Путовање намерника зоре

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Letopisi Narnije: Putovanje namernika zore
Korice knjige srpskog izdanja
Nastanak i sadržaj
AutorK. S. Luis
Zemlja Ujedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski
Žanr / vrsta delanaučna fantastika
Izdavanje
IzdavačGeoffrey Bles
Datumseptembar 1952.
Broj stranica223
Hronologija
PrethodnikPrinc Kaspijan
NaslednikSrebrna stolica

Putovanje namernika zore (eng. The Voyage of the Dawn Treader) je naučno-fantastični avanturistički roman za decu engleskog pisca K. S. Luisa iz 1952. godine, i predstavlja petu knjigu iz serijala Letopisi Narnije. I ovo je jedina knjiga u serijalu koja nema glavnog negativca u priči.

Luis je, kako sam navodi knjigu posvetio Džefriju Korbetu, usvojenom sinu Ovena Barfilda, Luisovog veliko prijatelja, učitelja i savetnika.

Priča[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis knjige!
mapa Narnije

Dvoje najmlađe dece Pevensi porodice, Lusi i Edmund borave kod svog rođaka Justasa Skraba dok njihov stariji brat Piter uči za ispit sa profesorom Kirkom, a najstarija sestra Suzan boravi u Americi gde su na proputovanju. Edmund, Lusi i Justas su kroz sliku broda koja je visila u gostinjskoj sobi gde je Lusi boravila uvučeni u svet Narnije. Upadaju u okean blizu Namernika zore, broda kralja Kaspijana i ukrcavaju se. Sem Kaspijana na brodu su i lord Drinijan, kapetan i Rajns, njegov prvi pomoćnik.[1]

Mir je bio uspostavljen tri godine pre toga, a Kaspijan je krenuo u svoju potragu na koju se bio obavezao i da će godinu dana i jedan dan da plovi na istok kako bi pronašao sedam izgubljenih gospodara Narnije: Argoza, Berna, Mavramorna, Oktezijana, Restimara, Revilijana i Rupa. Kaže im da je patuljka Trampkina ostavio da vodi Narniju u njegovom odsustvu kao kraljev namesnik. Lusi i Edmund su oduševljeni svojim povratkom u Narniju, dok Justas nije jer se uvek rugao svojim rođacima na priče o alternativnim univerzumima. Tad primećuju da je na brodu i Ripičip, miš koji ima mogućnost govora koji je pošao kako bi našao legendarnu zemlju Aslana koja se po predanju nalazi na krajnjem istoku, na kraju mora.

Na putovanju prvo stižu do Usamljenih ostrva, koja su inicijalno teritorija Narnije, ali izolovani i van svih glavnih puteva, pa na ostrvu cveta trgovina robljem, koja je Narnijskim zakonom zabranjena. Njih hvata trgovac robljem i zarobljava, sa namerom da ih proda, ali se ispostavi da je čovek koji ih je zarobio jedan od izgubljenih gospodara Narnije, lord Bern, koji se tu preselio i oženio nakon što ga je Miraz prognao iz Narnije. Kad Kaspijan otkrije svoj identitet Bern ga priznaje za zakonitog kralja, a Kaspijan smenjuje Gumpasa, korumpiranog i pohlepnog guvernera ostrva i postavlja lorda Berna, koga imenuje vojvodom Usamljenih ostrva i izjavljuje da je ropstvo zabranjeno i da su svi robovi slobodni.

Nakon što oluja oštećuje njihov brod tokom putovanja pristaju na jedno nenaseljeno ostrvo kako bi izvršili neophodne popravke. Justas da bi izbegao poslove oko popravke napušta grupu, a kad nevreme uhvati ostrvo sakriva se u pećinu mrtvog zmaja dok prođe nevreme. Tu pronalazi zmajevo blago i budi se njegova pohlepa pa puni džepove zlatom i draguljima i uzima zlatnu narukvicu. Pošto se oluja odužila on je zadremao, ali se dok spava pretvara u zmaja. Kad se probudi shvati da je doneo loše odluke i da će morati da ispriča ostalima šta je uradio. Oni kad im ispriča šta se desilo uspevaju da prizovu Aslana kako bi ga vratio u prethodni oblik, ali su pre toga iskoristili njegove prednosti kako bi ulovio hranu i poobarao drveće za obnovu broda. Aslan ga bolnim procesom vraća u prvobitni oblik i zaleči u bazenu lekovite vode. Nakon ovog iskustva Justas postaje mnogo bolja osoba, svesnija svojih postupaka. Proučavajući narukvicu koju je Justas nosio Kaspijan shvata da je pripadala jednom od sedam nestalih gospodara, lordu Oktezijanu koga je ili ubio zmaj ili koji se preobrazio u zmaja kao Justas i umro od starosti.

