Privreda Severne Makedonije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Privreda Republike Makedonije
Valutadenar
Fiskalna godinakalendarska godina
Članstvo u organizacijamaSTO, OEBS
Statistika
BDP (nominalna)46,49 milijardi (2024)
BDP rast1,4% (2023)
BDP po stanovniku22.576 (2024)
BDP po sektorupoljoprivreda (16,7%), industrija (23,5%), usluge (63,8%) (2010 [1])
Inflacija (IPC)3.3% (2012)
Stanovništvo
ispod linije siromaštva
30.4%
Džini indeks43.2 (2009)
Radna snaga940.600 (2012)
Radna snaga
po zanimanjima
poljoprivreda: 6,3%
industrija: 26,0%
usluge: 57,3% (2012)
Glavne industrijeprehrambena industrija, proizvodnja čelika, proizvodnja pića, tekstilna industrija, hemikalije, cement, energija, lekovi
Razmena
Izvoz$4.002 milijardi (2012)
Izvozna dobrahrana, piće, duvan, tekstil, gvožđe, čelik, auto delovi
Glavni izvozni partneriNemačka (25,5%), Italija (6,1%), Bugarska (5,2%), Grčka (4,5%)
Uvoz$6,511 milijardi (2012)
Uvozna dobramašine i oprema, automobili, hemikalije, gorivo, hrana
Glavni uvozni partneriGrčka (17,7%), Nemačka (11,5%), Ujedinjeno Kraljevstvo (9,3%), Bugarska (8,7%), Italija (5,0%), Turska (4,8%)
Bruto spoljni dug$6,807 milijardi (2012)
Javne finansije
Prihodi$2,884 milijardi (2012)
Sve vrednosti, ako nije drugačije naznačeno, izražene su u američkim dolarima

Raspad SFRJ 1991. godine je lišio Republiku Makedoniju, do tada najzaostaliju republiku SFRJ finansijske pomoći. Odsustvo infrastrukture, ekonomske sankcije njenom najvećem trgovinskom partneru SR Jugoslaviji i ekonomski embargo Grčke su kočili priredni rast do 1996. godine. Privrednom rastu je mahom doprinela strana pomoć.

Uspešna privatizacija 2000. godine je povećala državne rezerve na oko 700 miliona dolara. Ipak, ekonomija dosta zavisi od uvoza energenata poput nafte i prirodnog gasa.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Za vreme Osmanskog carstva, proizvodnja u tadašnjem skopskom sandžaku je bila čisto poljoprivredna, kao i do kraja Drugog svetskog rata. Tokom postojanja SFRJ, Makedonija je zavisila uglavnom od pomoći federalnog Beograda. Osim jedinog dotadašnjeg industrijskog centra Skoplja, pojavili su se novi centri proizvodnje, poput Prilepa, Velesa, Kumanova i Bitolja.

Posle raspada SFRJ, privreda ove države je trpela probleme zbog nedostatka trgovinskih partnera sve do1996. godine. Od tada, privreda Republike Makedonije beleži stalan privredni rast, koji jer usporen svetskom ekonomskom krizom. Međutim, zbog načina poslovanja makedonskih banaka, kriza nije ostavila veće negativne posledice.

Narodna banka Republike Makedonije.

Republika Makedonija ima otvorenu tržišnu ekonomiju. Raspad SFRJ 1991. godine je lišio Republiku Makedoniju, do tada najzaostaliju republiku SFRJ finansijske pomoći. Odsustvo infrastrukture, ekonomske sankcije njenom najvećem trgovinskom partneru SR Jugoslaviji i ekonomski embargo Grčke su kočili privredni rast do 1996. godine. Privrednom rastu je mahom doprinela strana pomoć.

Uspešna privatizacija 2000. godine je povećala državne rezerve na oko 700 miliona dolara. Ipak, ekonomija dosta zavisi od uvoza energenata poput nafte i prirodnog gasa. Nezaposlenost je na veoma visokom nivou — 34,5% u 2008. godini, nedostatak kvalifikovane radne snage takođe je u velikoj meri razlog sporog razvoja. Glavni trgovinski partneri su Srbija, Nemačka, Grčka i Bugarska.

Zemlja ima male rezerve minerala — bakra, olovo-cinka, gvožđa i rude nikla. Od industrija najviše se ističu prehrambena i duvanska industrija, proizvodnja gvožđa i čelika. Nacionalna valuta je makedonski denar: 1 denar = 100 dena.

Narodna banka Republike Makedonije je centralna banka Republike Makedonije, osnovana je 19. oktobra 1946. godine. Osnovne funkcije Narodne banke Makedonije su da utvrđuje i sprovodi monetarnu politiku, vodi politiku kursa denara, čuva devizne rezerve i upravlja njima, izdaje novčanice i kovani novac i stara se o funkcionisanju platnog prometa i finansijskog sistema.

Poljoprivreda[uredi | uredi izvor]

Žetva pirinča u Kočanskom kraju.

