu.[1][2]

Predrag Gojković je krenuo u prvi razred osnovne škole 1939. godine, u osnovnoj školi „Vojislav Ilić“.[3] Srednju školu je završio u Osmoj muškoj gimnaziji na Crvenom krstu u Beogradu, gde se družio i išao u školu sa kasnije glumcima Velimirom — Batom Živojinovićem i Danilom Batom Stojkovićem.[1] Nakon gimnazije, studira na Trgovačkoj akademiji, ali ga pevanje odvlači od studija, tako da nikad nije diplomirao.

Na svoj rođendan, 6. novembra 1962. godine Predrag Gojković se oženio Leposavom, sa kojom je do kraja života bio u braku. Ima dve kćerke, Natašu (1964) i Katarinu (1967), glumicu.[3]

Preminuo je 21. jula 2017. godine u Beogradu, u 85-oj godini.[4] Sahranjen je 26. jula u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu pored prijatelja iz detinjstva Bate Živojinovića.[5]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Prvi nastup imao je 1939. godine na priredbi "Prelo na selu" u Kolarčevoj zadužbini, kada je kao sedmogodišnjak pevao u duetu sa sestrom Ankom.[6] Pred mikrofon Radio Beograda stao je 1948. godine zahvaljujući Žarku Milanoviću, pravniku i muzičaru koji je imao svoj orkestar i koji je Cuneta naučio sve o pesmi, dikciji i ponašanju na sceni. Zanat je pekao pevajući po kafanama u Vršcu, Smederevu, Mostaru, Beogradu. U početku karijere bio je poznat po izvođenju meksikanskih pesama, pa zatim zabavnih i naročito narodnih pesama. Pored toga, igrao je uglavnom epizodne uloge u nekoliko televizijskih serija i filmova.

Cune je na početku svoje karijere radio i kao činovnik u pošti, o tome je pričao u jednom intervjuu, govorio je da ga je supruga ubeđivala da napusti posao u pošti, i posveti se pevanju, on je na kraju poslušao suprugu i dao otkaz u pošti, tada je Cune kroz šalu rekao: Da ne beše moje supruge ja bih još uvek lupao pečate u pošti...

Prvi veliki uspeh, kao člana ansambla Milije Spasojevića, bilo je drugo mesto na festivalu "Šest dana kancona" u Milanu, sa pesmom "Halisko". Nakon toga, nastupa na festivalima zabavne muzike u Beogradu, Opatiji, Zagrebu. U februaru 1962. godine snima ploču sa pesmom "Kafu mi, draga, ispeci", koja je već u maju postala prva "zlatna ploča" u Jugoslaviji i na Balkanu. Od tog trenutka menja svoj repertoar, sve manje snima zabavne pesme, a sve više narodne, romanse i starogradske.[7]

U jeku popularnosti u Jugoslaviji, 1966. godine otišao je na turneju u Ameriku i tamo ostao tri godine. Za Amerikance je bio pevač iza "gvozdene zavese", bili su oduševljeni njegovim besprekornim interpretacijama ruske, jevrejske, francuske, španske i naše muzike, a pevao je od jedne do druge obale Amerike. Po povratku u SFRJ, 1968. godine, neke novine su ga proglasile četničkim pevačem, zbog čega su mu pesme bile zabranjene na radio i TV stanicama, ali je, kako je sam rekao, nakon dve-tri godine dobio punu satisfakciju, Orden rada sa zlatnim vencem, Estradnu nagradu Jugoslavije i kao nikad postao cenjen od strane kolega i publike.[8]

Tokom 1960-ih i 1970-ih godina više puta je učestvovao na festivalima: Beogradsko proleće, Beogradski sabor, Ilidža, Pesma leta i Kup pevača u Parizu, na kojima je neretko osvajao prve i druge nagrade. Takođe, učestvovao je i na festivalima: Hit parada, Vogošća, Zlatna tamburica.

