Ptice letačice
Ptice letačice | |
---|---|
Crvena divlja kokoška (Gallus gallus) | |
Naučna klasifikacija | |
Domen: | Eukaryota |
Carstvo: | Animalia |
Tip: | Chordata |
Klasa: | Aves |
Infraklasa: | Neognathae Pycraft, 1900 |
Kladusi | |
Ptice letačice (lat. Neognathae) su infraklasa ptica koja zajedno sa pticama trkačicama, čini potklasu savremene ptice (lat. Neornithes). Postoji oko 10.000 vrsta ptica letačica koje su podeljene na dva kladusa Galloanserae i Neoaves.
Neke od vrsta iz infraklase ptice letačice (lat. Neognathae) su neletači, kao što su kakapo, kagu ili vrste iz reda pingvini. Najveća ptica letačica je andski kondor, ptica iz porodice američkih strvinara. Duga je i do 1,30 metara, a raspon krila može biti čak do 3,20 metara.
Nastanak i evolucija[uredi | uredi izvor]
Najstariji nađeni fosili ptica letačica potiču sa samog kraja perioda gornje krede, pre oko 70 miliona godina. Međutim, molekularni časovnik sugeriše da su ptice letačice nastale u prvoj polovini gornje krede pre oko 90 miliona godina.[1]
Od svog nastanka ptice letačice su doživele adaptivnu radijaciju stvarajući raznovrsnost koja postoji danas. Ova infraklasa uključuje red ptice pevačice (lat. Passeriformes), koji je najveći kladus kopnenih kičmenjaka i koji sadrži oko 60% živućih vrsta ptica. Red ptica pevačica je više nego duplo veći po broju vrsta od reda glodara (lat. Rodentia) i pet puta veći po broju vrsta od reda slepih miševa (lat. Chiroptera), reda koji je najveći kladus sisara. Pored ptica pevačica, infraklasa ptica letačica uključuje i nekoliko veoma malih redova čija je veza sa ostalim redovima nejasna, na primer hoacin (lat. Opisthocomiformes).
Kladogram[uredi | uredi izvor]
Kladogram infraklase ptice letačice (lat. Neognathae) prema Ričardu Prumu i saradnicima.[2] Pri čemu su za neke kladuse upotrebljena imena koja su koristili Juri T. i saradnici[3] i Kimbal i saradnici.[4]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Claramunt, S.; Cracraft, J. (2015). „A new time tree reveals Earth history’s imprint on the evolution of modern birds”.
- ^ Prum, R.O.; et al. (2015). „A comprehensive phylogeny of birds (Aves) using targeted next-generation DNA sequencing”. str. 569—573.
- ^ Yuri, T.; et al. (2013). „Parsimony and Model-Based Analyses of Indels in Avian Nuclear Genes Reveal Congruent and Incongruent Phylogenetic Signals”. str. 419—444.
- ^ Kimball, R.T.; et al. (2013). „Identifying localized biases in large datasets: A case study using the Avian Tree of Life”.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Claramunt, S.; Cracraft, J. (2015). „A new time tree reveals Earth history’s imprint on the evolution of modern birds”. Sci Adv. 1 (11). PMC 4730849 . PMID 26824065. doi:10.1126/sciadv.1501005.
- Kimball, R.T. (2013). „Identifying localized biases in large datasets: A case study using the Avian Tree of Life”. Mol Phylogenet Evol. doi:10.1016/j.ympev.2013.05.029.
- Prum, R.O.; et al. (2015). „A comprehensive phylogeny of birds (Aves) using targeted next-generation DNA sequencing”. Nature. 526: 569—573.
- Yuri, T.; et al. (2013). „Parsimony and Model-Based Analyses of Indels in Avian Nuclear Genes Reveal Congruent and Incongruent Phylogenetic Signals”. Biology. 2 (1): 419—444. PMC 4009869 . PMID 24832669. doi:10.3390/biology2010419.