Ptica Huma

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Statua kapitela nalik grifonu, iz oko 500. godine p. n. e. Persepolj, Iran. U lokalnoj popularnoj interpretaciji, figure na ovim stubovima smatraju se kao prikaz ptice Huma.[1]

Huma (pers. هما, avestanski: Homāio), takođe i Homa, je mitska ptica iranskih legendi i bajki,[2] [3] kao zajednički motiv u Sufi i Divan poeziji. Iako postoje mnoge legende o tom stvorenju, svima je zajedničko to da ptica nikada ne sleće na zemlju, već da ceo život živi nevidljiva visoko iznad zemlje.

Postoje brojna narodna tumačenja imena, među njima i tumačenje Sufi učitelja Inajata Kana, koji je navodno rekao da "u reči Huma, hu predstavlja duh, a reč mah potiče iz arapskog 'Ma'a' (ماء) što znači voda."[4]

Mitovi i legende[uredi | uredi izvor]

Ptica Huma u grbu Uzbekistana

Za pticu Huma se kaže da se nikada ne odmara, čitav život živi nevidljivo visoko iznad zemlje i nikada ne sleće na zemlju (u nekim legendama se kaže da nema noge).[5]

Mozaik mitske ptice Huma na portalu medrese Nadir Divan-Begi u Buhari, Uzbekistan

U nekoliko varijacija Huma mitova, kaže se da je ptica slična feniksu, troši se u požaru na svakih nekoliko stotina godina, samo da ponovo ustane iz pepela. Rečeno je da ptica Huma ima i mušku i žensku prirodu u jednom telu (podseća na kineskog Fenghuanga), pri čemu svaka priroda ima jedno krilo i jednu nogu. Huma se smatra saosećajnom i „pticom sreće“[6] jer se kaže da je njena senka (ili dodir) povoljna.

U sufijskoj tradiciji hvatanje Hume je izvan čak i najluđe mašte, ali pogled na nju ili čak njenu senku zasigurno će nekoga usrećiti do kraja života. Takođe se veruje da se Huma ne može uhvatiti živa, a osoba koja ubije Humu umreće za četrdeset dana.[7]

U osmanskoj poeziji, stvorenje se često naziva „rajskom pticom“;[8] [9] rani evropski opisi rajskih ptica prikazivali su ptice kao da nemaju krila ili noge, i pretpostavlja se da su ptice ostajale u visinama čitav život.

U alegorijskom remek-delu Atara Nišapura Govor ptica, eminentnom primeru sufijskih dela u persijskoj književnosti, ptica Huma prikazana je kao učenica koja odbija da krene na put jer bi takav poduhvat ugrozio privilegiju davanja kraljevskog statusa onima preko kojih je preletela. U iranskoj književnosti, ova funkcija davanja kraljevskog statusa ptice Huma poistovećuje se sa pred-islamskim monarsima i stoji vis-a-vis gavrana, što je metafora za Arape.[10] Legenda se pojavljuje i u ne-sufijskoj umetnosti.[11]

Funkcija davanja kraljevstva ptici Huma ponovo se pojavljuje u indijskim pričama o Mogulskoj eri, u kojoj je rečeno da senka (ili spuštanje) ptice Huma na glavu ili rame neke osobe daje (ili predviđa) kraljevanje. Shodno tome, za perje koje ukrašava turbane kraljeva rečeno je da je perje ptice Huma.[12]

Sufijski učitelj Inajat Kan daje legendi o darovanom kraljevskom carstvu duhovnu dimenziju: „Njeno pravo značenje je da kada se nečije razmišljanje toliko razvije da nadmaši sva ograničenja, on postaje kralj. Ograničavanje jezika je razlog što se Svevišnji može opisati samo kao nešto poput kralja.“[13]

Ptica Huma simbolizuje nedostižnu uzvišenost u turskoj narodnoj književnosti.[14] Neke reference na takvo stvorenje takođe se pojavljuju u književnosti Sindija, gde se - kao u divanskoj tradiciji - stvorenje prikazuje kako donosi veliko bogatstvo. U delu Zafarnama od Guru Gobind Singa, pismo upućeno mogulskom caru Aurangzebu se odnosi na Humu pticu kao "moćnu i povoljnu pticu".