Nakon što su ponovo isplovili brod napada džinovska morska zmija koja pokušava da potopi brod, ali uspevaju da se odbrane. Sledeće ostrvo na koje pristaju izgleda nenaseljeno. Istraživanjem ostrva u dolini otkrivaju bazen pored kog nalaze stvari koje pripadaju jednom od nestalih gospodara, njegov mač i verižnjaču. Tad primećuju zlatnu statuu čoveka na dnu bazena i pokušavaju da izmere dubinu, ali kada Edmund pokuša konopcem da izmeri dubinu konopac se pretvori u zlato. Nakon toga se vraćaju na brod, ali ne znaju kog lorda su tačno pronašli.

Sledeće ostrvo koje posećuju ima jasne znake civilizacije, pokošeni travnjaci, pumpa za vodu i dvospratna kuća, ali ne vide ljude. Tad primećuju korake u pesku kako im se približavaju, ali ne vide ljude. Nevidljivi ljudi se predstavljaju kao pleme Dafera kojima vlada čarobnjak koji živi na ostrvu i koji ih je učinio nevidljivim, ali je on nestao i oni insistiraju da Lusi ode do čarobnjakove kuće kako bi poništila čaroliju. Te večeri svi zajedno večeraju i odmaraju, a ujutru Lusi odlazi do kuće. Tamo nalazi neke jezive okultne simbole i čarobnjakovu knjigu. Ona dolazi u iskušenje da upotrebi neke čarolije, ali odoleva tome i upotrebljava samo čaroliju da poništi nevidljivost. Tad se pojavljuje Aslan i upoznaje je sa čarobnjakom Korijarkinom koji je takođe postao vidljiv kad je poništila čaroliju. Korijakin kaže Kaspijanu da se brod sa četiri lorda zaustavio kod njih na ostrvo pre nekoliko godina, a upoređujući lordove koje je on sreo sa onima koje su našli do sad, Kaspijan otkriva da je čovek pretvoren u zlatnu statuu lord Restimar. Tu se oni opraštaju i brod nastavlja putovanje.

Nakon nekog vremena brod nailazi na čudan crni oblak koji lebdi iznad vode i oni nevoljno odlučuju da saznaju uzrok tome i ulaze u oblak. Tamo ne vide ništa sem mraka i u jednom trenutku čuju čoveka koji vrišti u daljini kog nalaze i dovode na brod. On im govori da se nalaze na ostrvu gde se snovi ostvaruju i da nisu nužno lepi, već mogu da budu i njigove najgore noćne more. Brod pokušava da isplovi iz magle, ali izgleda kao da se vrte u krug, a posada počinje da paniči i da čuje zvukove koje prepoznaju iz svojih najgorih snova. Tad Lusi priziva Aslana koji šanje belog albatrosa koji im pokazuje put iz oblaka. Čovek kog su spasili se predstavlja kao lord Rup. Kad su se udaljili od crnog oblaka on je nestao kao da nikad nije ni postojao.

Sledeće ostrvo koje posećuju je bajkovito, brdovito ostrvo sa najlepšim plažama. Kad se iskrcaju na obalu primećuju čistinu okruženu stubovima u čijem centru se nalazi veliki kameni sto pun sa najukusnijom hranom. Za stolom sede posledna tri nestala lorda koji su utonuli u začarani san. Kaspijan, Lusi, Edmund, Justas i Ripčip sede za stolom celu noć i čekaju da vide šta će se dogoditi. Pred zoru plava devojka u plavoj haljini im prilazi i pozdravlja ih i poželi dobrodošlicu za Aslanov sto i pita zašto ne jedu. Kažu joj da misle da su lordovi zaspali dok su jeli, a ona im kaže da je oni nikad nisu ni probali. Kaspijan je pita kako da razbije čini, a devojka mu odgovara da će ga njen otac naučiti. Tad njen otac, starac srebrne kose koji zrači svetlost izlazi iza brda i predstavlja se kao Ramandu. Njih dvoje se onda okreću na istok i pevaju dok sunce izlazi. Tad im pričaju da su se lordovi svađali oko toga da li da plove dalje na istok, da ostanu na ostrvu, ili da otplove nazad kući. Kad je jedan od njih dotakao kameni nož sa stola ostali su začarani. Da bi razbili čaroliju moraju da otputuju što dalje na istok, na ivicu sveta i ostave nekog člana posade tamo. Lorda Rupa ostavljaju tu pošto insistira da ostane da spava pored svojih prijatelja, samo bez snova.

