Put Alije Đerzeleza

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ivo Andrić

Put Alije Đerzeleza je pripovetka Ive Andrića u kojoj je pored osnovne teme, slabosti muškarca prema velikoj ženskoj lepoti, obrađen sukob prisutan u svakom čoveku: između njegovih želja i mogućnosti.

Struktura[uredi | uredi izvor]

Pripovetka se sastoji iz tri dela i prati život glavnog junaka, odnosno jedan deo njegovog burnog života. Sam lik Alije Đerzeleza je mitski. Legenda koja prati ovog junaka jeste da je bio izuzetno pobožan. Neprijatelji su saznali za tu njegovu pobožnost, pa su mu odsekli glavu. Njegovu glavu su poklonili ugarskom kralju, po čijem naređenju je glava ukopana na Budimskom brdu, koje od tog doba nosi naziv Gerzelez brdo. Kasnije je, u njegovu slavu na tom mestu turski sultan Sulejman Veličanstveni podigao tekiju. Tog i takvog Đerzeleza Andrić uzima za glavnog junaka svoje pripovesti, ali ga opisuje na ni malo mitski način.

Ton čitave pripovetke je uglavnom monološki. Dijalozi su prilično retki i uglavnom su tu zbog realističnijeg prikaza likova - kako njihove spoljašnjosti, tako i njihovih unutrašnjih borbi i nemira.

Lik Đerzeleza u djelu[uredi | uredi izvor]

Glavni junak, za razliku od mitskog Đerzeleza u ovom delu dobija sasvim drugačiji opis i osobine. Na samom početku dela, Đerzelez dolazi na belom, okićenom konju. Tako saznajemo da mu se mnogi dive i poštuju ga. A zatim, u nastavku taj i takav Đerzelez postaje ogoljen - u trenutku kada silazi sa konja, čitalac saznaje da je on zdepaste građe, prilično nizak i sa nesrazmerno dugačkim rukama na tom malom telu. Uz to je trom i sporo hoda. Momenat kada je čitalac siguran da mitski i književni lik gotovo nemaju ništa zajedničko osim imena je opis slučajnog susreta glavnog junaka sa prelepom Venecijankom. U tom trenutku Đerzelez prestaje da bude junak u pravom epskom smislu, ostaje opčinjen velikom ženskom lepotom i postaje njen rob. Do kraja pripovetke Đerzelez postaje tragični junak, jer shvata svu suštinu svoje neostvarenosti, žudeći za stvarima za koje je svestan da neće nikada dostići, a istovremeno žaleći zbog toga.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ivo Andrić: Put Alije Đerzeleza i druge pripovetke, Srpska književna zadruga, Beograd, 2009.

Vidi još[uredi | uredi izvor]