Rio de Žaneiro

Koordinate: 22° 54′ 30″ J; 43° 11′ 47″ Z / 22.908333° J; 43.196389° Z / -22.908333; -43.196389
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rio de Žaneiro
port. Rio de Janeiro
Rio de Žanerio
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Brazil
Savezna državaRio de Žaneiro
Osnovan1565.
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2010.6.320.446 [1]
 — gustina5.347,25 st./km2
Aglomeracija14 387 000
Geografske karakteristike
Koordinate22° 54′ 30″ J; 43° 11′ 47″ Z / 22.908333° J; 43.196389° Z / -22.908333; -43.196389
Aps. visina0-380 m
Površina1.182 km2
Rio de Žaneiro na karti Brazila
Rio de Žaneiro
Rio de Žaneiro
Rio de Žaneiro na karti Brazila
Ostali podaci
GradonačelnikEduardo Paes
Poštanski broj20000-000
Veb-sajt
rio.rj.gov.br

Rio de Žaneiro (port. Rio de Janeiro - „Januarska reka“), ili jednostavno Rio, je ime grada u istoimenoj državi u jugoistočnom Brazilu. Rio de Žaneiro je bivši glavni grad Brazila (od 1763. do 1960) i Portugalskog carstva (od 1808. do 1821).

Spektakularno prirodno okruženje, karneval, samba i plaže kao što su Kopakabana, Ipanema i Leblon su ono po čemu se prepoznaje Rio. Najpoznatija atrakcija i zaštitni znak grada je statua Isusa, poznata kao statua Hrista Spasa (Cristo Redentor) na brdu Korkovadu. Tu su i brdo Šećerna Glava sa žičarom koja ide do njegovog vrha, zatim Sambodrom - mesto gde se održava glavna karnevalska parada,[2] kao i stadion Marakana, jedan od najvećih u svetu. Rio takođe posjeduje i dvije najveće šume u urbanom području, Pedra Branka (Floresta de Pedra Branca) i Tižuka (Floresta da Tijuca).

Procena broja stanovnika u gradu za 2005. godinu je 6.094.183,[3] a u širem krugu grada je procijenjeno da živi između 11 i 12 miliona stanovnika. Ipak, Rio nije najveći grad u Brazilu, ali je odmah iza Sao Paula.[4] Ljude iz Rio de Žaneira zovu Karioke, a neslužbena himna grada je „Čudesan grad“ (Cidade Maravilhosa).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Rio de Žaneiro iz 1919. godine.

Zaliv Guanabara, mjesto budućeg grada, prvi put su vidjeli portugalski istraživači u ekspediciji koju je vodio Gaspar di Lemos (Gaspar de Lemos), 20. januara, 1502. godine,[5] odakle i potiče naziv Rio di Žaneiro (Januarska rijeka). Legenda kaže da su moreplovci ovaj zaliv nazvali rijekom jer su i mislili da je u pitanju rijeka, međutim, to se teško može desiti iskusnim moreplovcima. Istina je da se u to vrijeme riječ rijeka koristila za sve veće vodene površine koje ulaze u kopno.

Ferdinand Magelan je 1519, u zalivu dopunjavao zalihe, a francuski krijumčari su ga koristili za šverc drveta brazil. Kada je francuski vitez De Vilganjon (Nicolas Durand de Villegaignon) došao u zaliv sa 600 vojnika i kolonista, osnovao je prvu evropsku naseobinu u ovom dijelu Brazila, pod nazivom Francuski Antarktik (France Antarctique). Kolonisti su uglavnom bili Francuzi i Švajcarci.

Zvanično, grad je osnovao 1. marta 1565. godine portugalski vitez, bratić tadašnjeg generalnog guvernera Brazila, Estácio de Sá. Prvobitni naziv grada je bio São Sebastião do Rio de Janeiro (Sveti Sebastijan Januarske Rijeke), u čast portugalskom kralju Sebastijanu I. Osnovni razlog osnivanja grada je bilo protjerivanje Francuza iz Brazila. U godinama koje slijede Rio će biti meta gusara, naročito onih čije su zemlje bili protivnici Portugalije u ovom dijelu svijeta, Holandije i Francuske.

Rio je osnovan na vrhu brda Šećerna Glava. Kasnije je čitav jedan grad izrastao na vrhu ovog brda, oponašajući dotadašnje srednjovjekovne evropske gradove i njihovu strategiju odbrane. Kako je Šećerna Glava bila centar grada, postala je i centar širenja grada, na jug i zapad.

Na kraju 16. vijeka portugalska kruna je više pažnje posvetila brazilskim mjestima na Atlantiku. Mjesta su postala veoma bitne strateške tačke u brodskom saobraćaju južnog Atlantika, između portugalskih kolonija u Africi i Americi, kao i u saobraćaju ka Evropi. Portugal gradi tvrđavu u Riju i sklapa saveze sa domorocima kako bi branili grad od gusara. Uskoro je počeo i industrijski razvoj: u pitanju je bila proizvodnja i prerada šećerne trske, međutim, kako je sjeverni Brazil proizvodio kvalitetniji šećer, ova grana industrije je polako počela da umire.

