Retimlje

Koordinate: 42° 21′ 07″ S; 20° 42′ 07″ I / 42.35197° S; 20.70193° I / 42.35197; 20.70193
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Retimlje
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaKosovo i Metohija
Upravni okrugPrizrenski
OpštinaOrahovac
Stanovništvo
 — 2011.1.005
Geografske karakteristike
Koordinate42° 21′ 07″ S; 20° 42′ 07″ I / 42.35197° S; 20.70193° I / 42.35197; 20.70193
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Retimlje na karti Srbije
Retimlje
Retimlje
Retimlje na karti Srbije

Retimlje (alb. Reti) naseljeno je mesto u Srbiji, u opštini Orahovac. Administrativno pripada Kosovu i Metohiji, odnosno Prizrenskom upravnom okrugu. Prema popisu iz 2011. godine bilo je 1.005 stanovnika.[a]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Retimlje je selo zbijenog tipa. Veći deo sela leži u dolini, a manji na prisojnoj strani brežuljka jugoistočno od Orahovca, od koga je udaljeno oko 11 kilometara. Na brežuljku severno od sela se nalazi srpsko groblje, u kome ima nekoliko kamenih krstova bez natpisa. U selu 1979. nije bilo škole pa su deca učila u susednom Zočištu. Retimlje se deli na Gornju i Donju mahalu. U Donjoj žive Srbi i Albanci, a u Gornjoj samo Albanci.

Retimlju pripada zaselak Kolibare, koji leži na uzvišenju jugozapadno od sela, na oko 2 kilometra. Meštani zaseoka tvrde da je njihovo naselje selo i da se ne zove Kolibare već Gorane, pošto u njemu žive isključivo Gorani doseljeni iz Sredačke župe (maternji jezik im je srpski, a veroispovest muslimanska). Pored ova dva naziva, za ovaj zaselak postoji još i naziv Donje Retimlje, a Orahovčani ga nazivaju Gornje Retimlje. Donekle su opravdana oba naziva, jer se zaselak nalazi na većoj nadmorskoj visini od sela, pa otuda naziv Gornje Retimlje, ali voda teče iz pravca sela prema zaseoku i protiče kroz njega, pa se otuda naziva Donje Retimlje. Meštani u kući govore srpskim jezikom, a deca im u školi uče na albanskom jeziku.[1]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Prema popisu iz 1981. godine mesto je bilo većinski naseljeno Albancima. Nakon napada na Orahovac 1998. godine Srbi napuštaju Retimlje.

Uporedni pregled etničkog sastava stanovništva 1961, 1981. i 2011. godine
Etnički sastav prema popisu iz 1961.[2]
Albanci
  
624 85,9%
Srbi
  
101 13,9%
Ukupno: 726
Etnički sastav prema popisu iz 1981.[3]
Albanci
  
1.008 93,5%
Srbi
  
63 5,8%
Muslimani
  
6 0,6%
Ukupno: 1.078
Etnički sastav prema popisu iz 2011.[4]
Albanci
  
1.005 100%
Ukupno: 1.005

Broj stanovnika na popisima:

Demografija[5]
Godina Stanovnika
1948. 569
1953. 577
1961. 726
1971. 894
1981. 1.078
1991. 1.317

Poreklo stanovništva[uredi | uredi izvor]

U Retimlju je 1979. godine bilo 60 albanskih, 12 srpskih i 32 goranske kuće. Osam srpskih kuća čuva predanje da su im se preci doselili iz Grčke, dve da su im preci iz Suve Reke i jedna čuva predanje da su im preci iz Crne Gore. U zaseoku Kolibare se nalaze goranske kuće, i sve su se doselile iz Gornjeg Ljubinja kod Prizrena.[6]

Srpski rodovi:

  • Kostić, osam kuća. Čuvaju predanje da su im se preci nekada davno doselili iz Grčke. Slave Mitrovdan.
  • Krstić, dve kuće, Preci su im se doselili nekada davno iz Reštana kod Suve Reke. Slave Svetog Jovana Zlatoustog.
  • Nikolić, jedna kuća. Ne čuvaju predanje o poreklu. Slave Mitrovdan.
  • Perišić, jedna kuća. Daleki poreklo vezuju za Crnu Goru. Slave Nikoljdan, mala slava Sveti Nikola letnji.
  • Cucurević, prezime jedne žene koja je bila udata u Cucuroviće u Prizrenu. Slavi Đurđevdan.[7]

Goranski rodovi:

  • Ademi, dve kuće. Doselili se iz Gornjeg Ljubinja kod Prizrena pre Drugog svetskog rata.
  • Bitić, pet kuća. Doselili se nekada davno iz Gornjeg Ljubinja, gde su se prezivali Emrulović.
  • Dani, jedna kuća. Doselili se iz Gornjeg Ljubinja 1947. godine.
  • Kaplani, jedna kuća. Doselili se iz Gornjeg Ljubinja 1979. godine.
  • Meta, jedna kuća. Doselili se iz Gornjeg Ljubinja 1950. godine.
  • Đaja, jedanaest kuća. Doselili se nekada davno iz Gornjeg Ljubinja, gde su se prezivali Limanović.
  • Uka, četiri kuće. Doselili se iz Gornjeg Ljubinja pre Drugog svetskog rata.
  • Šabani, dve kuće. Doselili se iz Gornjeg Ljubinja 1947. godine.
  • Šaipi, pet kuća. Doselili se iz Gornjeg Ljubinja, tri kuće 1932. godine, dve kuće 1077. godine.[8]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Popis iz 2011. na Kosovu i Metohiji su sproveli organi samoproglašene Republike Kosovo. Ovaj popis je bio bojkotovan od strane velikog broja Srba, tako da je realan broj Srba na Kosmetu znatno veći od onog iskazanog u zvaničnim rezultatima ovog popisa.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bukumirić 1984, str. 495.
  2. ^ Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961. godine pod2.stat.gov.rs
  3. ^ Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981. godine pod2.stat.gov.rs
  4. ^ Etnički sastav stanovništva Kosova i Metohije 2011. godine pop-stat.mashke.org (jezik: albanski)
  5. ^ Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.
  6. ^ Bukumirić 1984, str. 496.
  7. ^ Bukumirić 1984, str. 498.
  8. ^ Bukumirić 1984, str. 501.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Bukumirić, Mileta (1984). „Iz onomastike južne Metohije”. Onomatološki prilozi. V: 413—604. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]