Proizvodnja „u pravo vreme”

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Osnovna ideja je da je glavni izvor neefikasnosti preterana zaliha i gomilanje produkata proizvodnje. U UPV filozofiji to je izgubljena upotreba kapitala koji je mogao biti upotrebljen mnogo produktivnije. Cilj je da se izbace sve nepotrebne aktivnosti u proizvođačkoj liniji. Proces se nadzire iznutra pa tako svaki radnik ima pravo izneti pritužbe na proizvodni proces i upozoriti na greške. Dok se sve ne uskladi, treba vremena i strpljenja, ali kada se odluka počne vraćati, proces bolje funkcioniše. Radnik ima pravo zaustaviti proizvodnju ako smatra da nešto nije u redu i da može bolje.

Karakteristike proizvodnje "U pravo vreme"[uredi | uredi izvor]

Osnovna ideja proizvodnje "U pravo vreme" je pravovremensko upravljanje i kretanje robe. Cilj je eliminisanje svega nepotrebnog iz proizvodnog procesa, identifikovanje neefikasnih delova proizvodnje i dobijanje što kvalitetnijeg proizvoda. Nekim proizvođačima koji su je pravilno primenili je uštedela milione dolara.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Smatra se da je ovu tehnologiju u proizvodnji prvi put primenio Tajiči Ono. JIT je nastao u automobilskoj industriji, tačnije u Tojoti.[1] Tajiči Ono i Šigeo Šingo su razvili program koji je nazvan „Toyota proizvođački sistemi“.[2] Kasnije je postao poznat kao Just-in-time tehnologija. Japanci na ponavljanje procesa gledaju kao na rasipanje, i trude se da postignu savršen kvalitet. Za njih je skladištenje materijala neracionalna upotreba prostora. Njihovo načelo u proizvodnji je potpuno iskorišćavanje radne snage i motivisanje radnika. Osamdesetih godina prošlog veka ovaj koncept se preneo u SAD a zatim i u evropske države i od tada ima široku primenu. U tom periodu o UPV proizvodnji je napisano i nekoliko knjiga.[3][4][5]

Tradicionalan i JIT pristup proizvodnji

Ova slika nam objašnjava filozofiju proizvodnje "U pravo vreme".[6] Glavni izvor neefikasnosti je preterana zaliha i gomilanje produkata proizvodnje. U JIT filozofiji to je izgubljena upotreba kapitala koji je mogao biti upotrebljen mnogo produktivnije.

Na slici levo - Tradicionalni pristup: Da bi reka tekla drži se dovoljno visok nivo vode (zaliha) kako bi prekrio probleme. Na slici desno - Primena JIT-a: Voda teče glatko. Nivo vode se smanjuje sve dok se kamenje ne pretvori u šljunak tj. dok se svi problemi ne reše i reka teče glatko i pri niskom nivou vode.

Prednosti proizvodnje "U pravo vreme"[uredi | uredi izvor]

Osnovne prednosti UPV proizvodnje:[7]

  • veći kvalitet proizvoda,
  • smanjen otpad,
  • smanjeno vreme ciklusa,
  • kraće vreme podešavanja,
  • sigurniji tok proizvodnje,
  • manje inventara, sirovina, radova u toku i završenih radova,
  • smanjeni troškovi proizvodnje,
  • veća produktivnost,
  • veće učešće zaposlenih,
  • i poboljšani odnosi sa dobavljačima.

Mogući problemi:

  • smanjenjem zaliha nije dobijena očekivana finansijska dobit,
  • povećanje propuštenih poslovnih prodajnih ugovora,
  • povećanje zaustavljanja proizvodne linije usled nedostatka potrebnih komponenata,
  • povećanje transportnih troškova po jedinici pošiljke,
  • porast broja alarmantnih dostava,
  • porast troškova za logističko upravljanje,
  • povećanje troškova za softversku instalaciju za snabdevanja.

Koncepcija proizvodnje "U pravo vreme"[uredi | uredi izvor]

Klasična proizvodna linija podrazumeva postojanje zaliha između proizvođača i snabdevača. Snabdevač proizvodi delove-sklopove koje po izlasku sa proizvodne montažne trake šalje u skladište.

