Ravijojla Janković Rava

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
ravijojla janković
Ravijojla Janković Rava
Lični podaci
Datum rođenja(1919-06-28)28. jun 1919.
Mesto rođenjaOsjek, kod Sarajeva, Kraljevstvo SHS
Datum smrti3. novembar 1944.(1944-11-03) (25 god.)
Mesto smrtiBijela Vode, na Sokolca, ND Hrvatska
Profesijaučenica
Porodica
SupružnikMitar Minić
Delovanje
Član KPJ odoktobra 1942.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od20. decembra 1951.

Ravijojla Janković Rava (Osjek, kod Sarajeva, 28. jun 1919Bijela Vode, na Sokolca, 3. novembar 1944) bila je učesnica Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je 28. juna 1919. godine u selu Osjeku, kod Sarajeva. Odrasla je u rodnom selu, u siromašnoj porodici, sa sestrom i dva brata. Zbog siromaštva, posle osnovne škole, završila je samo dva razreda Građanske škole. Imala je veliku želju da nastavi školovanje i uspela je da se upiše u Domaćinsku školu u Sarajevu. Kao šesnaestogodišnja devojka, 1935. godine, uključila se u revolucionarni omladinski pokret. Neposredno pred rat, nastanila se kod rođaka na Alipašinom Mostu, gde je nastavila revolucionarnu aktivnost.

Posle okupacije Kraljevine Jugoslavije i uspostavljanja Nezavisne Države Hrvatske, ustaše su zapazile njenu aktivnost. Po partijskom savetu prebacila se u rodno selo, a odatle je ubrzo otišla na Igman, u tek formiranu Semizovačku partizansku četu Partizanski odreda Zvijezda.

Kada je, 9. novembra 1941. godine, više od 4.000 neprijateljskih vojnika napalo na partizanske položaje na Paljevu, koje je držalo 120 boraca Semizovačke partizanske čete, Rava je jurišala zajedno s borcima Gliše Jankovića, narodnog heroja. Tada su uništena dva nemačka tenka. Istog meseca postala je borac Visočke partizanske čete Vareškog bataljona. U jurišu njene čete na neprijateljske bunkere oko železničke stanice Pajtov Han, 10. decembra, poginulo je šest partizana iz njenog voda i četrdesetak neprijateljskih vojnika. Bila je jedina žena iz Odreda koja je dobrovoljno stupila u Prvi istočnobosanski udarni bataljon, marta 1942. godine.

U vreme drugog marša ovog bataljona na Ozren, podnela je sve teškoće. U toku tog pokreta, u borbi kod Olova, iznela je ranjenog druga ispred bunkera. Istakla se i u napadu na Vlasenicu. Bila je čuvena ne samo kao bombaš, nego i kao bolničar. U oktobru 1942, deo Šeste istočnobosanske brigade prešao je iz Bosne u Srem. U napadu na ustaško uporište, kod sela Vrbanji, Rava je iz borbe iznosila mrtve i ranjene borce, izlažući se neprijateljskoj vatri. Tada je primljena u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).

Istakla se i prilikom borbi za oslobođenje Tuzle, oktobra 1943. godine. Krajem oktobra 1943. godine, postala je referent Saniteta u Devetnaestoj brigadi. Iako je bolovala od tifusa, učestvovala je, po najvećoj hladnoći, sa temperaturom, januara 1944, u 40-satnom maršu od Sokolovića za Foču i natrag. Krajem iste godine prebačena je u Štab Sedamnaeste istočnobosanske divizije.

Poginula je 3. novembra 1944. godine, kod Bijelih voda na Romaniji, kada su se ustaše, privukle partizanima na stotinjak metara i otvorile vatru.

Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine FNR Jugoslavije 20. decembra 1951. proglašena je za narodnog heroja.[1]

Sahranjena je u Grobnici narodnih heroja u spomen-parku Vraca, na Trebeviću, kod Sarajeva, a jedna ulica u Sarajevu nosi njeno ime.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Narodni heroji 1 1982, str. 318.

Literatura[uredi | uredi izvor]