Restoran (film)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Restoran
Filmski poster
Izvorni naslovDiner
IMDb 7,1/10 (20 680 glasova)
Žanrkomedija
TvoracBari Levinson
RežijaBari Levinson
ScenarioBari Levinson
Glavne ulogeKevin Bejkon
Miki Rork
Danijel Stern
Stiv Gutenberg
Timoti Dejli
Elen Barkin
Pol Rajzer
MuzikaBrus Brodi
Ivan Kral
Producentska
kuća
Metro-Goldvin-Majer
Godina1982.
Trajanje110 minuta
ZemljaSjedinjene Američke Države
Jezikengleski
Budžet5 miliona dolara
Zarada14,1 milion dolara
Sledeći
Limeni ljudi (1987)
IMDb veza

Restoran (eng. Diner, MFA: /daɪnə/) je američki komični film sa temama odrastanja iz 1982. godine, u režiji Barija Levinsona.[1] Restoran je Levinsonov režiserski debi i prvi film u tetralogiji filmova baziranih na njegovom odrastanju u Baltimoru tokom pedesetih i šezdesetih godina dvadesetog veka.[2] Film je delom baziran na životu biznismena Lenarda "Bugija" Vajnglasa koji je bio osnivač lanca vagon-restorana, Merry-Go-Round (srp. Ringišpil).[3][4]

Scenarista Bari Levinson započeo je rad na scenariju za film Restoran nakon ideje koju je imao tokom ručka sa režiserom Melom Bruksom. U intervjuu sa časopisom Baltimor, Bari je o nastanku filma rekao:

"Restoran se desio slučajno. Ranije sam pisao [scenarije] sa Melom Bruksom i radio sam na ovom filmu "Visoka napetost". Pričao sam Melu neke priče slične onima iz filma Restoran pa mi je on rekao, "Trebao bi da pretvoriš to u scenario", ali nikad nisam to uradio jer nisam mogao da shvatim koja će biti radnja filma." [5]

Levinson je ceo scenario ispisao za tri nedelje nakon rada na filmu "Deveruše". Insistirao je da glumci improvizuju svoje replike da bi dijalog bio približniji stvarnosti i da bi glumci međusobno gradili osećaj pravog prijateljstva.[6]

Radnja filma je smeštena u 1950-e i prati grupu prijatelja koji se okupljaju u vagon-restoranu u Baltimoru, dok se jedan od njih sprema za ženidbu. Glumačku postavu su činili Miki Rork, Kevin Bejkon, Elen Barkin, Danijel Stern, Stiv Gutenberg, Pol Rajzer i Timoti Dejli.

Pre prikazivanja filma u bioskopima, Restoran je prikazan u određenim bioskopskim salama u Baltimoru. Reakcije na film su bile pretežno negativne, pa on zamalo nije bio objavljen. Film je imao svoju premijeru zbog pozitivne reakcije kritičara Džejsma Volkota i Polin Kejl koji su insistirali da se on mora objaviti. Premijerno je prikazan 5. marta 1982. godine.

Restoran je bio kolosalni kritički i komercijalni uspeh.[7] Nominovan je za nagradu Oskar u kategoriji za najbolji originalni scenario, i plasiran je na listu Američkog Filmskog Instituta 100 godina AFI-ja...100 komedija, 2000. godine.[8]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Radnja filma smeštena je u Baltimoru, 1959. godine. Dugogodišnji prijatelji Edi (Stiv Gutenberg), Fenvik (Kevin Bejkon), Šrivi (Danijel Stern), Model (Pol Rajzer) i Bugi (Miki Rork) provode svoje vreme na novogodišnjoj proslavi. Momci odlučuju da napuste proslavu ranije i da zajedno odu u restoran "Fell's Point".

Edi, strastveni fanatik američkog ragbi tima Baltimor Kolts ima zakazano venčanje za poslednju nedelju godine, ali razmišlja o otkazivanju venčanja ako njegova verenica Eliz (kome se ne vidi lice ceo film) ne položi test o američkom fudbalu. Za to vreme, Bugi, frizer i student prava koji je zavisnik od kocke, polaže opkladu od dve hiljade dolara na košarkašku utakmicu, uprkos savetu porodičnog prijatelja Bejgla (Majkl Tarker) da to ne čini. Model i Edi se zajedno vraćaju kući nakon noći provedene u restoranu, a ostatak grupe odlaze na železničku stanicu da dočekaju Bilija (Tim Dejli) koji se vratio u Baltimor da bude Edijev kum na venčanju.