Tehnologija "U pravo vreme" podrazumeva kontinualno snabdevanje potrebnih delova-sklopova od snabdevača do proizvođača bez postojanja zaliha. Zalihe se eliminišu. To znači da postoji tačno determinisana pojava tehnološkog elementa i snabdevač sa svoje proizvodne trake sklopove prosleđuje direktno na proizvodnu traku proizvođača. Zahtevi za tehnološkim elementima su tačno definisani i proizvodnja teče po pojavi zahteva. Iѕ filozofije UNV proizvodnje nastaje Lean koncept.

Elementi JIT sistema[uredi | uredi izvor]

Kod sistema proizvodnje JIT za glavni terminski plan se utvrđuje fiksni vremenski period (recimo 1-3 meseca unapred), kako bi se radnim centrima i dobavljačima omogućilo da i oni utvrde svoje terminske planove.

U tekućem mesecu glavni terminski plan niveliše se svakodnevno i ista se količina proizvoda izrađuje svaki dan tokom celog meseca.

Za povlačenje delova iz jednog radnog centra za potrebe montaže u drugi UPV koristi jednostavan sistem nazvan kanban[8] (na japanskom karta ili signal).

Kanban sistem je po svojoj prirodi vidljiv. Svi delovi su uredno smešteni u kontejnere. Za kontrolu premeštanja kontejnera postoje dve glavne vrste kanban kartica, kartice za proizvodnju (proizvodni kanbani) i kartice za povlačenje (transportni kanbani). Kada se prazni kontejneri gomilaju, radni centar zaostaje za proizvodnjom. S druge strane, kada su kontejneri puni, proizvodnja se zaustavlja.

Terminski plan montaže povlači delove iz jednog u sledeći radni centar u pravo vreme tako da se zadovoljava potreba proizvodnje i potražnje. U mnogim slučajevima zbog odnosa troškova pripreme u poređenju sa troškovima održavanja zaliha to ekonomski nije izvodljivo.

Rešenje se vidi u minimalizaciji vremena pripreme, koje za sobom povlači proizvodnju u malim ekonomskim veličinama serijama i kraće vreme trajanja ciklusa proizvodnje.

Industrijski elementi potrebni za realizaciju JIT tehnologije[uredi | uredi izvor]

JIT tehnologija podrazumeva potpuno automatizovanu proizvodnju, jak i pouzdan informacioni softverski sistem i visok nivo pouzdanosti svih elemenata koji učestvuju u realizaciji Just-in-time tehnologije.

Automatizovana proizvodnja podrazumeva robotizovana mehanizaciona industrijska sredstva:

  • Konvejeri – specijalizovani, raznih zahvatnih mogućnosti u zavisnosti od potrebe tj. materijala koji se prenosi u industrijskom postrojenju. Osim toga što obezbeđuju kontinualan rad, potrebno je obezbediti i laku manipulaciju (stavljanje i skidanje sa sredstva) delova koji se prenose,
  • Trakasti transporteri,
  • Automatski vođena vozila AGV,
  • Informacioni sistemi - EDI (Electronic Data Interchange) potpuno kontrolisan protok informacija visoke sigurnosti, koji pruža mogućnost praćenja svakog naručenog tehnološkog elementa,
  • Identifikacioni sistemi - bar kod, i
  • viljuškari.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ohno, T. 1978. Toyota Production System—Beyond Management of Large-Scale Production. Tokyo: Diamond Publishing (in Japanese).
  2. ^ „TPS - Toyotin proizvodni sistem - Istorijat TOYOTA-e - TOYOTA club Serbia[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 20. 04. 2016. g. Pristupljeno 10. 04. 2016.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  3. ^ Hall, Robert W. 1983. Zero Inventories. Homewood, Ill., Dow Jones-Irwin.
  4. ^ Goddard, Walter E. 1986. Just-in-Time: Surviving by Breaking Tradition. Essex Junction, Vt." Oliver Wight Ltd.
  5. ^ Suzaki, Kyoshi. 1987. The New Manufacturing Challenge: Techniques for Continuous Improvement. New York: Free Press
  6. ^ Nepotrebne zalihe : LeanEA
  7. ^ http://www.eknfak.ni.ac.rs/dl/upr_proizvodnjom/JIT,%20Kanban.pdf
  8. ^ Kanban - Cim Lean Six Sigma

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]