Posada kreće na istok do kraja sveta i usput sreću i morske sirene koje primećuje samo Lusi, ali ne govori ostalima. Voda već postaje toliko plitka da više nije moguće putovanje brodom, pa u vodu spuštaju čamac. Kaspijan kaže da će sa Ripčipom otići na kraj sveta, ali se posada protivi, govoreći da kralj nema pravo da ih napusti. Tad sa Kaspijanom razgovara Aslan koji se pojavljuje i kaže mu da će samo Lusi, Edmund, Justas i Ripčip da idu dalje. Njih četvoro dok se brod vraća na ostrvo kod Ramandua, čamcem plove naredna tri dana i dolaze do nepreglednog polja belih lokvanja i ubrzo dolaze do mesta gde je voda plitka za čamac i nastavljaju pešaka dok ne dođu do vodenog zida koji se pruža do neba i gde voda ide na gore. Ripčip predpostavlja da se iza zida nalaze ogromne zelene planine Aslanove zemlje. On u svom malom korakulu nastavlja da vesla uzvodno i nestaje. Ostali kreću na jug i nailaze na prostrane zelene ravnice gde se nebo spušta do trave kao stakleni plavi zid. Tu upoznaju jagnje koje im nudi pečenu ribu, a zatim se jagnje pretvara u Aslana.

On tad Edmundu i Lusi kaže da se nikada više neće vratiti u Narniju i šalje ih nazad u njihov svet, objašnjavajući da ga tamo trebaju upoznati pod drugim imenom.

Narator dalje pominje da su se četiri lorda probudila kad se Kaspijan vratio na ostrvo i da se oženio Ramanduovom ćerkom i ona postaje narnijska kraljica nakon što se svi bezbedno vrate nazad u Narniju. U ljudskom svetu svi primećuju da se Justas promenio na bolje i da nije više ona ista osoba.[2]

Analiza nastanka dela[uredi | uredi izvor]

Ovaj roman pokazuje najveći uticaj Luisovog irskog porekla jer podseća dosta na Imram žanr bajki irske književnosti.[3] Luis crpi inspiraciju iz srednjovekovnog teksta Putovanje svetog Brendana, ranohrišćanskog irskog svetitelja, jasnog primera Imrama. Luisovi likovi skoro tačno prate radnju putovanja Svetog Brendana, ispoljavajući uticaj klasične keltske bajke.[4] Za razliku od opisanih putovanja u keltskim pričama, Namernik zore putuje na istok, a ne na zapad, zato što je Luis želeo da ovo označi kao nove početke i ponovno rođenje, za razliku od tradicionalne konotacije smrti i zatvaranja povezanim sa zapadom.[5]

Roman takođe karakteriše Aslana kao personifikaciju Isusa zbog Aslanovog pojavljivanja u formi jagnjeta koje se povezuje sa Isusom, u sličnoj sceni kao Jevanđelje po Jovanu zato što Aslan kaže deci da postoji i u njihovom svetu, samo pod drugim imenom i da su zbog toga dovedeni u Narniju, da bi ga ako ga malo poznaju ovde bolje upoznali tamo.[6]

Justasova transformacija u zmaja u prisustvu zlata podseća na sudbinu Fafnira, kovača iz nordijske mitologije.

U 13. poglavlju Uliks u Danteovom paklu detaljno parafrazira jednog od trojice lordova kad stigunu na Ramanduovo ostrvo.

Filmska adaptacija[uredi | uredi izvor]

Putovanje namernika zore[7] je treći nastavak filmova iz serijala Letopisi Narnije Valden media kompanije u režiji Majkla Apteda. Glumačku ekipu pored ostalih čine i Tilda Svinton, Ben Barns, Vil Polter, kao i Lijam Nison.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ “The Chronicles of Narnia” Series
  2. ^ The Voyage of the Dawn Treader Summary
  3. ^ Huttar, Charles A. (2. 6. 2009). „"Deep lies the sea-longing": inklings of home – page 10 – Mythlore”. Findarticles.com. Arhivirano iz originala 27. 5. 2009. g. Pristupljeno 1. 2. 2010. 
  4. ^ McColman, Carl (24. 4. 2017). „"C.S. Lewis, Brendan the Navigator, and Evelyn Underhill". www.patheos.com. Pristupljeno 24. 9. 2021. 
  5. ^ Kosloski, Philip (4. 8. 2017). „"The Ancient Symbolism of North, South, East and West". www.aletia.org. Pristupljeno 24. 9. 2021. 
  6. ^ Ford, Paul (2005). „Aslan: The Voyage of the Dawn Treader”. Companion to Narnia. HarperSanFrancisco. str. 70. ISBN 0060791276.  Nepoznati parametar |chapter-url-access= ignorisan (pomoć)
  7. ^ The Chronicles of Narnia: The Voyage of the Dawn Treader IMDB

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]