Radovan Mišić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Radovan Mišić
Lični podaci
Datum rođenja(1887-09-25)25. septembar 1887.
Mesto rođenjaBeograd, Kraljevina Srbija
Datum smrti26. jul 1945.(1945-07-26) (57 god.)
Mesto smrtiNirnberg, Okupirana Nemačka
Vojna karijera
Služba19101921.
1941.
VojskaSrpska vojska
Jugoslovenska vojska
ČinPotpukovnik
JedinicaKonjička divizija
Učešće u ratovimaPrvi balkanski rat
Drugi balkanski rat
Prvi svetski rat
Drugi svetski rat
Kasniji radBankarski činovnik
OdlikovanjaOrden Karađorđeve Zvezde sa mačevima
Orden Jugoslovenske krune

Radovan Mišić (Beograd, 13/25. septembar 1887Nirnberg, 26. jul 1945) je bio oficir srpske vojske u Kraljevini Srbiji tokom Balkanskih ratova i Prvog svetskog rata. Službu je nastavio u Kraljevini SHS da bih nakon demobilizacije 1921. godine, bio bankarski činovnik u Narodnoj banci. Pre sam Drugi svetski rat reaktiviran kao konjički oficir jugoslovenske vojske i postavljen za profesora Vojne akademije. Zajedno sa svojim pitomcima upućen u Foču gde je tokom Aprilskog rata zarobljen i interniran u Nemačku. Ratne godine je proveo u zarobljeništvu iz koga se nije vratio. Potpukovnik Radovan Mišić poznat je i kao sin srpskog vojvode Živojina Mišića i brat majora Aleksandra Mišića.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Radovan Mišić je rođen u Beogradu, kao treće od šestoro dece Živojina i Lujze Mišić (devojačko Krikner). Osnovnu školu završio je u mestu rođenja. Tu je nakon toga upisao gimnaziju koju nije završio. U drugom razredu gimnazije beži u manastir Vranje da bih se priključio četnicima koji su se spremali da izvedu ustanak na teritoriji Osmanskog carstva. Na vest da mu je sin pobegao od kuće njegov otac Živojin preko okružnog načelnika je saznao gde mu se nalazi sin i vratio ga u Beograd. Međutim Radovan se nije smirivao pa je bekstvo pokušao još dva puta. Drugi put je ponovo vraćen uz pomoć policije a treći put je pobegao preko granice. Tada je stupio u četu makedonskog četovođe zvanog čiča Krste. Učestvovao je u četničkim akcijama na teritoriji Makedonije a naročito se istakao u borbama kod sela Bajlovci. Po završetku komitskih operacija, vrativši se kući saznao je da je izbačen iz gimnazije što je jako naljutilo njegovog oca koji ga je pripremao za školovanje u Vojnoj akademiji. Preko svojih veza Živojin je svog sina Radovana upisao u Privatnu Trgovačku akademiju. Nakon završetka trogodišnje Trgovačke akademije 1909. godine, kao diplomirani ekonomista Radovan Mišić odlučuje da upiše kurs rezervnih oficira. Prošao je sve vojničke činove od kaplara do narednika i 30. novembra 1911. godine proizveden je čin rezervnog potporučnika. U tom periodu tekle su pripreme za rat sa Turskom. Kada je septembra 1912. godine, kralj Petar objavio ukaz o opštoj mobilizaciji, Radovan se našao u svojoj konjičkoj diviziji. Sa svojom divizijom učestvovao je u bitkama na Kumanovu i kod Nagoričana. Ova divizija je 7. novembra 1912. godine, oslobodila Lerin.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Savić, Velibor Berko (2001). Sinovi vojvode Mišića. Valjevo: Valjevo print.  COBISS.SR 92754956

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]