Reno 5

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Reno 5
Druga generacija
Pregled
ProizvođačReno
Proizvodnjaprva gener. 1972. – 1985.
druga gener. 1985. – 1996.

5.580.000 jedinica

DizajnerMišel Bue (I gen.)
Marčelo Gandini (II gen.)
Karoserija i šasija
KlasaMali automobil
Karoserija3 i 5 vrata – hečbek
Pogonski agregat
Motorprva gener. 845, 956, 1108, 1289, 1397 cm3
druga gener. 1.0, 1.1, 1.2, 1.4, 1.7 i dizel 1.6 L[1]
Stepen prenosa4 i 5 stepena (manuelni)
3 stepena (automatik)
Veličine
Međuosovinsko
rastojanje
2419 (I gen.)
2407, 2467 (II gen.)
Dužina3521 (I gen.)
3591, 3651 (II gen.)
Širina1525 (I gen.)
1584 (II gen.)
Visina1410 (I gen.)
1387, 1397 (II gen.)
Masa730—810 (I gen.)
695—840 (II gen.)
Hronologija
PrethodnikReno 4
NaslednikReno klio

Reno 5 (franc. Renault 5) je automobil koji je proizvodila francuska fabrika automobila Reno. Proizvodio se od 1972. do 1996. godine u dve generacije. Proizvedeno je više od 5,5 miliona primeraka.

Nakon naftne krize sedamdesetih godina 20. veka, auto-industrija u svetu okrenula se proizvodnji malih i ekonomičnih automobila, a jedan od najpoznatijih francuskih predstavnika je bio Reno 5.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Prva generacija (1972–1985)[uredi | uredi izvor]

Reno 5 je predstavljen u januaru 1972. godine kao naslednik Renoa 4. Platforma je bila identična kao na četvorci, dok su motori pozajmljeni od modela 4, 8 i 16. Pored Francuske, proizvodio se i u Španiji, Venecueli, Iranu i Jugoslaviji, odnosno u Sloveniji. 1976. godine pojavio se i na tržištu Severne Amerike, gde se prodavao pod nazivom Le Car preko American Motor Company (AMC) dilera. Model za američko tržište imao je 1400 kubika, koji je razvijao 55 KS. Na američkom tržištu je opstao do 1986. godine. Sa velikim uspehom prodavao se i u Ujedinjenom Kraljevstvu i do 1984. godine prodato je preko 216.000 vozila.

Motori[uredi | uredi izvor]

Model Zapremina Snaga Napomena
0.8 845 cm³ 26 kW / 36 KS
1.0 956 cm³ 32 kW / 44 KS
1.1 1108 cm³ 33 kW / 45 KS
1.3 1289 cm³ 31 kW / 42 KS
1.3 1289 cm³ 47 kW / 64 KS
1.3 1289 cm³ 40 kW / 55 KS automatik
1.4 1397 cm³ 68 kW / 93 KS
1.4 1397 cm³ 79 kW / 108 KS
1.4 1397 cm³ 118 kW / 160 KS

Druga generacija (1984–1996)[uredi | uredi izvor]

Druga generacija pojavila se u prodaji krajem 1984. godine. U Francuskoj je promovisan te i ostao poznat pod imenom SuperCinq, što je značilo Veliki Pet. Na prostoru bivše Jugoslavije, gde se i proizvodio od 1989. godine, ova generacija je upamćena pod imenom Campus, popularnom nazivu koji je nosila najpristupačnija verzija odnosno nivo opreme. Dizajner Marčelo Gandini je unapredio već postojeći dizajn, ali je mehanika bila potpuno nova i platforma je preuzeta sa modela 9 i 11. Po prvi put i panel van je postao opcija, koji je bio poznat kao Reno ekstra, ekspres ili rapid, u zavisnosti u kom delu Evrope se prodavao. Najpopularniji Reno 5 druge generacije je bio GT Turbo, koji je ima 1400 kubika i razvijao 115, a kasnije 120 KS. Restilizacija je usledila u leto 1987. godine, koja se prepoznaje sa novim branicima i gril maskom gde Reno amblem više nije postavljen na sredini već bliže levom faru. Početkom devedesetih godina zamenjen je modelom klio. Proizvodnja je nastavljena u Sloveniji do 1996. godine.

Motori[uredi | uredi izvor]

Model Zapremina Snaga Napomena
1.0 956 cm³ 30 kW / 41 KS
1.1 1108 cm³ 33 kW / 45 KS
1.2 1237 cm³ 40 kW / 55 KS
1.4 1397 cm³ 43 kW / 59 KS
1.4 1397 cm³ 52 kW / 71 KS automatik
1.4 1397 cm³ 85 kW / 115 KS
1.6 1595 cm³ 40 kW / 55 KS dizel
1.7 1721 cm³ 52 kW / 71 KS
1.7 1721 cm³ 64 kW / 88 KS
1.7 1721 cm³ 69 kW / 94 KS

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Tehničke karakteristike” (na jeziku: engleski). carfolio.com. Pristupljeno 1. 2. 2014. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]