Psihoterapija
Psihoterapija se definiše kao lečenje govorom ili lečenje uz pomoć govora.[1][2][3] Psihoterapija predstavlja proces koji se odvija između terapeuta i pacijenta ili grupe pacijenata, i sastoji se od niza verbalnih i neverbalnih tehnika koje imaju za cilj da dovedu do boljeg mentalnog funkcionisanja ili eliminacije simptoma mentalnih bolesti.[4] Cilj psihoterapije je promena do koje se dolazi na postepen i strukturisan način. Psihoterapija je u srži terapija razgovorom, međutim, psihoterapeuti mogu koristiti celi dijapazon metoda, uključujući umetnost, muziku, inscenacije i pokret.[5] Odnos s psihoterapeutom ključni je element svake psihoterapije. Terapeut s klijentom uspostavlja dobrovoljan odnos, podstaknut od strane klijenta i prihvaćen od terapeuta. Psihoterapeut nudi poverljivo i privatno okruženje u kojem se na siguran način mogu istraživati i prerađivati teška iskustva. Trenutna teorijska i empirijska istraživanja potvrđuju važnost psihoterapijskog odnosa kao ključnog faktora koji utiče na uspešnost psihoterapije.[5]
Najstariji oblici psihoterapijskog delovanja mogu se primetiti u drevnim vidovima lečenja i uticanja na mentalno stanje kroz magijske rituale, a kasnije u rafinisanijim i sistematizovanim religijskim obredima. Savremena psihoterapija, koja predstavlja sistematski i organizovani način lečenja psihičkih oboljenja i poboljšanja mentalnog funkcionisanja ličnosti, započeli su u Francuskoj Šarko i Bernem, a u Austriji Brojer, kojem se kasnije pridružio i Zigmund Frojd, rodonačelnik psihoanalize.
Na savetovanju i psihoterapiji može se raditi na različitim problemima i ostvarivanju različitih ciljeva. Neki ljudi uz pomoć psihoterapeuta žele da bolje razumeju sebe, drugi razvijaju nove životne veštine ili unapređuju one kojima nisu zadovoljni, neki trebaju podršku za suočavanje s teškim i/ili izazovnim životnim situacijama. Pomoć psihoterapeuta može se tražiti i zbog specifičnih razloga, poput trauma iz ranog detinjstva, poremećaja prehrane, psihosomatskih stanja, samoubilačkih misli, posttraumatskog stresnog poremećaja, opsesivnog ponašanja ili fobičnih anksioznosti. U nekim drugim situacijama, klijenti traže pomoć zbog sveprisutnog osjećaja depresije ili anksioznosti, zbog poteškoća s koncentracijom, nezadovoljstva na poslu ili nemogućnosti stvaranja i održavanja zadovoljavajućih odnosa.[5] Prema podacima Psihološkog savetovališta Univerzitetskog savetovališta u Rijeci[6] najčešći razlozi traženja pomoći kod studenata su: teškoće u učenju (problemi s odgađanjem, koncentracijom i pamćenjem, neadekvatne navike i/ili strategije učenja,...), loša organizacija vremena, nezadovoljavajući odnosi s drugima, potištenost, osamljenost, tuga, teskoba, strah, nervoza, briga, panika, nisko samopoštovanje, osobna nesigurnost, nezadovoljstvo vlastitim izgledom i problemi s hranjenjem. Znakovi da je možda vreme da osoba potraži stručnu pomoć jesu:[7] problem koji traje duže vremena, osoba ne funkcioniše na poželjan način, osoba ne uspeva da problem rešiti sama ili uz pomoć porodice, prijatelja i drugih bliskih osoba te korištenjem uobičajenih strategija rešavanja problema.
Psihoterapija nije korisna samo za pojedince koji se osećaju preplavljenima životnom situacijom, već i za sve pojedince željne ličnog rasta i razvoja, jačanja na putu do ostvarenja želja, otkrivanja vlastitih potencijala i življenja ispunjenijeg života. Naime, dobro psihičko zdravlje mnogo je više od neprisutnosti psihičkih bolesti i teškoća, a uključuje brojne pozitivne karakteristike, kao što su: osećaj zadovoljstva, želju za životom, smeh i zabavu, sposobnost suočavanja sa stresom i oporavljanja nakon teškoća, osećaj smisla i svrhe (kako u aktivnostima, tako i u odnosima s drugim ljudima), fleksibilnost u učenju novih stvari i prilagodbi na promene, ravnotežu posla i zabave, odmora i aktivnosti, visoko samopouzdanje, ... Što ne znači da emocionalno i psihički zdrave osobe ne proživljavaju teške trenutke ili ne osećaju emocionalne probleme. Promene, razočaranja, gubici, itd. sastavni su i normalni deo života svake osobe, a sa sobom neizbežno nose osjećaj tuge i teskobe, stres i napetost. Prednost je emocionalno zdravih ljudi što se i nakon teškoća, trauma i stresova ponovno oporave. Takve osobe imaju razvijene ili usvojene načine suočavanja sa zahtevnim situacijama i zadržavaju pozitivan pogled na situaciju. Ostaju fokusirane, fleksibilne i kreativne, kako u teškim vremenima, tako i u dobrim. Kada se dogode loše stvari brže se oporavljaju i nastavljaju dalje.
