Privreda Republike Srpske

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Privreda Republike Srpske
Valutakonvertibilna marka
Fiskalna godinakalendarska godina
Statistika
BDP (nominalna)10,68 mlrd. KM (RZS)
BDP po stanovniku9,305 KM
Razmena
Izvoz3,74 mlrd. KM (2018) [1]
Uvoz5,22 mlrd. KM (2018) [1]
Javne finansije
Sve vrednosti, ako nije drugačije naznačeno, izražene su u američkim dolarima

Posledice rata 1991-1995. godine ostavile su teško nasleđe za privredu Republike Srpske kao i čitave Bosne i Hercegovine. Ukupne ratne štete u BiH se cene sa 100 mlrd USD od čega oko jedne trećine otpada na Republiku Srpsku. Ekonomski oporavak Bosne i Hercegovine i Republike Srpske nakon 1995. godine ide veoma sporo. To se vidi posebno preko kretanja BDP per capita. U 2002. godini u čitavoj BiH ovaj indikator se procenjuje sa 1200-1300 USD dok je na početku 1992. on iznosio cca 2200 USD.

BDP Republike Srpske 1997 — 2015.

Povratak na predratno stanje, sa cca 2200 USD per capita se očekuje tek 2010. godine, dakle potrebno je 18 godina da bi se nivo ekonomske razvijenosti vratio na predratni nivo. Buduća stopa rasta se procenjuje između 6 i 7% godišnje.

Stope realnog rasta BDP Republike Srpske i Federacije BiH 2006 — 2014.

Ako se pođe od praga siromaštva od 1800 Konvertibilnih maraka per capita, onda se 24% stanovništva u Republici Srpskoj i 20% stanovništva u FBiH nalazi u toj zoni.

Ekonomske strukture stanovništva i zaposlenost[uredi | uredi izvor]

Prosječne neto plate u Republici Srpskoj 1996 — 2015.

U Republici Srpskoj, prema poslednjem popisu stanovništva, 1996. godine kategorija radno sposobnog stanovništva je obuhvatala 892923 lica ili 64,2% od ukupnog broja stanovnika te godine.

Na osnovu tendencija u učešću aktivnog stanovništva prema popisima u SFRJ u 1971, 1981. i 1991. godini (stanovništvo, uporedni podaci za 1971, 1981. i 1991, Statistički bilten 265, Sarajevo, 1998), može se zapaziti da je stopa rasta aktivnog stanovništva bila 1,502%, lica sa ličnim prihodom 4,934%, a izdržavanih lica -0.373%. Opšta stopa aktivnosti u ovom periodu bila je 34,6% 1971. godine, 37,7% 1981. godine i 40,7% 1991. godine. Uzimajući ove tendencije u obzir, može se ocijeniti da je učešće aktivnog stanovništva u ukupnom stanovništvu Republike Srpske u 1999. godini oko 43,5%.

Struktura stanovništva prema djelatnostima obezbjeđuje informacije o osnovnim izvorima za život stanovništva, kao i o strukturi privrede u cjelini. Djelatnost se može definisati kao vrsta proizvodnje ili usluga kojom se bavi privredni subjekt, a u okviru kojih stanovništvo obavlja konkretan rad u cilju pribavljanja sredstava za život. Za sada nema preciznih podataka o strukturi stanovništva prema djelatnosti.

Prema zvaničnim podacima u 1999. godini zaposleno je 15,24% stanovništva.

Osnovne karakteristike o zaposlenosti[uredi | uredi izvor]

Broj zaposlenih u Republici Srpskoj 2000 — 2015.
Ukupan i javni dug Republike Srpske (2006 — 2014)
  • dominantan broj zaposlenih je još uvijek u državnom sektoru privrede. Na osnovu zvaničnih podataka ovo učešće je veoma visoko i iznosi oko 90%. Kada se uzme u obzir struktura društvenog proizvoda Republike Srpske, u kojoj državni sektor učestvuje u 1998. godini sa 45,78%, a privatni sektor sa 42,86%, tada je jasno da je učešće broja zaposlenih u privatnom sektoru svojine daleko veće, a u odnosu na ono koje je evidentirano u privatnim radnjama (8,2%) barem dva puta, tako da se može procijeniti da je učešće zaposlenih u državnom sektoru između 75 i 80%
  • najveći broj zaposlenih je u industriji (37,71%)
  • iz rasporeda zaposlenih prema djelatnostima može se dalje zapaziti da je visoko učešće zaposlenih u državnim organima i javnim institucijama (9,69%), a zatim trgovini (8,57%) i obrazovanju, nauci, kulturi i informisanju (7,41%).
  • realno se može očekivati da je učešće zaposlenih u poljoprivredi veće, nego što to zvanični podaci pokazuju, jer treba uvažiti sve probleme u vezi sa evidentiranjem zaposlenih u poljoprivredi. Na ovakav zaključak naročito upućuje struktura GDP-a za Republiku Srpsku, u kojoj u 1999. godini industrija učestvuje sa 21,86%, a poljoprivreda sa 23,78%. Može se zaključiti i to da je učešće poljoprivrede u GDP-u u stalnom padu, tako da u Republici Srpskoj ovaj pad ide po stopi od -5.332%, što upućuje i na pad zaposlenosti u poljoprivredi. Struktura zaposlenih prema stepenu stručnog obrazovanja ima poseban značaj zbog činjenice da proizvodnja ne zavisi samo od broja zaposlenih radnika, nego i od njihovog kvalifikacionog sastava. Može se zapaziti da je kod zaposlenih u Republici Srpskoj dominantno učešće zaposlenih sa srednjom stručnom spremom i kvalifikovanih radnika, koji obuhvataju 54,85% ukupnog broja zaposlenih u državnim i društvenim preduzećima. Kao što je i logično očekivati, najmanja je zastupljenost magistara i doktora nauka, svega 0,44%.