Sledećeg jutra, Bili iznenađuje Edija i njih dvojica zajedno odlaze u bilijarsku halu u koju su ranije izlazili. Bugi odlazi u bioskop sa svojim društvom i pratiljom Kerol (Kolet Blonigen) i uspeva da prevari Kerol da ga uhvati za penis gurajući ga kroz kutiju za kokice. Uvređena, Kerol ga napušta, ali on je sustiže i objašnjava joj kako je sve bio nesporazum i kako se njegov penis slučajno našao u kutiji za kokice nakon iznenadne erekcije. Kerol veruje njegovoj priči na iznenađenje njegovih prijatelja. Na izlazu iz bioskopa, Bili naleće na starog rivala iz srednje škole i udara ga, nakon čega se grupa razilazi.

Sledećeg jutra, Bili posećuje svoju drugaricu Barbaru (Ketrin Dauling) koja radi u televizijskoj stanici i oni ćaskaju o svojoj prošlosti. Bugi saznaje da je izgubio opkladu pa se kladi sa svojim drugovima da će imati seks sa Karol. Fenvik i Šrivi prihvataju ovu opkladu. Društvo se rastaje i na putu do kuće Fenvik i Bugi upoznaju jahačicu Džejn na njenom ranču, i ona i Bugi se sprijateljuju. Bili se ponovo susreće sa Barbarom i saznaje da je ostala trudna nakon noći koju je on proveo sa njom.

Grupa prijatelja iz filma. Sleva nadesno: Bili, Bugi, Šrivi, Fenvik, Edi, Model

Te večeri, Fenvik se nudi da otplati Bugijev dug. Šrivi (jedini oženjeni član grupe) se svađa sa svojom ženom oko čuvanja njegove kolekcije ploča i on izleće iz kuće besan, ostavljajući njegovu ženu Bet (Elen Barkin) u suzama. Bugi, u potrazi za Šrivijem, se susreće sa Bet i teši je posle svađe. Fenvik ima konflikt sa svojim bratom oko pozajmljivanja novca, pa se napija i krene da ruši scenu rođenja Isusa koja je nameštena ispred gradske crkve. Šrivi, Edi i Bili pokušavaju da ga zaustave, ali ih sve hapsi policija i vodi u pritvor. U pritvoru, Edi obaveštava momke da je test američkog fudbala koji je spremio za svoju verenicu spreman i da će ga ona polagati sutradan. Edi, Šrivi i Bili napuštaju zatvor sledećeg jutra, jer su njihovi očevi platili njihovu kauciju, ali Fenvik ostaje u pritvoru, jer je njegov otac odbio da plati.

Bugi, Edi, Barbara i Bili se susreću u restoranu. Bugi zaključuje da je Edi devica i da je zato nervozan zbog venčanja, dok Barbara i Bili razgovaraju o njihovoj vezi. Bet se susreće sledećeg dana sa Bugijem u frizerskom salonu gde on radi, pa Bugi saznaje da Karol ima prehladu i da će njegova opklada sa Fenvikom i Šrivijem propasti. Bugi se dogovara sa Bet da oni obnove stare strasti i pokušaju tajnu romantičnu vezu. U toku rada, Bugi se susreće se sa zelenašem kojem duguje pare, Tenkom (Džon Akino), i on mu preti i udara ga.

Šrivi, Fenvik, Bili, Model i roditelji Edija i Eliz iščekuju rezultate testa kojeg ona polaže. Šrivi pokušava da pomogne Eliz, ali taj poen biva diskvalifikovan, pa Eliz pada test za dva boda. Razočaran, Edi otkazuje venčanje. Bugi dovodi Bet do Fenvikovog apartmana gde ga očekuju Fenvik i Šrivi koji žele da potvrde da je Bugi zapravo imao odnos sa Kerol. Na putu do apartmana, Bugi odlučuje da kaže Bet istinu i preporučuje joj da pokuša da izgladi stvari sa Šrivijem. Bugi zatim odlazi do restorana gde naleće na Tenka. Spreman da preuzme krivicu za svoja dela, on odlazi da se sukobi sa Tenkom i da dobije batine, ali Tenk ga izveštava da je njegov dug plaćen. Radostan, Bugi udara Tenka i odlazi u restoran. Tu ga dočekuje Bejgl koji mu nudi posao u njegovom porodičnom biznisu i objašnjava mu da je otplatio Bugijev dug zbog poštovanja prema Bugijevom preminulom ocu. Bugi počinje da razmišlja o zapošljavanju kod Bejgla. Te iste večeri u restoranu, Edi odlučuje da se ipak oženi, a Bili priznaje svoju ljubav prema Barbari.

