Radoslav Bratić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Radoslav Bratić
Radoslav Bratić
Lični podaci
Puno imeRadoslav Bratić
Datum rođenja(1948-06-28)28. jun 1948.
Mesto rođenjaBrestice, Bileća, FNRJ
Datum smrti2. jun 2016.(2016-06-02) (67 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija

Radoslav Bratić (Brestice kod Bileće, 28. jun 1948Beograd, 2. jun 2016)[1] bio je srpski književnik, dramaturg i urednik. Dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske od 2015. godine.

Njegova zaostavština nalazi se u Udruženju za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat”.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Fotografija Radoslava Bratića i patrijarha Pavla, deo njegovog legata u Adligatu
Radoslav Bratić sa prijateljima
Biblioteka Radoslava Bratića, deo njegove zaostavštine u Adligatu

Radoslav Bratić rođen je u Bresticama kod Bileće. Osnovnu školu završio je u Koritima (kod Bileće) i u Bileći, srednju školu u Trebinju, a jugoslovensku i svetsku književnost studirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu. Bio je urednik studentskog časopisa "Znak", časopisa "Književnost", lista "Književna reč", i glavni urednik časopisa "Relasion".

Radio je kao sekretar i potpredsjednik Udruženja književnika Srbije, zatim kao urednik u izdavačkoj kući "BIGZ", gdje je uređivao desetak biblioteka. Među ostalim knjigama uredio je i sabrana djela Slobodana Jovanovića, Danila Kiša, komplet knjiga Borislava Pekića, kao i ediciju „Nove knjige domaćih pisaca”. Pokrenuo je znamenitu biblioteku „Razgovori s piscima” i u njoj objavio više knjiga. Priredio je i knjigu Molitve i molbe Njegove svetosti patrijarha srpskog gospodina Pavla.

Bratić je sačinio više izbora iz književnosti i uredio nekoliko tematskih blokova u listovima i časopisima, između ostalih iz književnosti Kine, Indije, Lužičkih Srba, američkih crnaca.

Pripovijetke su mu uvršćene u više zbornika i antologija u Jugoslaviji i svijetu, a prevođene su na engleski, hindi, njemački, švedski, poljski, češki, francuski, kineski, rumunski, ruski i italijanski jezik. Na sva ova navedena mjesta Bratić je proputovao i uspostavio saradnju sa značajnim ljudima. Kao rezultat te saradnje nastalo je niz dijela na engleskom, hindu i drugim jezicima.

Za dopisnog člana ANURS-a izvan radnog sastava izabran je 4. decembra 2015. godine.[2]

Napisao je i više drama za radio i televiziju. Sam ili sa saradnicima, pripremio je više antologija tekstova iz inostranih književnosti (lužičkih Srba, kineske, indijske, američkih crnaca). Kao urednik u BIGZ-u, uredio je desetak biblioteka domaće i strane književnosti.

Dobio je brojne važne nagrade: lista Mladost, Isidora Sekulić, Andrićevu, Ćamil Sijarić, Meša Selimović, Borbina, Kočićeva nagrada 1999, plaketa Miloš Crnjanski, Zlatna povelja Car Dušan, Svetozar Ćorović i druge.

Živio i radio u Beogradu. Umro je 2. juna 2016. godine u naselju Kumodraž, u Beogradu, u svom stanu nakon dugu i teške bolesti.Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.[3][4]

Djela[uredi | uredi izvor]

Gusle iz kolekcija legata Radoslava Bratića, Adligat

Romani[uredi | uredi izvor]

  • Smrt spasitelja „Prosveta”, Beograd 1973; „Narodna knjiga”, Beograd 2003;
  • Novo izdanje 2006. godine izašlo je pod naslovom Smrt spasioca;
  • Sumnja u biografiju („Prosveta”, Beograd 1980, 1981. i džepno izdanje 1993);
  • Trg soli („Narodna knjiga”, Beograd 2002)

Pripovjetke[uredi | uredi izvor]

  • Knjige pripovjedaka Slika bez oca („Prosveta”, Beograd 1985, 1986. i džepno izdanje BIGZ, 1992)
  • Strah od zvona (SKZ, Kolo broj 84, Beograd 1991, 1992, 1993. i BIGZ, 2000),
  • Zima u Hercegovini (SKZ, Beograd 1995. i 2001), knjigu iz poetike čitanja Šeherezadin ljubavnik („Prometej”, Novi Sad 1996)
  • Knjigu eseja i prikaza Pisac i dokument („Raška škola”, Beograd 2000).