Rio de Žaneiro, pogled iz helikoptera

Do početka osamnaestog vijeka grad je napadan uglavnom od strane francuskih gusara. Poslije 1720, kada su portugalski istraživači u planinama današnjeg Minas Žeraisa pronašli zlato i dijamante, Rio je postao mnogo pogodnija luka za izvoz od dotadašnje najveće brazilske luke Salvadora u Baiji. 1763. godine, Rio i zvanično postaje administrativni centar od Portugalije Amerike.[6]

Kada je 1808. godine portugalska kraljevska porodica, bežeći pred Napoleonom, stigla u Rio de Žaneiro, Rio je postao glavni grad čitavog portugalskog carstva, čime je postao jedina evropska prijestonica izvan Evrope. Mnogi stanovnici Rija su ovom prilikom istjerani iz svojih kuća kako bi plemići iz Portugalije imali dovoljno komotan smještaj.[7]

Kada je Pedro I od Brazila proglasio nezavisnost Brazila, 1822. godine, odlučio je zadržati Rio kao prijestonicu njegovog novog carstva, ali je već tada grad počeo gubiti na značaju kako ekonomskom tako i političkom. Novi grad se uzdizao čak i iznad Rija, bio je to Sao Paulo.

Hotel Kopakabana Palas na Kopakabana plaži. Jedan od najpoznatijih i najluksuznijih hotela u Riju. Sagrađen je dvadesetih godina 20. vijeka.

Početkom 20. vijeka, grad je bio uglavnom ograničen na područje današnjeg istorijskog centra (opisano dole) na samim ustima zaliva Guanabara. Tada se težište gradskog života polako počinje pomjerati intenzivnije ka jugu i zapadu u današnju Južnu Zonu (Zona Sul), a prekretnica je bilo bušenje tunela koji povezuje četvrti Botafogo i Kopakabanu. Prirodne ljepote plaže u kombinaciji sa luksuzom i stilom Kopakabana Palas hotela, pomogao je Riju da stekne reputaciju grada zabave na plaži, primamljivog za turiste (iako je ova reputacija malo poljuljana u zadnje vrijeme, stvaranjem favela i nasiljem vezanim za trgovinu drogama).

Rio je ostao Brazilska prijestonica i poslije 1889. godine, kada je vojska zbacila monarhiju i uspostavila republiku. Ipak, planovi o preseljavanju prijestonice u centralne dijelove zemlje, kako bi bila jednako udaljena od svih brazilskih krajeva, su postojali i u to vrijeme. Napokon je 1955. godine, tadašnji predsjednik Žuselino Kubiček (Juscelino Kubitschek), odmah po svom izboru na ovo mjesto obećao izgradnju nove Brazilske prijestonice. Iako su mnogi držali da je u pitanju politička retorika, Kubiček je uspio stvoriti novi grad Braziliju do 1960. godine. Iste godine, 21. aprila, prijestonica je i zvanično prebačena iz Rio de Žaneira u Braziliju.

Sljedećih 15 godina, do 1975. godine Rio je bio grad-država (kao što su Hamburg i Bremen u Njemačkoj) pod nazivom Guanabara, po zalivu koji ga okružuje. 1975. godine, predsjedničkim dekretom poznatim kao A Fusão (fuzija - spajanje), grad je izgubio federalni status i utopio se u državu Rio de Žaneiro. I danas Karioke, traže da im se vrati opštinska autonomija.

Delovi grada[uredi | uredi izvor]

Rio de Žaneiro noću.
Nekadašnja opera, a danas Gradsko Pozorište, izgrađeno u klasičnom evropskom stilu, početkom 20. vijeka u centru Rija.

Grad je podeljen na:

  • Istorijski centar (Centro);
  • Južna zona - turistička zona, sa poznatim plažama;
  • Sjeverna zona - industrijska zona;
  • Zapadna zona sa novim distriktom Barra da Tijuca.

Centar[uredi | uredi izvor]

Centro predstavlja istorijski centar grada. Ovdje se nalazi kolonijalna zgrada 'Paço Imperial', koja je služila kao rezidencija portugalski guvernerima kolonijalnog Brazila. Tu su takođe mnoge istorijske crkve, uključujući i katedralu Kandelarija. Gradsko Pozorište i nekoliko muzeja se takođe nalaze u centru. Centar je i dalje poslovno srce grada. Jedna od poznatih atrakcija grada je i tramvaj Bondinjo, koji kruži po centru preko akvedukta Arcos da Lapa (sagrađenog 1750, pretvorenog u most 1896) i obližnje četvrti Santa Tereza, nazad u centar.