Nasleđe[uredi | uredi izvor]

Statua kapitela nalik grifonu, od oko 500. p. n. e. Persepolj, Iran. Figure na ovim stubovima popularno se smatraju prikazom ptice Huma.[15]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Curtis, John; Tallis, Nigel, ur. (2005), Forgotten Empire, the World of Ancient Persia, London: British Museum Press, ISBN 978-0-7141-1157-5 
  2. ^ MacKenzie, D. N. (2005), A concise Pahlavi Dictionary, London & New York: Routledge Curzon, ISBN 0-19-713559-5 
  3. ^ Mo'in, M. (1992), A Persian Dictionary. Six Volumes, Tehran: Amir Kabir Publications, ISBN 1-56859-031-8 
  4. ^ Khan, Inayat (1923), „Abstract Sound”, The Mysticism of Music, Sound and Word, wahiduddin.net .
  5. ^ Nile, Green (2006), „Ostrich Eggs and Peacock Feathers: Sacred Objects as Cultural Exchange between Christianity and Islam”, Al Masaq: Islam and the Medieval Mediterranean, 18 (1): 27—78, doi:10.1080/09503110500222328 .
  6. ^ H. Dilek Batîslam, Mythological Birds of the Classical Ottoman Poetry: Huma, Anka and Simurg. (PDF) (na jeziku: turski), Türk Kültürü İncelemeleri Dergisi,İstanbul 2002, 185–208, Pristupljeno 3. 8. 2009 
  7. ^ H. Dilek Batîslam, Mythological Birds of the Classical Ottoman Poetry: Huma, Anka and Simurg. (PDF) (na jeziku: turski), Türk Kültürü İncelemeleri Dergisi,İstanbul 2002, 185–208, Pristupljeno 3. 8. 2009 
  8. ^ H. Dilek Batîslam, Mythological Birds of the Classical Ottoman Poetry: Huma, Anka and Simurg. (PDF) (na jeziku: turski), Türk Kültürü İncelemeleri Dergisi,İstanbul 2002, 185–208, Pristupljeno 3. 8. 2009 
  9. ^ cf. Andrews, Walter; Kalpakli, Mehmet (2005), The Age of Beloveds, Duke University Press, str. 341—342 .
  10. ^ Pourshariati, Parvaneh (2000), „Local Historiography in Early Medieval Iran and the Tārīkh-i Bayhaq”, Iranian Studies, 33 (1/2): 133—164, doi:10.1080/00210860008701979 , p. 151.
  11. ^ cf. Goswamy, B. N. (1997), „Nainsukh of Guler: A Great Indian Painter from a Small Hill-State”, Artibus Asiae, Supplementum, 41: 5—304 , p. 118.
  12. ^ Schimmel, Annemarie; Attwood, Corinne; Waghmar, Burzine (2004), The Empire of the Great Mughals: History, Art and Culture, Reaktion, str. 30 .
  13. ^ Khan, Inayat (1923), „Abstract Sound”, The Mysticism of Music, Sound and Word, wahiduddin.net, Arhivirano iz originala 08. 10. 2015. g., Pristupljeno 24. 09. 2021 .
  14. ^ Erdoğan Altınkaynak, Yer Altı Diyarının Kartalı (na jeziku: turski), Hacı Bektaş Veli Araştırma Dergisi, 26, 135 – 163 (2003), Arhivirano iz originala 8. 3. 2014. g., Pristupljeno 8. 3. 2014 
  15. ^ a b Curtis, John; Tallis, Nigel, ur. (2005), Forgotten Empire, the World of Ancient Persia, London: British Museum Press, ISBN 978-0-7141-1157-5 
  16. ^ „3988 Huma (1986 LA)”. Minor Planet Center. Pristupljeno 27. 9. 2016. 

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

  • Saccone, Carlo (2018). „Humā”. Ur.: Fleet, Kate; Krämer, Gudrun; Matringe, Denis; Nawas, John; Rowson, Everett. Encyclopaedia of Islam, THREE. Brill Online. ISSN 1873-9830.