Neki od ciljeva psihoterapijskog susreta mogu biti bolje nošenje s problemima i emocionalnom nelagodom, podsticanje uvida i samoanalize kod klijenta te usvajanje novih veština.[4] Psihoterapijski susreti mogu se odvijati jedan-na-jedan, uključivati partnera ili člana porodice i/ili se odvijati grupno.[5]
Razlike između psihologa, psihijatra i psihoterapeuta[uredi | uredi izvor]
Psiholog, psihoterapeut i psihijatar međusobno su različite profesije. Psiholog' je osoba koja je završila dodiplomske ili preddiplomske i diplomske studije psihologije, koja ima položen psihološki stručni ispit i koja je član je državne psihološke komore.[8] Psihologija je društvena nauka čiji su predmet proučavanja psihičkih procesa i ponašanja ljudi te tako psiholozima pruža široko razumevanje ljudskog ponašanja. Primena psihologije je raznovrsna, te se stoga psiholozi mogu sresti u školama, bolnicama, asocijacija, privatnim praksama, poslovnim organizacijama, vojsci, socijalnim službama i raznim drugim radnim kontekstima.[9]
Za razliku od psihologa, psihijatar je osoba koja je diplomirala medicinu na Medicinskom fakultetu, a zatim specijalizovala psihijatriju. Najčešće radi u bolnicama, privatnoj praksi ili zavodima za javno zdravstvo. Psihijatar stiče kompetencije o informacijama o telu i telesnim procesima u čoveku, te poseduje detaljnija znanja o anatomiji i funkcijama mozga. Kroz svoje obrazovanje uči o simptomima i znacima psihičkih poremećaja i bolesti, načinu njihovog dijagnoziranja, te o fiziologiji, farmakologiji i delovanju lekova. Uočljiva razlika između psihijatra i psihologa je ta što samo psihijatri mogu propisivati lekove i dijagnozirati poremećaje, jer za to poseduju potrebno medicinsko znanje. Tako su psihijatri više usredotočeni na lečenje biomedicinskih procesa, dok psiholozi mogu pružati podršku u kontekstu klijentovih emocija, motivacije, pitanja identiteta, međuljudskih odnosa, smisla i slično. Za razliku od psihijatra, samo psiholog sme primenjivati i interpretirati psihologijske testove, budući da psiholozi poseduju potrebno znanje iz područja psihometrije, konstrukcije i interpretacije testova. Rezultati psiholoških testiranja psihijatru olakšavaju donošenje tačnije dijagnoze, a samim time osiguravaju i bolju pomoć klijentu.[9]
Psihoterapeut je osoba koja obavlja psihoterapijsku delatnost. Psihoterapeut može biti osoba koja ima završen preddiplomske i diplomske univerzitetske studije ili integrisane preddiplomske i diplomske univerzitetske studije u području medicine, psihologije, socijalnog rada i obrazovne rehabilitacije, socijalne pedagogije i logopedije; koja ima završen stručni deo obrazovanja iz psihoterapije u trajanju od najmanje četiri godine u nekom od psihoterapijskih pravaca; koja zavedena je u imenik državne komore psihoterapeuta, te koja ima odobrenje za samostalan rad.[3] Psihoterapeuti mogu imati svoju privatnu praksu, raditi u udruženjima, bolnicama i drugim ustanovama koje nude usluge psihološke podrške.[9]
Psihoterapijski pravci[uredi | uredi izvor]
Psihoterapija pokriva široki spektar pravaca i metoda. Psihoterapijski pravci označavaju specifičan skup teorijskih znanja, veština i tehnika koji se temelje na različitim načinima gledanja čoveka i odrednica čovekovog ponašanja. Svaki je pravac utemeljen na utvrđenim teorijama, metodologijama i istraživanjima, ukorenjenima u filozofiji ličnosti i ljudskog stanja. Neki su pristupi orijentisani na tretiranje i razrešavanje simptoma te osvrtanje na ponašanje i spoznaju. Kod drugih je pristupa cilj da dođe do promene u ličnosti i emocionalnom razvoju osobe.[5]
Psihoterapijski pravci mogu se podeliti u četiri glavne kategorije:
- Dubinske psihoterapije (psihoanaliza, analitička psihoterpaija, psihodinamska psihoterpaija)
- Psihodinamski pravci
- Humanistički/fenomenološki pravci (na osobu usmerena terapija, gestalt terapija, egzistencijalistička terapija)
- Bihevioralno-kognitivne terapije
- Sistemski pristupi
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ McAleavey, Andrew A.; Castonguay, Louis G. (2015). „The process of change in psychotherapy: common and unique factors”. Ur.: Gelo, Omar C. G.; Pritz, Alfred; Rieken, Bernd. Psychotherapy research: foundations, process, and outcome. Vienna; New York: Springer-Verlag. str. 293—310 (293). ISBN 9783709113813. OCLC 899738605. doi:10.1007/978-3-7091-1382-0_15. „Though there are hundreds if not thousands of different kinds of psychotherapy, in many ways some are quite similar—they share some common factors.”