Jedan dio aktivnog stanovništva koji nije zaposlen ni u državnom ni u privatnom sektoru, a ne spada ni u privatne zanatlije ili poljoprivrednike, predstavlja nezaposleno stanovništvo. Aktivno stanovništvo u svom sastavu obuhvata i kategorije prikrivene, nedovoljne ili lažne zaposlenosti. Pri tome treba napomenuti da pojam pune zaposlenosti ne podrazumijeva nužno angažovanje svih stanovnika neke zemlje, nego prisutnu nezaposlenost od 1.5 — 2% ili po američkim ocjenama 3.5 — 4%. Svako prisustvo nezaposlenosti po učešću, pojavnom obliku i vrsti ima štetno dejstvo, a visoka nezaposlenost može da uzrokuje teške ekonomske, socijalne, pa čak i političke posljedice. Stvarnu nezaposlenost nije jednostavno utvrditi, kada se imaju u vidu teškoće za određivanje kriterijuma kod definisanja nezaposlenosti, kao i metodologije i načina obuhvatanja. U praksi to znači da se pored registrovane nezaposlenosti, mora uzeti u obzir prikrivena, nedovoljna ili lažna nezaposlenost, a posebno je teško statističko obuhvatanje rada „na crno"; i radnika „na čekanju“. U tom smislu, obuhvat podataka na ovom planu još je nedostatan, tako da se prije svega prati registrovana nezaposlenost na bazi podataka Republičkog zavoda za zapošljavanje. Može se zapaziti da je u poslijeratnom periodu prisutna stalna tendencija rasta lica koja traže zaposlenje.

Najveću grupu nezaposlenih čini grupa visokokvalifikovanih i kvalifikovanih radnika, kao i nekvalifikovanih radnika, a zajedno sa nezaposlenima sa srednjom stručnom spremom, učešće ove tri grupe iznosi 93,65%. Može se zaključiti da se radnici sa višim nivoima stručnog obrazovanja lakše zapošljavaju. Ovo pokazuje i koeficijent proste linearne korelacije između zaposlenih i nezaposlenih prema nivoima obrazovanja r = 0.785 koji pokazuje da između ovih rasporeda postoji izražena, ali ne i visoka istosmjerna veza, što potvrđuje prethodne navode.

Godine 1998. bilo je 61,74% posto nezaposlenih, tj. oko 40% u odnosu na aktivno stanovništvo.

Procjena stope nezaposlenosti nije jednostavan zadatak u slučajevima kada se ne raspolaže adekvatnom bazom podataka. Može se zapaziti da je stopa nezaposlenosti veoma visoka. To se posebno vidi ako se izvrši upoređenje sa nekim odabranim zemljama u tranziciji: tako npr. stopa nezaposlenosti, uključujući radnike na čekanju, za Federaciju BiH iznosi 36,58%, za Bugarsku 14,3%, za Hrvatsku 16,4%, za Češku 4,0%, za Mađarsku 10,7%, za Severnu Makedoniju 24,9%, za Poljsku 12,3%, za Slovačku 13,0% i za Sloveniju 14,3%. Ovi podaci jasno pokazuju da je po pitanju nezaposlenosti Republika Srpska u veoma delikatnoj situaciji, što znači da u narednom periodu ovom problemu treba posvetiti naročitu pažnju, u kom smislu strategija ekonomskog razvoja i mjere ekonomske politike moraju odigrati posebnu ulogu na ovom planu. Imajući na umu proces privatizacije koji je u toku, to upućuje na zaključak da će ovaj zadatak u narednom periodu biti i primaran i veoma težak za rješavanje.

Osnovna obeležja industrije[uredi | uredi izvor]

Kod industrije Republike Srpske ključna karakteristika se odnosi na pad njenog udela u strukturi privrede jer ono sada iznosi 24% (1999. godina) prema ranijih 35-40%. Ovo je u prvom redu posledica niskog korištenja kapaciteta, a koje se kreće od 15-20%.

