Remen (mašinstvo)

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Prijenos sa klinastim remenom
Prijenos sa pljosnatim remenom

Remen (kaiš) je mašinski element namijenjen za stvaranje pokretnih spojeva i prijenos snage rotacionog kretanja. Koristi se kao element remenog prijenosa.[1][2][3]

Materijali za izradu remena su guma, guma ojačana čelikom, poliesterom ili aramidom. Ponekad se za manje snage koriste plastični remenovi. Ranije su dosta korišteni i remenovi (naročito pljosnati) napravljeni od kože ili od debelog tvrdog platna.

Remeni prijenos[uredi]

Remeni prijenos (remeni prenos, kaišni prenos ili prijenos) je prijenos mehaničke energije između mašina i uređaja uz pomoć fleksibilnog remena. Za prijenos su potrebni remen i najmanje dva točka za montiranje remena (remenica, remenik, kaišnik).

Nazivi i dijelovi[uredi]

Točak koji pogoni remen se zove pogonska remenica, a onaj koji prima snagu gonjena remenica. Radni krak je dio remena koji je zategnut (pogonska remenica ga vuče k sebi od gonjene remenice). Slobodni krak je pomalo opušten, jer ga pogonska remenica gura prema gonjenoj remenici.

Prednosti (naspram lančanog prijenosa)[uredi]

  • bešuman rad
  • apsorbovanje vibracija
  • podmazivanje je nepotrebno
  • laka montaža
  • mala cijena
  • mogućnost rada pri velikim brzinama
  • pri havariji, manje opasan od lanca

Nedostaci[uredi]

  • ograničeno opterećenje
  • proklizavanje
  • kraći vijek trajanja

Zupčasti remeni kombinuju osobine remenog i lančanog prijenosa, jer nemaju problem sa proklizavanjem.

Vrste[uredi]

Prema obliku poprečnog preseka remena razlikuju se:

  • pljosnati
  • klinasti
  • poluklinasti
  • zupčasti
  • okrugli

Postavljanje[uredi]

Točak koji pogoni remen se zove pogonska remenica, a onaj koji prima snagu gonjena remenica. Radni krak je dio remena koji je zategnut (pogonska remenica ga vuče k sebi od gonjene remenice). Slobodni krak je pomalo opušten, jer ga pogonska remenica gura prema gonjenoj remenici.

Ilustracije[uredi]

Vidi još[uredi]

Reference[uredi]

  1. Boblenz, James N. „How to lace a flat belt”. Farm Collector. Pristupljeno 2010-04-04. 
  2. „Belt lacing patterns” (PDF). North Dakota Statue Univ. 
  3. „Flat Belt Pulleys, Belting, Splicing”. Hit N Miss Enterprises. Arhivirano iz originala na datum 17. 3. 2010. Pristupljeno 2010-04-04. 

Literatura[uredi]

  • Skripte o mašinskim elementima, univerziteti u Novom Sadu i Mostaru.

Spoljašnje veze[uredi]