Republika Makedonija poseduje 334.226 ha poljoprivrednog zemljišta, a smatra se da je navodnjavano nešto više od 190.000 ha poljoprivrednog zemljišta.

Poljoprivredne se površine ponajviše koriste za uzgoj kultura na oranicama i vrtovima (72%), pod zasadima voćaka je 3,6% a pod vinogradima 6,5% korišćenih poljoprivrednih površina. Oranice se najviše koriste za uzgoj žitarica (65%), za kojima sledi uzgoj povrća (11,5%) i krmnog bilja (11,2%). Najčešće uzgajana kultura žitarica bila je pšenica, a od industrijskog bilja suncokret.

U voćarstvu najveći broj stabala zauzimaju stabla jabuka, za kojima slede šljive te kruške. U stočarstvu Republike Makedonije dominira ovčarstvo.

Smatra se da je udeo poljoprivrede u bruto domaćem proizvodu Republike Makedonije 2010. godine iznosio 10,6% i taj procenat je u padu od 2004. godine. Poljoprivredni sektor, uključujući i ribarstvo i šumarstvo, zapošljava 19% populacije.[2]

Turizam[uredi | uredi izvor]

Pogled na bistro Ohridsko jezero i Crkvu Sveti Jovan Kaneo.

Turizam u Republici Makedoniji je relativno razvijen i doprinosi 1,8% BDP-a u 2008. Između 1997. i 2008. godine, promet hotela i restorana povećan je u proseku za 4,64% godišnje. Broj stranih posetilaca je takođe u porastu stalno, na primer za 14,6% u 2011. godini, posebno iz susednih zemalja poput Grčke, Srbije i Albanije ali i zemalja zapadne Evrope i Sjedinjenih Država.[3]

Republika Makedonija iako nema izlaz na more, ima turističke potencijale, zahvaljujući planinama i očuvanoj prirodi, kao i tri nacionalna parka. Svojevrsna turistička prestonica zemlje je Ohrid, koji je pod zaštitom UNESKO. Grad je poznat po jezeru, okružen sa nekoliko plaža i po brojnim istorijskim spomenicima. Skoplje, politički i ekonomski centar, izgubio je mnogo od svog nasleđa tokom razornog zemljotresa iz 1963. godine, ali i dalje ima bogat turistički sadržaj. Godine 2010. pokrenut je projekat Skoplje 2014, a sastoji se uglavnom od izgradnje muzeja i vladinih zgrada, te podizanja spomenika poznatijim istorijskim ličnostima iz makedonske istorije.

Grad Bitolj je poznat po svojoj arhitekturi iz 19. veka i mnogi konzulati su otvoreni kada je grad bio pod Otomanskim carstvom. Takođe u Republici Makedoniji je razvijen seoski turizam, a najpoznatija odredišta su Galičnik i Brajčino. Katlanovo je poznato po Katlanovskoj banji, koja se nalazi neposredno severno od sela i spada u najvažnije banje u Republici Makedoniji.[4]

Makroekonomski pokazatelji[uredi | uredi izvor]

BDP
godina 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014 2015 2016
BDP 15.5 2.3 2.5 3.3 4.4 4.4 3.7 3.5 3.6 3.5 3.4 3.7 5.0 5.9 5.7 6.9 8.6 9.1 9.7 9.1 10.1 10.7 11.4 12.2 13.0 13.8
BDP (PPP) 10.7 10.3 9.7 9.7 9.8 10.1 10.5 10.9 11.6 12.4 12.1 12.4 13.0 14.3 15.4 16.7 18.3 19.6 19.6 19.9 20.8 21.8 23.0 24.3 25.7 27.2
rast BDP-a n/a -6.6% -7.5% -1.8% -1.1% 1.2% 1.3% 3.3% 4.3% 4.5% -4.5% 0.8% 2.8% 4.6% 4.3% 4.9% 6.1% 5.0% 0.9% 0.7% 2.9% 3.6% 4.1% 4.0% 3.9% 3.9%
BDP po stanovniku (u američkim dolarima) 8115 1201 1315 1734 2269 2232 1883 1795 1837 1785 1704 1861 2489 2930 2801 3387 4252 4468 4749 4431 4911 5228 5525 5908 6290 6654
kupovna moć 5617 5341 5025 5013 5031 5153 5298 5512 5811 6182 6016 6149 6443 7049 7599 8225 8962 9600 9584 9727 10112 10608 11176 11176 12430 13135
Izvor: MMF

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ [„The World Factbook[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 24. 12. 2018. g. Pristupljeno 21. 11. 2013.  Sukob URL—vikiveza (pomoć) The World Factbook]
  2. ^ „Agroklub Republika Makedonija”. Arhivirano iz originala 13. 03. 2017. g. Pristupljeno 13. 3. 2017. 
  3. ^ The State of Tourism in Macedonia, Makstack, 22. 5. 2015.
  4. ^ Panov Mitko. „Enciklopedija na selata vo Republika Makedonija“. Patrija, Skopje. (1998). str. 148.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]