Pfalc E.I/VI

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Пфалц E.I)
Pfalc E.I/VI
Avion Pfalc E.I[1]
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1915.
Uveden u upotrebu1915.
Povučen iz upotrebe1918.
Statusneaktivan
Prvi korisnikNemačko vazduhoplovstvo
Broj primerakaE.I 74 kom.
Dužina6,30
Razmah krila9,26
Visina2,55
Površina krila14,40
Prazan345
Normalna poletna535
Klipno-elisni motor1 h Oberursel U.0
Snaga1 h 59 kW
Brzina krstarenja121 km/h
Maks. brzina na H=0145 km/h
Taktički radijus kretanja180 km
Dolet360 km
Plafon leta3300 m
Brzina penjanja267 m/min

Pfalc E.I/VI (nem. Pfalz E.I/VI) je familija nemačkih lovačkih aviona iz perioda Prvog svetskog rata. Prvi avion Pfalc E.I iz ove porodica je prvi put poleteo 1915. godine. Porodica je imala šest aviona sa oznakama od E.I do E.VI a nastali su evoluitivnim poboljšanjem osnovnog modela. Ukupno je proizvedeno 242 aviona svih modela ove porodice u toku 1915. i 1916. godine[1]. [2]


Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Fabrika za proizvodnju aviona Pfalz Flugzeugwerke GmbH je osnovna 1913. godine pa pošto nije imala vlastitu konstrukciju aviona odlučila je da izrađuje avione po licenci pa je prvo proizvodila avione u saradnji sa Albatrosom ali ta saradnja je prekinuta posle nekoliko meseci. Nakon toga preorjentisali su se na saradnju sa francuskim Morane-Saulnier i do leta 1914. godine proizveli su 60 aviona Morane-Saulnier L i otkupili licencu za proizvodnju aviona Morane-Saulnier H.

Avion Morane-Saulnier H

Pošto je u međuvremenu počeo Prvi svetski rat nastao je zastoj u proizvodnji ovih aviona sve do trenutka kada su maja meseca 1915. godine dobili primerak Fokerovog sinhronizatora mitraljeza sa elisom. Odmah su sinhronizator ugradili na M-S tip H i dobili prvorazredni lovac koji je dobio naziv prema nemačkoj klasKrilaifikaciji vojnih aviona Pfalc E.I. Ovaj avion je proizveden u 74 primerka, imao je vazduhom hlađeni radijalni rotativni motor Oberursel UO snage 80 KS i jedan Špandau (Spandau LMG 08) mitraljez kalibra 7,92 mm. Iste godine je poroizveden i avion Pfalc E.II sa pojačanim motorom Oberursel UI snage 100 KS kao i počinjala proizvodnja modela E.III sa motorom Siemens ShI snage 110 KS. Svi ovi moteli su bili klasične konstrukcije i izrade aviona toga doba: drvena konstrukcija i obloga od platna i delom drvena lepenka. Od čeličnih cevi i profila bile su napravljene piramide (nosači upravljačkih sajli), nosači motora i konstrukcija stajnog trapa.

Presek aviona Pfalc E.IV
Avion Pfalc E.I sa motorom Oberursel U0
Avion Pfalc E.II sa motorom Oberursel UI
Avion Pfalc E.V sa mercedesovim motorom

Za model E.IV koji je imao motor Oberursel UIII snage 160 KS morala je da se pojača noseća struktura aviona tako da se čelična konstrukcija produžava na kabinu pilota koja je obložena šperpločama a rep aviona ostaje ne promenjen: drvena konstrukcija i obloga od platna. Ovaj avion za razliku od ostalih modela iz ove familije je bio naoružan sa dva mitraljeza Špandau (Spandau LMG 08).

Pošto se aviaciona tehnika u tom periodu naglo razvijala rotativni motori su postali prevaziđeni pa je u narednom modelu E.V ugrađen linijski vodom hlađeni motor Mercedes DI snage 105 KS.

Poslednji model iz ove familije je bio E.VI koji je bio opremljen kao i E.II i služio je za obuku pilota lovaca. Sa ovim modelom se gasi ova porodica aviona s obzirom a su ih potisnuli znatno bolji dvokrilci.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Trup je drvene noseće konstrukcije u pramcu bio je prekriven šperpločom, a sve ostale površine, uključujući i noseće. imale su oblogu od platna. Metalni delovi su bili nosač motora na koji je pričvršćen radijalni rotacioni motor Oberursel, i cevasti piloni za vezivanje krila i za užad namenjena njegovom uvijanju. U trupu se nalazila otvorena pilotska kabina sa neophodnim instrumentima i vetrobranskim staklom za zaštitu pilota. Ispred pilota na gornjem delu trupa bio je postavljen fiksni mitraljez koji se nalazio u haptičkom polju pilota tako da je mogao da interveniše ako dođe do zaglavljivanja mitraljeza.

Pogonska grupa: Avioni ove familije su bili opremljeni sledećim rotativnim vazduhom hlađenim radijalnim motorima: Oberursel UO snage 80 KS, Oberursel UI snage 100 KS, Oberursel UIII snage 160 KS, Siemens ShI snage 110 KS i linijskim vodom hlađenim motorom Mercedes DI snage 105 KS. Rotativni motori su bili zaštićeni metalnom haubom a linijski motor je imao korektno izvedenu kapotažu motora napravljenu od aluminijumskog lima. Na vratilu motora su bile nasađene drvene dvokrake vučne elise fiksnog koraka.

Krila su bila klasične konstrukcije kombinacija drvo, metal i obloga od impregniranog platna. Bila su tankog profila i oblika trapeza. Upravljanje avionom se izvodilo deformisanjem krila preko užadi (sistem Blerio) koja su bila povezana sa upravljačkom palicom pilota. Repna peraja su bila iste konstrukcije kao i krila.