Antologije i izbori koje je priredio Radoslav Bratić[uredi | uredi izvor]

  • Kineska književnost (zajedno sa Ljiljanom N. Jamagiši i Nadom Saratlić), «Gradac», Čačak, 1975
  • Književnost lužičkih Srba («Koraci», Kragujevac, 1984)
  • Antologija pripovedaka američkih crnaca (zajedno sa Gabrijelom Arc, «Svetlost», Kragujevac, 1984)
  • Antologija kratke priče Indije (zajedno sa Gabrijelom Arc, «Bagdala», Kruševac, 1987)

Antologije u kojima su objavljene Bratićeve priče[uredi | uredi izvor]

  • The Serbian Short Story 1950-1982, (sastavio Radivoje Mikić, izdanje Relations, Udruženje književnika Srbije, Beograd, 1983)
  • Najlepše priče 1989. (priredili David Albahari i Mihajlo Pantić, «Dečje novine», Beograd, 1989)
  • Najlepše srpske priče (priredio Miroljub Joković, «Raška škola», 1990)
  • Antologija srpske pripovetke 1945-1995 (sastavio Mihajlo Pantić, «Zavod za udžbenike i nastavna sredstva», Beograd, 1997)
  • Priča i pričanje – antologija priča nagrađenih Andrićevom nagradom (priredila Žaneta Đukić-Perišić, «Glas srpski», Banja Luka 2001)
  • Vargas omhet (Serbisk samtida prosa i urval och oversatting av Jon Milos), („Symposion Bokforlag", Stockholm/Stehag, 1989)
  • Das schwarze Licht (Serbische Erzahler der Gegennjart) (priredio Milo Dor, „OBV Publikumverlag/Wissenschaftsverlag“, Wien, „Prosveta“, Beograd, 1989)
  • The Prince of Fire (An Anthology of Contemporary Serbian Short Stories) (edited by Radmila J. Gorup and Nadezda Obradovic, with a Foreword by Charles Simic, «University of Pittsburgh Press», Pittsburgh, 1998)

Uređivački i priređivački projekti[uredi | uredi izvor]

  • Srpske vojvode i vojskovođe (BIGZ, Beograd, 1984)
  • Istorija Srba Vladimira Ćorovića u tri knjige, (BIGZ, Beograd, 1989)
  • Sabrana dela Slobodana Jovanovića u 12 knjiga (BIGZ, Beograd, 1991)
  • Istorija Srpske pravoslavne crkve Đoka Slijepčevića (BIGZ, Beograd, 1991)
  • Sabrana dela Danila Kiša u 14 knjiga (BIGZ, Beograd, 1995)
  • Biblioteka Razgovori s piscima, (pokrenuo i uređivao Radoslav Bratić); od 1990. godine BIGZ je objavio knjige razgovora sa: Danilom Kišom, Miloradom Pavićem, Živojinom Pavlovićem, Milošem Crnjanskim, Borislavom Pekićem, Ivom Andrićem, Radovanom Samardžićem, Dušanom Radovićem, Stevanom Raičkovićem i Isidorom Sekulić.
  • Odmor od istorije, knjiga eseja i članaka Borislava Pekića (tekstove izabrao i priredio R. Bratić), (BIGZ, Beograd, 1993)
  • Molitve i molbe, knjiga beseda, razgovora, propovedi, pisama i izjava Njegove svetosti patrijarha srpskog Pavla (tekstove izabrao i priredio R. Bratić, BIGZ, Beograd, 1996)
  • Pekićeve klupa, nagrađeni tekstovi dobitnika Pekićeve nagrade (izabrao i priredio R. Bratić , «Legat Borislava Pekića Treće beogradske gimnazije», Beograd, 1999)
  • Optužujemo, otpor NATO zločinima, (predgovor napisao, tekstove izabrao i priredio R. Bratić, Udruženje književnika Srbije, Beograd, 2000)
  • Zbornici sa Ćorovićevih susreta pisaca u Bileći i naučnih skupova u Gacku u 4 knjige, posvećeni razgovorima o srpskoj prozi danas i životu i radu znamenitih Hercegovaca: Pera i Đoka Slijepčevića; Vladimira Ćorovića; Bogdana, Petra i Stevana Zimonjića, i Kosačama – osnivačima Hercegovine («Prosvjeta», Bileća i Gacko, 1998, 1999, 2000, 2002)

Predgovori i pogovori u knjigama[uredi | uredi izvor]

  • Kako se zemlja pretvorila u srebro – kineske priče, predgovor Radoslav Bratić: Ostati dete, («Napredak», Beograd, 1985)
  • Ričard Bergin: Razgovori sa Borhesom, pogovor Radoslav Bratić: Književnost zasnovana na samoj književnosti («Dečje novine», Gornji Milanovac, 1981)
  • Miodrag Bulatović: Jahač nad jahačima, pogovor Radoslav Bratić: Erotika kao način izrugivanja, (BIGZ, Beograd, 1983)

Antologija kratke priče Indije, predgovor Radoslav Bratić: Osamljen se kreći kao nosorog – Indija kao zagonetka («Bagdala», Kruševac, 1987)[5]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Odlazak hercegovačkog pripovedača („Politika“, 4. jun 2016)
  2. ^ „Radislav Bratić”. Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. Pristupljeno 26. 5. 2017. 
  3. ^ „Preminuo književnik Radoslav Bratić”. Politika online. Pristupljeno 26. 5. 2017. 
  4. ^ „Radoslav Bratić – pisac sa tri Otadžbine-majke”. Slobodna Hercegovina. Pristupljeno 26. 5. 2017. 
  5. ^ „Radoslav Bratić”. Projekat Rastko. Pristupljeno 26. 5. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]