Pjer Trido

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Пјер Трудо)

Pjer Trido
Pjer Trido 1980.
Lični podaci
Puno imeŽozef Filip Pjer Iv Eliot Trido
Datum rođenja(1919-10-18)18. oktobar 1919.
Mesto rođenjaMontreal, Kanada
Datum smrti28. septembar 2000.(2000-09-28) (80 god.)
Mesto smrtiMontreal, Kanada
DržavljanstvoKanada
UniverzitetUniversité de Montréal, Ekonomski fakultet Univerziteta u Londonu, Univerzitet Harvard, Harvard Kennedy School, Pariski institut političkih nauka
Porodica
SupružnikMargaret Trido (rođ. Sinkler) (v. 1971 —  r. 1984)
Deca4, među kojima i Džastin Trido
Politička karijera
Politička
stranka
Liberalna partija Kanade
20. april 1968 — 4. jun 1979.
MonarhElizabeta II
PrethodnikLester B. Pirson
NaslednikDžo Klark

3. mart 1980 — 30. jun 1984.
MonarhElizabeta II
PrethodnikDžo Klark
NaslednikDžon Tarner

Potpis

Žozef Filip Pjer Iv Eliot Trido (franc. Joseph Philippe Pierre Yves Elliott Trudeau; Montreal, 18. oktobar 1919Montreal, 28. septembar 2000), takođe nazivan inicijalima PET,[1][2][3] bio je 15. premijer Kanade od 20. aprila 1968. do 4. juna 1979. i od 3. marta 1980. do 30. juna 1984.

U početku političke karijere bio je socijalista, ali je stupio u Liberalnu partiju Kanade kada je počeo da se bavi politikom na saveznom nivou. Imenovan je za parlamentarnog sekretara Lestera Pirsona, a kasnije je postao ministar pravde u njegovoj vladi. Od kraja 1960—ih pa do polovine 1980—ih, Trido je dominirao političkom scenom Kanade. Povukao se iz politike 1984, a na mestu premijera nasledio ga je Džon Tarner.

Poštovaoci Pjera Tridoa ga cene zbog očuvanja nacionalnog jedinstva i stava protiv kvebeških separatista, suzbijanja nasilnih protesta i uvođenja Povelje o pravima i slobodama u okviru ustava Kanade.[4] Kritičari ga optužuju za lošu ekonomsku politiku i favorizovanje savezne vlade u odnosu na pokrajinske, naročito zbog pokušaja da kontroliše naftne rezerve u Kanadskoj preriji.[5]

Njegov sin je premijer Kanade Džastin Trido. Pored njega iz svog braka je imao još dvojicu sinova, Aleksandra i Mišela; Mišel je 1998. godine poginuo u lavini na skijalištu Kokani na krajnjem zapadu Kanade. Iz vanbračnog odnosa sa advokatom Deborom Kojn ima ćerku Saru Kojn-Trido, koja se rodila 1991. godine; Pjer je tako sa 72 godine postao jedan od najstarijih očeva na svetu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Collison, Robert (20. 11. 2016). „New books put Trudeaumania in fresh perspective”. Toronto Star. Arhivirano iz originala 7. 8. 2017. g. Pristupljeno 7. 8. 2017. 
  2. ^ „Deborah Coyne, mère de l'enfant illégitime de PET, sera candidate”. TVA Nouvelles. Montreal. 27. 6. 2012. Pristupljeno 7. 8. 2017. 
  3. ^ Cauchy, Clairandrée (23. 8. 2003). „L'aéroport de Dorval devient l'aéroport PET”. Le Devoir. Montreal. Pristupljeno 7. 8. 2017. 
  4. ^ The Globe and Mail (2000-09-29), str. A20.
  5. ^ Fortin (2000-10-09), str. A17.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Knjige[uredi | uredi izvor]

Novinski mediji[uredi | uredi izvor]

Drugi onlajn izvori[uredi | uredi izvor]

Arhive[uredi | uredi izvor]

  • Pierre Elliott Trudeau fonds. Ottawa, Ontario: Library and Archives Canada.
  • Pierre Elliott Trudeau (1967—1970). Trudeau's Omnibus Bill: Challenging Canadian Taboos (.wmv) (news clips). CBC Archives. Pristupljeno 5. 12. 2006. 
  • Pierre Elliott Trudeau (1957—2005). Pierre Elliott Trudeau: Philosopher and Prime Minister (.wmv) (news clips). CBC Archives. Pristupljeno 5. 12. 2006. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]