U istoriji jugoslovenske estrade ostaće zapamćeno čuveno natpevavanje sa Miodragom Miletom Bogdanovićem 26. marta 1971. godine u hotelu "Jugoslavija". U pevačkom dvoboju, nazvanom "Ko zna više", a koje je trajalo više od 15 sati, pobedu je odneo upravo Cune i poneo titulu najboljeg poznavaoca pesama.[9]

Tokom 1980-ih godina zajedno sa Predragom Živkovićem Tozovcem i glumicom Zlatom Petković bio je voditelj čuvene "Folk parade". Pored mnogo održanih koncerata i televizijskih emisija, pevao je i u duetu sa Predragom Živkovićem Tozovcem, Miroslavom Ilićem, Živkom Đurić i Lepom Lukić, a nastupao je i u triju sa Miroslavom Ilićem i Predragom Živkovićem Tozovcem (Tri majstora). Pevao je u najznačajnijim dvoranama širom sveta, filharmonijama svih 15 tadašnjih sovjetskih republika i 22 autonomne pokrajine - od sale "Čajkovski" u Moskvi, preko pariske "Olimpije" i Linkoln centra u Njujorku, do Sidnejske Opere.[10]

Igrao je u seriji Servisna stanica, prvoj jugoslovenskoj tv seriji, kao i u serijama Naše priredbe i Pozorište u kući. Glumio je u nekoliko jugoslovenskih filmova, među kojima su I bog stvori kafansku pevačicu i Jagode u grlu, koji mu je doneo nagradu na Filmskom festivalu u Nišu, za najboljeg naturščika. U opereti "Slepi miš" Johana Štrausa, u Narodnom pozorištu pevao je pesmu "K'o lepi san", dok mu je u Ateljeu 212 u predstavi "Sveti Georgije ubiva aždahu" Dušana Kovačevića, poverena višeglasna intepretacija, bez ijednog instrumenta.[11]

Krajem devedesetih godina je u okviru serijala "Cune i prijatelji" sa svojim prijateljima — poznatim i neafirmisanim muzičarima održao niz koncerata u gradovima širom Srbije. Koncertom u Sava centru, 18. februara 1999. godine obeležio je pedeset godina umetničkog rada, a 2003. godine održao je koncert u dvorani Kolarčeve zadužbine.

Tokom karijere duge blizu sedamdeset godina, snimio je 52 singl-ploče, više koktel albuma i nekoliko solističkih, a 1999. godine povodom pedeset godina karijere, PGP RTS je izdao trostruki cd "Zapisano u vremenu" sa 55 pesama u izvođenju Cuneta Gojkovića. Za muzički arhiv Radio Beograda snimio je više od hiljadu pesama izvorne narodne muzike, meksikanskih i evergrin pesama.

Povodom osamdeset trećeg rođendana i šezdeset sedam godina karijere, 6. novembra 2015. godine u Kamenoj sali Radio Beograda uručen mu je Zlatni mikrofon Radio Beograda. U novembru 2015. je rekao za „Večernje novosti“ da neće više pevati i tako završio pevačku karijeru, dugu gotovo sedamdeset godina.[12]

Grob u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu

Tokom svoje višedecenijske karijere, dobio je sve strukovne nagrade i priznanja, među kojima su i Srebrnjak sa likom Vuka Karadžića od strane Vukove zadužbine, Nagrada za životno delo i doprinos kulturi od strane Kulturno-prosvetne zajednice i Zlatni mikrofon Radio Beograda. 2018. godine povodom Dana državnosti posthumno je odlikovan Zlatnom medaljom za zasluge. Imao je status istaknutog estradnog umetnika.

Rekli su o Cunetu[uredi | uredi izvor]

Pevač-fenomen. Time je sve rečeno. Naš najbolji interpretator koji se rodio na ovim prostorima.

— Đorđe Marjanović, vokalni solista

Kada čujem Cunetov glas, setim se reči moga oca: "Ovaj umetnik ima svetu vatru". Cuneta je "sveta vatra" uvrstila u "veličanstvenog" srpske vokalne muzike.

— Vojislav Voki Kostić, kompozitor

Cune je bio i ostao nesalomivi stub naše popularne muzike. ... Imponovala mi je njegova velika žanrovska širina, koju je malo ko od naših vrsnih pevača posedovao. Kao sjajan pevač, imao je i jednu manu. To je bila njegova naglašena profesionalnost, koju ova sredina, nažalost, ne ume mnogo da ceni.

— Radoslav Graić, kompozitor

Cune je jedna izuzetna ličnost među pevačima svih žanrova od zabavne muzike do opere. On ima izvanredan sluh, možda i najbolji od svih pevača koje znam.

— Vojislav Simić, kompozitor i dirigent

Nije dovoljno pevati, treba pevati na taj način. Ko traži pesmu, ne nalazi. Cune sam biva nađen. ... Peva posebno, pomišljam da se obraća Bogu.