Na Edijevom venčanju Šrivi iznenađuje Bet sa odmorom za dvoje i njih dvoje se pomire. Bugi kao svoju pratilju dovodi Džejn, Fenvik dovodi Dajen (Kel Kip), a Bili dovodi Barbaru. Model drži govor na venčanju, a zatim, Eliz baca bidermajer koji pada na sto za kojim su seli momci i oni zamišljeno krenu da razmišljaju o svojoj budućnosti.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Kasting[uredi | uredi izvor]

Pri kastingu, Levinson je želeo da interakcije između likova budu bitnije od samih glumaca koji ih tumače, pa je zato unajmio pretežno nepoznate glumce koji su imali malo igranih uloga pre snimanja filma Restoran. Restoran je bio prvi film za kojeg su glumci Tim Dejli, Pol Rajzer i Elen Barkin bili kreditovani. Iznenađujuću uspeh imao je Kevin Bejkon kome je uloga u filmu donela kolosalni uspeh, nakon čega je dobio glavnu ulogu u filmu Futluz.[9][10]

Glavne uloge[uredi | uredi izvor]

Sporedne uloge[uredi | uredi izvor]

  • Ketrin Dauling - Barbara
  • Džon Akino - Tenk
  • Majkl Taker - Bejgl
  • Klaudija Kron - Džejn Hitrou
  • Kolet Blonigen - Kerol Hitrou
  • Džesika Džejms - gđa. Simons
  • Klement Fauler - Edijev otac
  • Keli Kip - Dajen

Adaptacije[uredi | uredi izvor]

Televizijska adaptacija[uredi | uredi izvor]

Neuspeli televizijski pilot za seriju baziranu na filmu je kreiran 1983. godine za televizijsku stanicu Si-Bi-Es. Od originalne postave filma, jedino je Pol Rajzer obnovio svoju ulogu kao Model. Majkl Madsen preuzeo je ulogu Bugija, Majk Bajnder ulogu Edija, a Džejms Spejder ulogu Fenvika. Polučasovni televizijski pilot bio je smešten pretežno u restoranu "Fell's Point Diner" i pratio je razgovor grupe prijatelja o uticaju bračnog života na Edija i Šrivija.[11][12]

Mjuzikl[uredi | uredi izvor]

Mjuzikl baziran na filmu napisan od strane Barija Levinsona imao je svoju premijeru na jesen 2013. godine.[13] Kompozitorka Šeril Krou je o saradnji sa Levinsonom rekla: "Volim film Restoran Barija Levinsona, pa kada me je Bari pozvao i pitao da li želim da mu se pridružim da kreiramo novu muzičku verziju priče, skočila sam na tu priliku." [14] Restoran mjuzikl je dobio pretežno pozitivne kritike. Ben Brentli novinar za Njujork Tajms napisao je o mjuziklu: "Za fanove filma koji su se zapitali šta se desilo sa grupom iz Restorana, ovaj šou pruža dalekosežni epilog koji nam dostavlja naš stari drug Bugi. Bez odavanja previše informacija, osećam se sigurno da podelim sa vama da na kraju žene zavladaju svetom."[15] Pol Haris, novinar za Variety napisao je: "Nesumnjivo, Restoran predstavlja uzbudljivu novu priliku za Krou i Levinsona. Brinući o publici koja voli da se priseća nostalgično na emisije kao što je "Kvartet od milion dolara", ovaj Restoran pruža iskrene mogućnosti kao komercijalni izazivač."[16]

Kritike[uredi | uredi izvor]

Restoran je hvaljen od strane kritičara i publike i smatra se jednim od najvažnijih filmova objavljenih osamdesetih godina dvadesetog veka.[17]

U svojoj recenziji Rodžer Ibert je napisao o filmu: "Restoran je često smešan film, mada sam se smejao slobodnije ne na seksualne pošalice već na sposobnost filma da ponavlja dijaloge sa komičnom tačnošću." Ibert je ocenio film sa tri i po od moguće četiri zvezdice.[18]

Na sajtu Rotten Tomatoes film ima skor od 93% i oznaku "svež" (eng. fresh), dok na veb-sajtu Metacritic ima skor od 82.[19][20]

