Princip paralelnog dejstva

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pedagoški principi
pozitivne usmerenosti
povezivanja teorije i prakse
jedinstva vaspitnih faktora
preventive i perspektivnih linija
individualizacije i socijalizacije
prilagođenosti uzrastu
raznovrsnosti
sistematičnosti
opažajnosti
ekonomičnosti
samovaspitanja
paralelnog dejstva
kolegijalnosti
đačkog upravljanja
plemenitog takmičenja

Princip paralelnog dejstva je pedagoški princip koji ukazuje da se na vaspitanika može uticati na više načina; preko individualnih razgovora, ali i preko kolektiva, odnosno grupa. Ova paralelna dejstva ispitivao je Makarenko i pokazala su se veoma korisna, ne samo za pojedinca, već i za grupe na koje se uticalo. Naime, nekada je potrebno da na neku manju grupu utiče neka druga grupa. Zbog toga ovaj princip ima svojstvo kolektivnog delovanja u radu. Naravno, stvaranje kolektivne svesti zavisi od svesti pojedinca i obratno.[1]

Poželjne aktivnosti vaspitača[uredi | uredi izvor]

Vaspitanje učenika treba da se odvija kroz istovremeno sadejstvo individualnih konsultacija („obrada slučaja“) i rada u grupama učenika. Podrazumeva se da grupno, kolektivno dejstvo treba da bude pripremljeno „obradom slučaja“. Kroz praksu u školama ovako paralelno dejstvo se pokazalo najefikasnije.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Vasilev, S. & Rakić, B. 1998. Školska pedagogija. Kultura: Beograd.