Ratko Kacijan

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ratko Kacijan
Ratko Kacijan
Lični podaci
Datum rođenja (1917-01-18)18. januar 1917.
Mesto rođenja Zadar, Austrougarska
Datum smrti 18. jun 1949.(1949-06-18) (32 god.)
Mesto smrti Zagreb, FNRJ
Državljanstvo FNRJ

Ratko Kacijan (Zadar, 18. januar 1917Zagreb, 18. jun 1949) je bio hrvatski i jugoslovenski fudbaler.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Počeo je da igra sa 14 godina u ŠK Primorac iz Biograda na moru. Kad su mu se roditelji preselili u Šibenik igrao je za NK Osvit, a 1937. postao je prvotimac zagrebačkog HAŠK-a, s kojim je 1938. osvojio Prvenstvo Jugoslavije 1937/38.

Posle ovog uspeha prelazi u splitski Hajduk, u kome, zbog napada na sudiju, biva doživotno diskvalifikovan. Kasnije mu je kazna smanjena na dve godine, a na kraju je bio - pomilovan. Posle toga bio je primeran u svakom pogledu. Iz Splita se vratio u HAŠK. U tom periodu odigrao je 10 utakmica za reprezentaciju Hrvatske i postigao jedan gol.

Od 1944. godine bio je učesnik NOB-a.

Kao izraziti napadač i odličan graditelj, posebno se isticao borbenošću i srčanom igrom. Odmah po osnivanju zagrebačkog Dinama postao je njegov član i u periodu 19451949. odigrao je za „plave“ 102 utakmice i postigao sedam ligaških golova.

Iako je bio odličan fudbaler, samo jedanput je igrao za reprezentaciju Jugoslavije. Debitovao je na prvoj međunarodnoj utakmici posle Drugog svetskog rata 9. maja 1946. protiv Čehoslovačke (2:0) u Pragu. Na ovoj utakmici od predratnih reprezentativaca igrali su samo Frane Matošić i Branko Pleše, a svi ostali su bili debitanti: Zvonko Monsider, Branko Stanković, Ljubomir Kokeza, Ivan Horvat, Kiril Simonovski, Kosta Tomašević, Rajko Mitić, Stjepan Bobek i Ratko Kacijan.

Bio je trener u HAŠK-u i posle rata u zagrebačkom Milicionaru. Umro je od zapaljenja srčanih zalistaka u leto 1949. u 32. godini.

Na uspomenu na ovog sjajnog fudbalera, omladinska fudbalska škola Dinama „Hitrec-Kacijan“ nosi ime Ivana Hitreca i Ratka Kacijana.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]