Prilički kiseljak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Banja Prilički kiseljak je banja nedaleko od mesta Prilike kod Ivanjice.

Proglašena je banjom 1873. godine ukazom kralja Aleksandra koji je često posećivao banju, i koristio njenu lekovitu vodu sa izvora. Do 80tih godina 20. veka funkcionisala je kao banja. Od tada je zapuštena i nefunkcionalna.

Mineralni izvori ove banje su bili poznati još Ilirima i starim Rimljanima, ali su za vreme osmanske vlasti bili potpuno zaboravljeni. Krajem 19. veka ovi izvori su ponovo dobili na značaju. Zvanično je proglašena za banju 1873. godine. Intenzivije korišćenje mineralne vode počinje 1970. godine, sa postavljanjem mašine za flaširanje. Prilički Kiseljak je u periodu pre Drugog svetskog rata bažio za uglednu turističku destinaciju u kojoj su mir pronalazili predstavnici građanske elite iz čitave države (u savremenom izveštaju se, međutim, smeštaj smatra nedovoljnim[1]). Kompleks se sastoji od tri građevine: bivše upravne zgrade, restorana sa sobama i depandansa.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Politika”, 2. jul 1936
  2. ^ društvo, Srpsko geografsko (1967). Glasnik Srpskog geografskog društva: Bulletin de la Société serbe de geographie. Srpsko geografsko društvo. str. 81.