Princip preventive i perspektivnih linija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pedagoški principi
pozitivne usmerenosti
povezivanja teorije i prakse
jedinstva vaspitnih faktora
preventive i perspektivnih linija
individualizacije i socijalizacije
prilagođenosti uzrastu
raznovrsnosti
sistematičnosti
opažajnosti
ekonomičnosti
samovaspitanja
paralelnog dejstva
kolegijalnosti
đačkog upravljanja
plemenitog takmičenja

Princip preventive i perspektivnih linija je pedagoški princip koji ukazuje na potrebu da se reaguje preventivno i planira i organizuje rad. Radi se o tome da je manje poželjno sanirati probleme, već preventivno delovati da do njih uopšte ne dođe.

Poželjne aktivnosti vaspitača[uredi | uredi izvor]

U okviru rada škole, neophodno je da se pedagoško veće u saradnji sa rukovodstvom i stručnim službama, ali i zajednica učenika blagovremeno upoznaju sa svojim ulogama u vaspitno-obrazovnom radu. Ovo podrazumeva i stalne konsultacije, pri kojima je posebno važno staviti akcenat na one aspekte u istoriji školske zajednice ili u istoriji ponašanja učenika koji su predstavljali problem, ali i na na one koji su perspektivni za dalji rad škole. Ovo načelo ima za cilj pravilno usmeravanje, odnosno kanalisanje postupaka mladih i eventualne supstitucije njihovih aktivnosti onima koje su poželjne, odnosno u skladu sa ciljevima vaspitanja. Zato ovo načelo nameće potrebu psihološko-pedagoškog praćenja učenika.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vasilev, S. & Rakić, B. 1998. Školska pedagogija. Kultura: Beograd.