Razviće heterospornih kormofita

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Više biljke mogu da se bespolno razmnožavaju izosporama ili heterosporama. One koje se razmnožavaju izosporama, npr. izvesne paprati, imaju sve spore istog oblika i iz njih izrastaju gametofiti na kojima se jedni uz druge stvaraju arhegonije i anteridije. Heterosporne kormofite (neke grupe papratnica,sve golosemenice i skrivenosemenice) stvaraju kao tela za bespolno razmnožavanje heterospore : krupnije-makrospore i sitnije-mikrospore. Makrogametofit (nastaje klijanjem makrospore) će stvarati arhegoniju sa jajnim ćelijama, a mikrogametofit (razvija se iz mikrospore) anteridije sa anterozoidima.

Heterosporne papratnice[uredi | uredi izvor]

Paprat

To su vodene paprati, papratnice iz familije Selaginellaceae itd. Kod ovih biljaka na posebnim sporofilima stvaraju se mikrosporangije i makrosporangije, a u njima posle redukcione deobe mikrospore i makrospore. Iz mikrospore razvija se mikroprotalijum (mikrogametofit) koji ne napušta opne spore, na njemu anteridije u kojima se stvaraju anterozoidi. Ovaj protalijum nije u stanju da se sam ishranjuje, već se razvija na račun rezervnih materija spora. Slično je i sa protalijumom koji se stvara od makrospora (makrogametofit). Oplođenje je kao i kod izospornih paprati,iz zigota se razvija nova biljka-sporofit.

Golosemenice[uredi | uredi izvor]

One su takođe heterosporne. Kod njih se vidi dalja redukcija gametofita (haplofaza). One imaju formirana posebna tela za razmnožavanje-semena. Spore ne vrše tu funkciju. Od današnjih golosemenica su biljke reda Cycadales, koji obuhvata tropske biljke krupnih listova, sakupljenih na vrhu stabla, pa donekle liče na palme. Ovom redu pripada rod Cycas. Na biljkama Cycasa stvaraju se žućkasti makrosporofili. Sa donje strane makrosporofila 2-8 makrosporangija, koja se kod semenih biljaka zovu semeni zameci. Makrosporangije su obavijene integumentima, koji na vrhu ostavljaju otvor-mikropilu. Ispod integumenta nalazi se višećelijsko tkivo- nucelus. Jedna od njegovih ćelija daje 4 makrospore, od kojih se jedna potpuno razvija kao megaspora. Spora je nastala u nucelusu, u njemu klija dajući višećelijski, bezbojan protalijum. U gornjem delu ovog protalijuma, stvaraju se 2 a nekad i više arhegonija u kojima se nalaze krupne jajne ćelije. Deo nucelusa iznad protalijuma se rastvara dajući šupljinu-polenovu komoru koja je bogata šećerom. Na drugoj individui Cycasa stvaraju se mikrosporofili (prašnici), gradeći tvorevine slične šišaricama. Na njima se obrazuju polenove kesice, a od njihovog arhesporijuma nastaju polenova zrna. Posle sušenja polenove kesice,polenova zrna ispadaju i raznosi ih vetar. Polenova zrna obavijena su sa dve opne, spoljnja je deblja i zove se egzina,a unutrašnja je tanja i zove se intina. Klijanje mikrospore vrši se još u mikrosporangijama, a protalijum ne napušta opne spore. On nastaje tako što se protoplast mikrospore podeli na 3 ćelije. Kada polenovo zrno padne na semeni zametak, krupnija ćelija raste, dajući haustoriju koja raskida spoljnu opnu polenovog zrna i urasta u nucelus iz koga crpi hranu. Od anteridijalne ćelije postaju dva krupna anterozoida,sa spralno raspoređenim bičevima koji prolaze kroz polenovu cev. Jedan od njih dospeva do jedne od jajnih ćelija i nastupa oplođenje. Od zigota nastaje začetak sporofita-klica, koja je urasla u ženski protalijum. Od integumenta nastaje čvrsta semenjača koja obavija klicu i rezervno tkivo. Na taj način postaje seme.

Četinari[uredi | uredi izvor]

Šišarka

Kod njih, razmnožavanje je drugačije. Oni imaju sporofile sakupljene u šišaricama (šišarkama). Sredinom muške šišarke proteže se osovina na kojoj su smešteni prašnici. Sa njihove donje strane su 2 polenove kesice,u kojima se obrazuju polenova zrna.

Ženske šišarke takođe imaju središnju osu, na kojoj su utvrđene plodne ljuspe,sa dva semena zametka. Semeni zametak je opkoljen višeslojnim integumentom. Unutra se nalazi glavno tkivo - nucelus. Integument ne srasta potpuno već ostavlja jedan otvor, ulaska nucelusu. U njemu se zapaža jedna krupnija ćelija sa gušćom citoplazmom od ostalih,to je matera ćelija makrospora (arhespor). Arhesporijalna ćelija se deli redukconom deobom i tako nastaju četiri ćelije,od kojih se tri degenerišu,a četvrta daje embrionovu kesicu. To je u stvari makrospora. Klijanje makrospora počinje slobodnim deobama jedara,čime se embrionova kesica povećava i zatim nastupa obrazovanje ćelijskih zidova i tako se stvara tkivo koje odgovara ženskom protalijumu, a koje predstavlja primarni endosperm. Na gornjem kraju endosperma stvaraju se dve arhegonije i svaka ima krupnu jajnu ćeliju, sitnu trbušno-kanalnu ćeliju i kratak vrat.

Klijanje polenovih zrna počinje dok su još u polenovim kesicama. Najpre se izvrši jedna ili više deoba jedra,od čega postaju ćelije muškog protalijuma koje se brzo degenerišu i sada se u unutrašnjosti polenovog zrna, pored krupne vegetativne ćelije, izdvaja anteridijalna ćelija. Ovakva polenova zrnanapuštaju polenove kesice i nošena vetrom dospevaju na ženske šišarke. Polenova zrna prolaze kroz mikropilu i dolaze do vrha nucelusa, gde počinju klijati u polenovu cev. Anteridijalna ćelija se sada deli najpre u 2 ćelije,od kojih je jedna sterilna,a druga spermatogena ćelija. Ova se, zatim,opet deli u dve spermatične ćelije koje se zajedno sa polenovom cevi spuštaju prema arhegoniji. Tada se rastvara zid vrha polenovih cevi i jedna spermatična ćelija se spaja sa jajnom ćelijom. Tako je izvršeno oplođenje i iz oplođene jajne ćelije razvija se embrion (klica).

Skrivenosemenice[uredi | uredi izvor]

Skrivenosemenica

Smena generacija skrivenosemenice jako se po detaljima dosta razlikuje,u principu je ista kao kod svih ostalih heterospornih kormofita. Polenova zrna stvaraju se na posebnim prašnicima. Semeni zameci postaju na posebnim listovima,koji se savijaju i srastaju svojim obodom gradeći tučak. U unutrašnjosti tučka zatvoreni su semeni zameci. Dok ih semenih zametaka postaju semena, od donjeg dela tučka koji ih zatvara, nastaje plod karakterističan samo za skrivenosemenice. Sporofili i to zajedno mikro i makro sporofili nalaze se na posebnom,izmenjenom delu stabla,vrlo skraćenih internodija. Oni su obavijeni cvetnim omotačem i grade cvet.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Momčilo Kojić, Sofija Pekić, Zora Dajić, (2004). Botanika. Beograd: Draganić