Pristupanje dugu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ugovor o pristupanju dugu je načelno ugovor između poverioca i trećeg lica. Tim ugovorom se to lice obavezuje prema poveriocu da će ispuniti njegovo potraživanje od dužnika, te na taj način takođe prihvata obavezu. Ovim se ugovorom ne menja sadržina obligacionog odnosa već se on proširuje i na novog dužnika.

Različiti slučaji[uredi | uredi izvor]

Postoje tri slučaja pristupanja dugu:

  1. Konverzija ugovora o preuzimanju duga;
  2. kada treće lice zaključi ugovor sa poveriocem da pristupa postojećem dugu;
  3. poseban slučaj preuzimanja duga, prilikom preuzimanja neke imovinske celine.

Konverzija ugovora o preuzimanju duga[uredi | uredi izvor]

Do konverzije dolazi kada treće lice zaključi ugovor aa dužnikom o preuzimanju duga, a preuzimalac je u trenutku davanja pristanka poverioca prezadužen. Sam poverilac to nije znao niti je morao znati, a tada bi umesto solidnog dužnika dobio dužnika koji je prezadužen. U tom slučaju ugovor o preuzimanju duga se konvertuje u ugovor o pristupanju dugu. Tada ugovor o preuzimanju duga ne proizvodi pravno dejstvo i treći, prezaduženi, neće stati na mesto ranijeg dužnika već će stati uz dužnika, odnosno pristupiti.

Ugovor s poveriocem o pristupanju dugu[uredi | uredi izvor]

Ugovor o pristupanju dugu je ugovor koji zaključuju poverilac i treće lice, a tim ugovorom treći se obavezuje poveriocu da će ispuniti njegovo potraživanje od dužnika. Pravno dejstvo ugovora ogleda se u tome da treće lice stupa u obavezu pored dužnika (solidarno je odgovoran s dužnikom). Poverilac sada ima dva dužnika, te se obaveza prvobitnog dužnika nije ugasila.

Poseban slučaj pristupanja dugu[uredi | uredi izvor]

Pristupanje dugu odnosi se samo na dugove u vezi s imovinskom celinom i ovo lice odgovara solidarno s dužnikom. U slučaju prodaje neke imovinske celine ili dela te celine, kupac odgovara za dugove koji se odnose na tu celinu ili njen deo pored dotadašnjeg imaoca solidarno sa njim, ali samo do vrednosti njene aktive. Isključenje, odnosno ograničenje ove odgovornosti ugovorom, nema pravno dejstvo prema poveriocu.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Jakov Radišić: Obligaciono pravo, Beograd 2004