— Milovan Bojić, profesor univerziteta

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

  • Srebrni lav, 1958.[3]
  • Orden zasluga za narod (odlikovao ga tadašnji predsednik Jugoslavije Josip Broz Tito)[2]
  • Nagrada za najboljeg naturščika, za ulogu u filmu „Jagode u grlu“, 1985.
  • Posebno priznanje za vrhunski doprinos nacionalnoj kulturi Srbije[13]
  • Zlatni mikrofon Radio Beograda, 2015.[14]
  • Zlatni melos - nagrada za životno delo, 2015.[15]
  • Nagrada za životno delo i doprinos kulturi od strane Kulturno-prosvetne zajednice, 2015.[16]
  • Srebrnjak sa likom Vuka Karadžića od strane Vukove zadužbine za doprinos očuvanju tradicije u formi izvorne narodne pesme, 2015.[17]
  • Nagrada za životno delo, od strane Saveza estradno-muzičkih umetnika Srbije 2017. godine (posthumno)
  • Zlatna medalja za zasluge, povodom Dana državnosti Republike Srbije 2018. godine (posthumno)[18]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Na početku karijere pevao je meksikanske i zabavne pesme.
  • Raspon njegovog glasa bio je tri oktave, a mnoge njegove kolege, pa i operski pevači, čudili su se koliko dugo može da peva, a da ne udahne vazduh. Otuda i čuvena izjava Lepe Lukić da "Cune u junu pred turneju ode na Avalu da uzme vazduh, a u septembru na kraju turneje izdahne preostali vazduh".[8]
  • Znao je više od 4.000 pesama, a za muzički arhiv Radio Beograda snimio je 1.000 pesama izvorne narodne muzike.[17]
  • Njegova ploča Kafu mi, draga, ispeci sa istoimenom pesmom (1962) je prva zlatna ploča u Jugoslaviji i na Balkanu.
  • Njegove pesme Janičar i Samo jednom srce ludi su povodom 60 godina televizije, uvrštene u 60 najlepših pesama narodne muzike, glasovima gledalaca i slušalaca Radio-televizije Srbije.
  • Bio je jedan od najomiljenijih pevača predsednika Josipa Broza Tita i njegove supruge Jovanke Broz.
  • Igrao je u nekoliko telezivijskih serija i filmova, među kojima su serija Pozorište u kući i film Jagode u grlu.
  • U predstavi "Sveti Georgije ubiva aždahu" poverena mu je višeglasna interpretacija bez ijednog instrumenta.

Hitovi[uredi | uredi izvor]

  • Janičar
  • Kafu mi, draga, ispeci
  • Ljubav mi srce mori
  • Zapevajte pesme stare
  • Dunave, moje more
  • Sonja
  • Samo jednom srce ludi
  • Komšinica
  • Stani, stani, Ibar vodo
  • Moj konjiću
  • Probija se kolovođa
  • Golubice mala
  • S one strane Morave
  • Jesen stiže rana
  • Aj čija frula
  • Oprostite, drugovi svirači

Festivali[uredi | uredi izvor]

  • 1960. Opatija - Dugo, lijepa dugo
  • 1961. Beogradsko proleće - Mala pesma o velikoj sreći
  • 1963. Beogradsko proleće - Pave, ja i mandolina
  • 1964. Beogradsko proleće - Neka zna još neko
  • 1966. Beogradski sabor - Od kada se rastadosmo
  • 1966. Ilidža - Ne kuni čaše
  • 1970. Ilidža - Ljubav je vječna
  • 1970. Beogradski sabor - Golubice bela
  • 1971. Pesma leta - Don Žuan
  • 1972. Pesma leta - Zapevajte pesme stare
  • 1973. Beogradsko proleće - Još i danas (Veče starogradske pesme)
  • 1973. Beogradski sabor - Samo jednom srce ludi
  • 1975. Beogradski sabor - Oči i zvijezde
  • 1975. Hit parada - Sedam sela, sedam mojih cura
  • 1976. Beogradsko proleće - Sedi Mara na kamen studencu (Veče stare gradske pesme)
  • 1978. Beogradsko proleće - Moja violina (Veče gradskih pesama)
  • 1979. Beogradsko proleće - Ruže su uvele (Veče gradske pesme)
  • 1981. Beogradsko proleće - Proleće je kad se dvoje sretnu (Veče nove gradske pesme)
  • 1981. Zvuci Panonije, Osijek - Jesi l' me željna draga
  • 1982. Beogradsko proleće - Stan'Dunave, stani plavi (Veče nove gradske pesme)
  • 1982. Hit parada - Drugi stare, ja sve mlađi
  • 1983. Zvuci Panonije, Osijek - Nostalgija
  • 1986. Vogošća, Sarajevo - Sudbina pevača
  • 1987. Vogošća, Sarajevo - Ah nema, nema više sevdaha
  • 1990. Zlatna tamburica, Novi Sad - Momci svilokosi
  • 1995. Niška jesen, festival gradske pesme i romanse - Ti bi htela pesmom da ti kažem / Ja ljubim Milu / Sve dok je tvoga blagog oka (duet sa Gordanom Jevtović), (Veče legendi gradske pesme), '95

