Prošek

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Region proizvodnje prošeka (srednja i južna Dalmacija)

Pod nazivom prošek se podrazumijevaju dalmatinska desertna vina, koja po sorti vinove loze i načinu proizvodnje, mogu biti veoma različita. Njihova boja, miris (buke), kao i ukupan kvalitet je međusobno različit.

U vrijeme SFR Jugoslavije, velike vinarije iz Šibenika i Splita, su pokušavale etablirati vinske sorte i na evropskom tržištu. Jedno od vodećih vina iz tog perioda je „Dioklecijan“, koji je najviše zbog svoje povoljne cijene ostvario određenu popularnost u inostranstvu. Po kvalitetu se to vino, nije moglo mjeriti sa vodećim markama svjetskih vina. U međuvremenu se kvalitet ovog vina popravio, mada se i dalje ne može ubrojiti u izvrsna svjetska vina.

Proizvodnja i karakteristike[uredi | uredi izvor]

Dobri prošeci, se proizvode i njeguju metodom zvanom pasito (passito). Prezreli materijal se pažljivo sakupi i na slamnatim podlogama ili plastičnim folijama otprilike jednu sedmicu na suncu suši. Gubitkom tečnosti se povećava udio šećera. Kod kvalitetnijih produkata se tako pripremljeno grožđe, prebacuje u burad gdje se, uz hlađenje ostavlja da vri, sve dok vrenje na dostignutih 15-16% vol samo ne prestane.

Ta vina, i pored maksimalne razgradnje šećera u postupku vrenja, na kraju i dalje sadrže šećera više od 120 grama po litru. U slabije rodnim godinama, grožđe u postupku vrenja razgradi kompletan šećer, tako da bi se dobio solidan prošek se ili vrenje skrati ili mu se doda određena količina voćnog sirupa. Sastav osnovnih vina je veoma različit. Najčešće i najdominantnije sorte su bogdanuša, marastina i vugava, kojima se dodaju manje količine, često samo lokalno poznatih sorti. Na Hvaru se proizvodi, portugalskim likerskim vinima (porto) slična, sorta prošeka po imenu mali plavac.

Zajednička karakteristika ovih vina nije opisiva; u svakom slučaju su sve njihove varijante relativno intenzivne, djelimično i nametljivo slatke i sa posebno velikim postotkom alkohola od 15 - 17% vol. Vina sa velikim udjelom bogdanuše imaju osvježavajući ostatak kiseline i pored težine i slatkoće djeluju lagano i živo. Na osnovu vugave napravljeni prošeci, podsjećaju često na slatki šeri. Za najbolje među prošecima važe oni, koji su napravljeni od malog plavca kao i kuve (cuvée) bogdanuše i vugave.

Uspjele i pažljivo odabrane sorte prošeka, zaslužuje pažnju. Odlične su i nakon više godina, ali se u flaši ne razvijaju dalje.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Stephen Brook: Liquid Gold: Dessert Wines of the World. Constable. 1987. ISBN 978-0-09-466920-8.
  • Horst Dippel (ed): Das Weinlexikon. Fischer-Taschenbuch-Verl., Frankfurt am Main. 1989. ISBN 978-3-596-24501-7.