Od drugih karakteristika industrije RS potrebno je istaći:

  • Strukturu, koja je vrlo nepovoljna jer po procenama, na propulzivne grane otpada samo 20%, a na pomoćne grane oko 22% te energetske grane 31% i konačno na stacionarne grane (proizvodnje široke potrošnje) 27%;
  • Veliku zastarelost osnovnih sredstava, gde se prosečna stopa otpisanosti ceni sa 70% dok je za opremu otpisanost znatno veća — 80-85%. Poređenja radi, u bivšoj Jugoslaviji je otpisana vrednost osnovnih sredstava privrede iznosila 51%, a opreme 66% (prema podacima za 1987. godinu);
  • Nisku efikasnost, a gde se ceni da prosečni kapitalni koeficijent prelazi 5

Osnovna obeležja poljoprivrede[uredi | uredi izvor]

U predratnom periodu (prema podacima za 1991) Republika Srpska je bila iznad proseka BiH u važnim pokazateljima razvijenosti poljoprivrede. Najpre to se odnosi na veličinu prosečnog poljoprivrednog gazdinstva koje je na prostoru RS iznosilo 4,89 ha, što je znatno veće u odnosu na prosek cele BiH od 4,06 ha. Drugi značajan podatak se odnosi na poljoprivrednu proizvodnju gde je na prostoru sadašnje Republike Srpske ostvarivano 2/3 proizvodnje pšenice te 3/4 proizvodnje kukuruza od ukupne proizvodnje u čitavoj Bosni i Hercegovini.

I kod stočnog fonda postoji prednost prostora koji danas pokriva Republika Srpska. Istina u ratu je stočni fond približno prepolovljen te se sada mora ubrzano obnavljati ova poljoprivredna grana s obzirom na njenu visoku rentabilnost u odnosu na ratarstvo i s obzirom na povoljne zemljišne pretpostavke.

Sadašnja proizvodnja osnovnih ratarskih kultura (prema podacima za 2002) iznosi u Republici Srpskoj, za pšenicu 188 hiljada tona, a za kukuruz 670 hiljada tona. Po ovim pokazateljima proizvodnja kukuruza per capita u Republici Srpskoj ima preimućstvo i u odnosu na bivšu Jugoslaviju dok su u proizvodnji pšenice ovi pokazatelji nepovoljniji.

Po udelu u stvaranju BDP-a poljoprivreda participira sa cca 24-25%, slično kao i industrija. Ovo je rezultat ukupnog pada privredne aktivnosti u Republici Srpskoj, posebno industrije, a ne apsolutnog porasta poljoprivrede.

U pogledu mera ekonomske politike za dalji razvoj agrara Republike Srpske, pored ostalog, potrebno je:

  • posvetiti relativno veću pažnju povećanju proizvodnje u stočarstvu te u proizvodnji industrijskog i krmnog bilja;
  • afirmisati stabilizacionu ulogu robnih rezervi;
  • podsticati poljoprivrednu proizvodnju subvencijama preko premija i regresa.

Prioriteti u privrednom razvoju[uredi | uredi izvor]

Među prioritete razvoja Republike Srpske spadaju:

  • agrarni sektor, u ovom domenu RS treba postati bilansno pozitivna u spoljnotrgovinskoj razmeni;
  • razvoj drvnoprerađivačkog domena, gde do sada dominira primarna proizvodnja;
  • formiranje kompleksa na bazi prerade boksita i glinice;
  • izgradnja energetskih objekata;
  • izgradnju infrastrukture: auto-put Šamac — Ploče, auto-put GradiškaBanja Luka, gasovod ZvornikNovi Grad;
  • podsticanje turizma zbog značajnih prirodnih i antropogenih faktora;
  • aktiviranje nekih od bivših velikih poslovnih sistema industrije, koji su ranije bili ključni izvozni subjekti;
  • preusmerenje kreditnog potencijala sa uvoza trajnih dobara stanovništva na produktivne investicije.

Razvojne šanse Bosne i Hercegovine i Republike Srpske nalaze se posebno u:

  • geografskoj blizini zemalja Evropske unije
  • relativno jeftinoj i obrazovanoj radnoj snazi;
  • relativno bogatim prirodnim resursima kao što su obradivo zemljište, drvna masa, rude boksita, željezna ruda i sl. Ovde svakako treba koristiti što više faza prerade kako bi se išlo do punijeg korištenja vlastitih faktora, uključujući i radnu snagu.

U vezi sa stimulacijom i podrškom razvoju srednjih i malih preduzeća, mogu se navesti mogućnosti finansijske podrške za srednja i mala preduzeća preko budžeta, finansijska podrška IRBRS, stvaranje razvojnog fonda za SMP, formiranja agencija za pomoć SMP, obezbeđenja olakšica i sl.

Reference[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]