- ^ Jeremy Schwartz (14. 7. 2017). „5 Reasons to Consider Group Therapy”. US News. Arhivirano iz originala 22. 7. 2017. g.
- ^ a b „Zakon o djelatnosti psihoterapije”. zakon.hr. 26. 07. 2018. Pristupljeno 1. 08. 2020.
- ^ a b PsiHelp. „Što je psihoterapija”. psihelp.hr. Pristupljeno 01. 08. 2020.
- ^ a b v g d Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske. „Što je psihoterapija”. savez-spuh.hr. Pristupljeno 01. 08. 2020.
- ^ Psihološko savjetovalište Sveučilišnog savjetovališnog centra Sveučilišta u Rijeci. „Zašto nas posjetiti”. uniri.hr. Pristupljeno 01. 08. 2020.
- ^ Psihološko savjetovalište Sveučilišnog savjetovališnog centra Sveučilišta u Rijeci (2013). „Psihološko savjetovanje – mitovi i činjenice” (PDF). uniri.hr. Pristupljeno 01. 08. 2020.
- ^ „Zakon o psihološkoj djelatnosti”. zakon.hr. 24. 10. 2019. Pristupljeno 01. 08. 2020.
- ^ a b v PsiHelp. „Razlike između psihologa, psihoterapeuta i psihijatra”. psihelp.hr. Pristupljeno 01. 08. 2020.
Literatura[uredi | uredi izvor]
Bibliotečki resursi o Psihoterapija |
- When You Don't Know Where to Turn: A Self-diagnosing Guide to Counseling and Therapy. 1987. Bartlett, S. ISBN 9780809248292
- Introduction to the Psychotherapies. 4th Edition, 2006. Bloch, S. (Editor). ISBN 0198520921.
- Theory and Practice of Counseling and Psychotherapy. 10th Edition, 2015. Corey, G. ISBN 9781305263727.
- The Neuroscience of Psychotherapy: Healing the Social Brain. 3rd Edition, 2017. Cozolino, L. ISBN 9780393712643.
- The Complete Adult Psychotherapy Treatment Planner. 5th Edition, 2014. Jongsma, Peterson & Bruce. ISBN 111806786X.
- Systems of Psychotherapy: A Transtheoretical Analysis. 9th Edition, 2018. Prochaska & Norcross. ISBN 9780190880415
- Psychotherapy: An Introduction for Psychiatry Residents and Other Mental Health Trainees. 2005. Slavney, P. ISBN 0801880963.
- The Basics of Psychotherapy: An Introduction to Theory and Practice. 2nd Edition, 2019. Wampold, B. ISBN 9781433830198.
- American Psychiatric Association (2013). Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders
(5th izd.). Arlington, VA: American Psychiatric Publishing. ISBN 978-0-89042-554-1. OCLC 830807378.
- Frances, Allen; First, Michael B. (1999). Your Mental Health: A Layman's Guide to the Psychiatrist's Bible
. New York: Scribner. ISBN 978-0-684-83720-8. OCLC 605729701.
- Hafner, H. (januar 2002). „Psychiatrie als Beruf” [Psychiatry as a profession]. Der Nervenarzt (na jeziku: nemački). 73 (1): 33—40. PMID 11975061. doi:10.1007/s115-002-8144-1.
- Stout, Chris E. (1993). From the Other Side of the Couch: Candid Conversations with Psychiatrists and Psychologists. Westport, CT: Greenwood Press. ISBN 978-0-313-27765-8. OCLC 27897880.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Geštalt asocijacija za psihoterapiju i savetovanje
- Savez društava psihoterapeuta Srbije Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. januar 2014)
- Udruženje za psihoterapiju, savetovanje i koučing Srbije
- Društvo psihologa Srbije-Sekcija za psihoterapiju, savetovanje i koučing psihologiju Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. januar 2014)
- Beogradsko psihoanalitičko društvo Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. maj 2014)
- SATA Srpska asocijacija za Transakcionu analizu Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. januar 2014)
- Udruženje telesnih psihoterapeuta Srbije Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. januar 2014)
- O. L. I. Centar za Integrativnu Psihodinamsku Psihoterapiju Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. avgust 2018)
- Društvo psihologa Srbije-Sekcija za O. L. I. Integrativnu Psihodinamsku Psihoterapiju Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. januar 2014)
- Portal posvećen psihoterapiji i drugim metodama psihološke pomoći'
- CRPP - Centar za razvoj psihodrame i psihoterapije Niš
- Psihološko savetovalište Komunikacije Beograd
- Centar za psihoterapiju i psihologiju
Klasifikacija | |
---|---|
Spoljašnji resursi |
|