Džon Vels, producent serije Urgentni centar rekao je da je odgledao film Restoran više od trideset puta i o njemu je napisao: "Uticao je na celu generaciju pisaca. Revolucionizovao je način na koji karakteri pričaju međusobno i koliko će oni biti realistični. [...] Imao je kompleksnost koju nisu imali mnogi tadašnji filmovi - oni bi bili ili previše dramatični ili veoma komični - a ovaj film je pao u neku među-kategoriju, gde je neko mogao da bude i zanimljiv i smešan i da vas natera da zaplačete."[21]

Film je hvaljen na stranicama magazina Njujork Tajms: "Gospodin Levinson nije samo čovek sa radosnim ili enciklopedijskim sećanjima prema svojoj mladosti. On je neko ko pokušava da da smisla tom vremenu, ne samo da ga se priseti. U Restoranu on svemu daje smisao."[22]

Na sajtu TVGuide Restoran je opisan kao "obazriv i šarmantan neočekivani hit" i kao "smešan, [i] često dirljiv film."[23]

Novinarka za magazin Jump Cut, Debora Holdstin o filmu je napisala: "Restoran je smešan,topao, osećajni, [i] konačno humani film u svojoj nagoveštenoj molbi za ljudsku slobodu od "blagoslova civilizacije"."[24]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Diner (na jeziku: srpski), Pristupljeno 2021-09-03 
  2. ^ „Barry Levinson: Baltimore, My Baltimore”. archive.nytimes.com. Pristupljeno 2021-09-11. 
  3. ^ „The Baltimore Trilogy [DVDs], directed by Barry Levinson”. Johnson County Library (na jeziku: engleski). 2010-05-18. Pristupljeno 2021-09-03. 
  4. ^ Henderson, Randi. „A DINER GUY WHO DID GOOD 'Boogie' Weinglass: clothing maven, restaurateur, philanthropist”. baltimoresun.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-09-04. 
  5. ^ April 2012, Evan Serpick | (2012-04-01). „Diner: An Oral History”. Baltimore Magazine (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-09-04. 
  6. ^ Diner (1982) - IMDb, Pristupljeno 2021-09-04 
  7. ^ „Diner”. Box Office Mojo. Pristupljeno 2021-09-03. 
  8. ^ „AFI’s 100 YEARS…100 LAUGHS”. American Film Institute (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-09-03. 
  9. ^ Felthousen-Post, Cyn. „Diner: The Stellar Cast List And Subtle Story That Changed Movies”. Groovy History (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-09-07. 
  10. ^ Diner (1982) - IMDb, Pristupljeno 2021-09-08 
  11. ^ Corry, John (1983-08-08). „TV: CBS MAKES A PILOT FROM THE MOVIE 'DINER'. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2021-09-10. 
  12. ^ Cormier, Roger (2013-08-05). „Actually, *Pushes Glasses Back Onto Face* the ‘Diner’ TV Pilot Was the First Show About Nothing”. Vulture (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-09-10. 
  13. ^ „Delaware Theatre Company | Diner”. delawaretheatre (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-09-10. 
  14. ^ Staff, Playbill (Mon Dec 29 12:26:46 EST 2014). „The Verdict: Read Reviews of Sheryl Crow Musical Diner”. Playbill (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-09-10.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  15. ^ Brantley, Ben (2015-12-17). „Review: Adding the Women’s Side to the ‘Diner’ Menu”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2021-09-10. 
  16. ^ Harris, Paul; Harris, Paul (2014-12-29). „D.C. Theater Review: ‘Diner’ by Sheryl Crow, Barry Levinson”. Variety (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-09-10. 
  17. ^ „“Diner” the movie hits 30 year old milestone”. Diner Hotline Weblog (na jeziku: engleski). 2012-07-08. Pristupljeno 2021-09-05. 
  18. ^ Ebert, Roger. „Diner movie review & film summary (1982) | Roger Ebert”. https://www.rogerebert.com/ (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-09-05.  Spoljašnja veza u |website= (pomoć)
  19. ^ Diner (na jeziku: engleski), Pristupljeno 2021-09-05 
  20. ^ Diner, Pristupljeno 2021-09-05 
  21. ^ Nast, Condé (2012-02-10). „How Barry Levinson’s Diner Changed Cinema, 30 Years Later”. Vanity Fair (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-09-05. 
  22. ^ Maslin, Janet (1982-04-02). „NOSTALGIC VISIT TO THE 50'S IN 'DINER'. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2021-09-05. 
  23. ^ „Diner”. TVGuide.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-09-06. 
  24. ^ „"Diner" by Deborah H. Holdstein”. www.ejumpcut.org. Pristupljeno 2021-09-06. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]