Diskografija[uredi | uredi izvor]

Albumi[uredi | uredi izvor]

  • 1961. Halisko (PGP RTB)
  • 1973. Nestaćeš iz mog života (Jugoton)
  • 1973. Cune (PGP RTB)
  • 1975. Zašto svićeš tako rano (PGP RTB)
  • 1979. Cune i Orkestar Mije Krnjevca - Predrag Cune Gojković (Beograd Disk)
  • 1980. Ja prošetah kraj Morave - Cune i Snežana Đurišić (Diskoton)
  • 1980. Cune Gojković i Dragan Toković - U Novom Sadu, Ej (PGP RTB)
  • 1981. Ne mogu ti ništa osim cveća dati (Jugoton)
  • 1981. Janičar (Jugoton)
  • 1981. Predrag Gojković Cune i Mile Bogdanović - Ko zna više (Sarajevo Disk)
  • 1987. Nezaboravne melodije (1987) (ZKP RLTV)
  • 1988. Ko to kaže Srbija je mala (PGP RTB)
  • 2001. Predrag Cune Gojković (Grand produkcija)
  • 2002. Nestao je san (Grand produkcija)

EP i singlovi[uredi | uredi izvor]

  • Halisko (1961) (PGP RTB)
  • Kad zasvira harmonika (1961) (Jugoton)
  • Prodavačica Ljubičica (1962) (PGP RTB)
  • Kafu mi draga ispeci (1962) (PGP RTB)
  • Momak veseljak (1962) (PGP RTB)
  • Zlatan prsten (1963) (PGP RTB)
  • Mandoline na mesečini (1963) (PGP RTB)
  • Halisko (1963) (PGP RTB)
  • Kad ja imam konja vrana (1963) (PGP RTB)
  • Oj, Moravo, oj (1963) (PGP RTB)
  • Maramica svilenica - duet Predrag Gojković i Živka Đurić (1963) (PGP RTB)
  • Probija se kolovođa (1963) (PGP RTB)
  • Brazil (1963) (PGP RTB)
  • Tri devojke zbor zborile (1963) (PGP RTB)
  • Mama Huanita (1965) (PGP RTB)
  • Pod Avalom svi je znaju (1965) (PGP RTB)
  • Sirota je bez miraza (1966) (PGP RTB)
  • Jedan tužan pozdrav (1966) (PGP RTB)
  • Predrag Gojković i Nedeljko Bilkić - Beogradski sabor (1966) (PGP RTB)
  • Ljubav mi srce mori (1969) (PGP RTB)
  • Crni vrhu kraju od Srbije (1970) (Šumadija)
  • Crvena zvezda - Zvezda (1970) (Šumadija)
  • Predrag Živković Tozovac i Cune Gojković - Zašto, zašto/Na rastanku poljubi me (1970) (PGP RTB)
  • Ljubav je večna/Morava me pesmom zadojila (1970) (PGP RTB)
  • Komšinica/Ljubav, ljubavi (1970) (PGP RTB)
  • Don Žuan (1971) (Jugoton)
  • Zašto da patim (1971) (Jugoton)
  • Često suza kane/Tašana (1972) (Beograd disk)
  • Zapevajmo pesme stare (1972) (Jugoton)
  • Akordi Đerdapa - Tihomir Petrović i Cune (1972) (PGP RTB)
  • Silvana Armenulić i Predrag Gojković - Gde si da si moj golube/Kad u jesen lišće žuti (1973) (Jugoton)
  • Samo jednom srce ludi (1973) (PGP RTB)
  • Žal za mladost (1973) (Studio B)
  • Crne oči, plave oči/Zbog jedne žene (1973) (Studio B)
  • Bećar/Rastanak je od sudbine dar (1973) (Jugoton)
  • Hej drugovi/Život leti (1974) (Jugoton)
  • Kad u ribu pođem (1974) (Studio B)
  • Melodije iz TV serije Pozorište u kući (1974) (Diskoton)
  • Nevena/Kućo moja sa sedam prozora (1974) (Jugoton)
  • Esma Redžepova i Cune - Kaži, kaži, libe Stano (1974) (PGP RTB)
  • Hej, drugovi/Život leti (1974) (Jugoton)
  • Živka Đurić i Cune Gojković - Sitna kiša pada (1974) (Studio B)
  • Još i danas (1974) (PGP RTB)
  • Moj život je reka bez povratka (1975)
  • Predrag Gojković Cune i ansambl Radojke i Tineta Živkovića - Sedam sela sedam mojih cura (1975) (PGP RTB)
  • Oči i zvijezde (1975) (PGP RTB)
  • Cune i Dragan - Dunave moje more (1975) (PGP RTB)
  • Lepa, Usnija, Tozovac i Cune -Mani, mani (1978) (PGP RTB)
  • Ko to kaže, ko to laže (1979)
  • Kafu mi draga ispeci/Đerdapske delije (1980) (Beograd disk)
  • Olivera, Dado i Cune - Napred plavi (1982) (PGP RTB)

