Remon VI od Tuluza
Remon VI od Tuluza | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 27. oktobar 1156. |
Mesto rođenja | Sen Žil, |
Datum smrti | 2. avgust 1222.65 god.) ( |
Mesto smrti | Tuluza, |
Porodica | |
Supružnik | Beatris od Bezjea, Joan of England, Queen of Sicily, Leonor de Aragón y de Castilla |
Potomstvo | Konstanca od Tuluza, Remon VII Tuluski |
Roditelji | Remon V od Tuluza Konstanca Francuska, grofica Tuluza |
Period | 1194–1222 |
Prethodnik | Remon V Tuluski |
Naslednik | Remon VII Tuluski |
Remon VI od Tuluza (27. oktobar 1156 - 2. avgust 1222) bio je grof Tuluze i markiz od Provanse od 1194. godine do svoje smrti. Jedan je od glavnih učesnika Katarskog krstaškog pohoda.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Sin je Remona V od Tuluze. Deda Remonove majke bio je Luj VI, kralj Francuske. Remonov ujak je Luj VII, učesnik Drugog krstaškog rata. Godine 1194. nasledio je svoga oca i postao grof Tuluze. Nakon masakra u Bezijeu i smrti Remona-Rožera, Remon VI od Tuluze bio je jedini koji se mogao suprotstaviti papi Inoćentiju III i Simonu od Monfora. Na Četvrtom lateranskom saboru, oduzete su mu sve teritorije i dodeljene Simonu od Monfora. Dana 24. avgusta 1216. godine, zauzeo je Boker.
Iste godine, Remon odlazi u Aragon kako bi pronašao saveznike za borbu protiv Simona. Simon iskorištava njegovo odsustvo i osvaja Tuluzu, gde sam sebe kruniše za grofa Tuluze. Remon se vraća u Francusku i uspeva da osvoji krunu 12. septembra 1217. godine. Simon ga opseda u Tuluzi, ali opsada biva završena neuspehom, zbog malog broja vojnika, a sam Simon gine pred zidinama Tuluze.
Remon je umro 1222. godine. Nasledio ga je sin Remon VII od Tuluze, koji sa krstašima sklapa mir u Parizu 1229. godine.
Porodično stablo[uredi | uredi izvor]
8. Remon IV Tuluski | ||||||||||||||||
4. Alphonse I of Toulouse | ||||||||||||||||
9. Elvira od Kastilje | ||||||||||||||||
2. Rajmund V od Tuluza | ||||||||||||||||
1. Remon VI od Tuluza | ||||||||||||||||
12. Filip I | ||||||||||||||||
6. Luj VI | ||||||||||||||||
13. Berta od Holandije | ||||||||||||||||
3. Konstanca Francuska, grofica Tuluza | ||||||||||||||||
14. Humbert II od Savoje | ||||||||||||||||
7. Adelaida od Savoje | ||||||||||||||||
15. Gizela od Burgundije | ||||||||||||||||
Izvori[uredi | uredi izvor]
- Fajfrić, Željko (2006). Istorija krstaških ratova. Sremska Mitrovica: Tabernakl. ISBN 978-86-85269-05-9.