Stajni trap: Osnovni deo stajnog trapa se sastoji od čelične konstrukcije sa dva točka na fiksnoj osovini. Treća oslona tačka aviona je bila drvena elastična drljača ugrađena ispod repa aviona.

Naoružanje: Ovi avioni su obično bili naoružan sa 1 fiksnim mitraljezom Špandau LMG 08 kalibra 7,92 mm, sa kompletom municije od 500 metaka. Samo model E.IV je imao 2 mitraljeza.

Varijante[uredi | uredi izvor]

  • Pfalc E.I - Serijski proizvođen lovac 1915. sa motorom Oberursel UO snage 80 KS.
  • Pfalc E.II - Serijski proizvođen lovac 1915. sa motorom Oberursel UI snage 100 KS.
  • Pfalc E.III - Serijski proizvođen lovac 1915-16. sa motorom Siemens ShI snage 110 KS.
  • Pfalc E.IV - Serijski proizvođen lovac 1916. sa motorom Oberursel UIII snage 160 KS.
  • Pfalc E.V - Serijski proizvođen lovac 1916. sa motorom Mercedes DI snage 105 KS.
  • Pfalc E.VI - Serijski proizvođen lovac/školski 1916. sa motorom Oberursel UI snage 100 KS[3].

Tehnički podaci familije aviona Pfalc E.I/VI[1][uredi | uredi izvor]

Veličine Pfalc E.I Pfalc E.II Pfalc E.III Pfalc E.IV Pfalc E.V Pfalc E.VI
Godina proizvodnje 1915. 1915. 1915-16. 1916. 1916. 1916.
Namena lovac školski
Posada 1
Dužina 6,30 m 6,45 m 6,85 m 6,60 m 6,60 m 6,45 m
Razmah 9,26 m 10,20 m 11,20 m 10,20 m 10,20 m 10,20 m
Visina 2,55 m 2,55 m 3,40 m 2,55 m 2,60 m 2,55 m
Površina krila 14,40 m² 16,00 m² 18,50 m² 16,00 m² 16,00 m² 16,00 m²
Masa praznog 345 kg 410 kg 445 kg 471 kg 510 kg 410 kg
Poletna masa 535 kg 620 kg 705 kg 694 kg 696 kg 620 kg
Pogon (motor) Oberursel UO
80 KS
Oberursel UI
100 KS
Siemens ShI
110 KS
Oberursel UIII
160 KS
Mercedes DI
105 KS
Oberursel UI
100 KS
Najveća brzina 0 m 145 km/h 150 km/h 150 km/h 160 km/h 165 km/h 150 km/h
Plafon leta 3300 m 3300 m 4000 m 3300 m 3000 m 3300 m
Dolet 360 km 440 km 500 km 300 km 360 km 440 km
Uspon 216 m/min 248 m/min 235 m/min 317 m/min 240 m/min 248 m/min
Naoružanje mitraljez 1 h LMG 08/15 1 h LMG 08/15 1 h LMG 08/15 2 h LMG 08/15 1 h LMG 08/15 1 h LMG 08/15
Isporučeno kom. 74 80 20 24 24 20

Naoružanje[uredi | uredi izvor]

Naoružanje aviona: Pfalc E.I/VI
Vatreno (streljačko) naoružanje
Top
Mitraljez
Broj i oznaka mitraljeza 1 Spandau LMG 08/15
Broj metaka 500
Kalibar 7,92 mm
Bombardersko naoružanje (bombe)
Raketno naoružanje (rakete)


Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Ukupno je proizvedeno 242 svih modela iz ove porodica aviona. Ovi avioni su se koristili kao lovci tokom 1915. i 1916. godine na svim frontovima. Uglavnom su bili zaštitna pratnja dvosedim izviđačkim avionima. Nepravedno su bili u senci mnogo brojnijih Fokerovih lovaca.

Zemlje koje su koristile ovaj avion[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Kroschel, Günter; Stützer, Helmut (1994). Die Deutschen Militärflugzeuge 1910-1918. (na jeziku: (jezik: nemački)). Herford: Mittler. str. 132: 139: 140. ISBN 3-89350-693-4. 
  2. ^ „Pfalz E.I” (na jeziku: (jezik: ruski)). Ugolok neba. 2004. Pristupljeno 16. 7. 2010. 
  3. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 16. 05. 2021. g. Pristupljeno 05. 03. 2021. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Kroschel, Günter; Stützer, Helmut (1994). Die Deutschen Militärflugzeuge 1910-1918. (na jeziku: (jezik: nemački)). Herford: Mittler. str. 132: 139: 140. ISBN 3-89350-693-4. 
  • Angelucci, Enzo; Matricardi, Paolo (1976). Flugzeuge von den Anfängen bis zum Ersten Weltkrieg (na jeziku: (jezik: nemački)). Wiesbaden. ISBN 3-8068-0391-9. 
  • Vujović, Vojislav (1993). Srpska avijatika 1912-1918. Beograd: Muzej jugoslovenskog vazduhoplovstva. ISBN 978-86-901403-1-2. 
  • Istorijski arhiv, Požarevac (2005). Srpska vazduhoplovna komanda u Požarevcu 1915. godine. Požarevac: Istorijski arhiv Požarevac. ISBN 86-84969-08-1. 
  • Mikić, Sava (1933). Istorija jugoslovenskog vazduhoplovstva (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: Štamparija D. Gregorić. 
  • Rendulić, Zlatko (2014). Lovačka avijacija 1914-1945. (na jeziku: (jezik: srpski)). Valjevo: Teovid. str. 41. ISBN 978-86-83395-36-1. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]