Kompilacije[uredi | uredi izvor]

  • 1973. Cune (PGP RTB)
  • 1993. Zapevajmo pesme stare 1 (Lunar rekords)
  • 1993. Zapevajmo pesme stare 2 (Lunar rekords)
  • 1997. Kafu mi draga ispeci (Folk estrada)
  • 1999. Pedeset godina sa vama (PGP RTS)
  • 2005. Zlatna kolekcija (Flexmedia)
  • 2008. Zapisano u vremenu - trostruki cd (PGP RTS)
  • 2013. Predrag Cune Gojković (Gold)

Filmografija[uredi | uredi izvor]

TV serije[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Snimak emisije „Balkanskom ulicom“ Radio-televizije Srbije sa Predragom Gojkovićem Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. novembar 2008) (Pristupljeno: 6. decembar 2008)
  2. ^ a b Balkan medija: Predrag Gojković — Cune — „Kafu mi draga ispeci“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. decembar 2008), Pristupljeno 24. 4. 2013.
  3. ^ a b v Balkan medija: Predrag Gojković — Cune — Majstor otmene pesme Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. decembar 2008), Pristupljeno 24. 4. 2013.
  4. ^ Odlazak legendarnog pevača narodnih pesama („Poliika”, 22. jul 2017)
  5. ^ SAHRANA CUNETA GOJKOVIĆA: Večna kuća uz Batinu („Novosti“, 26. jul 2017), Pristupljeno 26. 7. 2017.
  6. ^ Pantelić, V. (23. 7. 2017). „Cune-čovek orkestar (1): Prelo na Kolarcu”. Novosti. Pristupljeno 6. 11. 2019. 
  7. ^ Cune Gojković - Sve sam hteo pesmom da vam kažem (Pristupljeno: 21. jul 2017)
  8. ^ a b Pantelić, V. (24. 7. 2017). „Cune-čovek orkestar (2): Glas - dar od boga”. Novosti. Pristupljeno 6. 11. 2019. 
  9. ^ Cune: Sve mi brane osim da pevam (Pristupljeno: 29. oktobar 2011)
  10. ^ Pantelić, V. (26. 7. 2017). „Cune-čovek orkestar (4): Duet sa Miletom”. Novosti. Pristupljeno 6. 11. 2019. 
  11. ^ „Predrag Gojković Cune (1932—2017)”. Arhivirano iz originala 29. 08. 2017. g. Pristupljeno 28. 08. 2017. 
  12. ^ Cune: Karijera, kao i pesma, ima kraj („Večernje novosti”, 1. novembar 2015)
  13. ^ Portal za kulturu Jugoistočne Evrope: Umetnici — dobitnici posebnih doživotnih priznanja[mrtva veza], Pristupljeno 24. 4. 2013.
  14. ^ Zlatni mikrofon uručen Cunetu Gojkoviću: Počast legendi čiji topli glas oplemenjuje srca (Pristupljeno: 6. novembar 2015)
  15. ^ Priznanje legendama - Cune Gojković (Pristupljeno: 25. novembar 2015)
  16. ^ "Rodiće se novi Cune" (Pristupljeno: 21. jul 2017)
  17. ^ a b Bobinac, M. (6. 11. 2017). „Tri jubileja velikog Cuneta”. Novosti. Pristupljeno 6. 11. 2019. 
  18. ^ Dodela odlikovanja povodom Dana državnosti

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]