Južna zona[uredi | uredi izvor]

Pogled na Ipanemu sa Korkovadua.

Južna zona Rio de Žaneira se sastoji od nekoliko četvrti, među kojima su Sao Konrado, Leblon, Ipanema, Arpoador, Kopakabana i Leme, koji čine najpoznatiju obalnu liniju u Riju. Ostale četvrti u Južnoj zoni su Botafogo, Flamengo, Urka, Lagoa, Gavea, Žardim Botaniku i Laranžejras.

Kopakabana je osim plaže poznata i po najspektakularnijem dočeku nove godine, gdje više od dva miliona ljudi slavi novu godinu na pijesku i gleda novogodišnji vatromet. Od 2001 vatromet se ispaljuje iz čamaca radi sigurnosti učesnika i cijele četvrti.

Plaža Ipanema, u južnoj zoni.

Sjeverno od Lemea, na ulazu u zaliv Guanabara, nalazi se četvrt Urka i brdo Šećerna Glava ('Pão de Açúcar'), poznata grba na krajoliku Rija, druga po visini u gradu, odmah iza Pedra da Gavea. Do njenog vrha se može doći žičarom sa plaže Praja Vermelja, sa zaustavljanjem na brdu Urka. Pogled koji se nudi sa ovog vrha se još jedino može vidjeti na vrhu brda Korkovadu. Na obližnjem vrhu, Pedra Bonita, se upražnjava zmajarstvo (heng-glajding). Zmajevi, let završavaju na plaži Praja do Pepino u četvrti Sao Konrado.

Šuma Tižuka (Floresta da Tijuca), koja se nalazi u južnoj zoni Rija, je druga po veličini, šuma u urbanoj sredini. Najveća šuma u urbanoj sredini se takođe nalazi u Riju, i u pitanju je šuma Pedra Branka (Floresta da Pedra Branca). Film Za sve je kriv Rio iz 1984. godine je snimljen u blizini šume Tižuka, a kuće za iznajmljivanje, koje su i likovi u filmu iznajmili, sa ruba šume pružaju nevjerovatan pogled na poznate plaže.

Sjeverna zona[uredi | uredi izvor]

U sjevernoj zoni Rija se nalazi stadion Marakana, nekada najveći fudbalski stadion, a danas poslije preuređenja može da primi oko 80.000 gledalaca (najveći stadion je Stadion Prvog maja u Pjongjangu, Sjeverna Koreja). Kapacitet stadiona je smanjen zbog sigurnosnih pravila. Poslije renoviranja Marakana će moći da primi 120.000 gledalaca. Otvaranje i zatvaranje Panameričkih igara 2007. je održano na ovom stadionu.

Osim Marakane, u sjevernoj zoni Rija se nalaze i druge turističke i istorijske atrakcije, kao što je Manguinjos - biomedicinski institut u obliku mavarskog dvorca, objekat Quinta da Boa Vista i stara imperijalna palata Paso u kojoj se sada nalazi Brazilski Nacionalni Muzej.

U sjevernoj zoni se nalazi i međunarodni aerodrom Antônio Carlos Jobim (koji je dobio ime po poznatom brazilskom muzičaru), kao i glavni studentski kampus Federalnog Univerziteta Rio de Žaneiro, na ostrvu Fundao. Osim ostrva Fundao, i ostrvo Governador se nalazi u sjevernoj zoni.

Zapadna zona[uredi | uredi izvor]

Zapadna zona je najudaljeniji od centra grada. Uključuje četvrti Bara da Tižuka, Jacarepaguá, Recreio dos Bandeirantes, Vargem Grande, Campo Grande, Santa Cruz i Bangu. Četvrti u ovoj zoni najbolje otkrivaju međusobne socijalne razlike klasa građana u Brazilu. U ovoj se regiji nalaze i industrijske zone, ali i nekoliko manjih oblasti su i dalje okrenute poljoprivredi.

Zapadno od starih četvrti ove zone je Bara da Tižuka, koja je trenutno dio koji se najviše gradi, zbog činjenice da su troškovi zemlje i gradnje najniži u čitavom Riju, a nije zanemarljiva ni činjenica da je četvrt na obali. Ovo privlači ne samo srednju, nego i višu klasu koja za sobom povlači i luksuz, šoping centre i jednu dozu ležernosti. Urbanistički planovi za ovu oblast u rađene u kasnim šezdesetim godinama 20. vijeka, miješajući predgrađa u SAD (kuće sa dvorištem) i nebodere. Plaže Bara da Tižuke postaju sve popularnije, a u ovoj će četvrti biti i sportsko selo za pan-američke igre 2007. Sve ovo predstavlja Baru u budućnosti, kao poseban grad.

Osim Bare i Jacarepaguá i Campo Grande, takođe doživljavaju preporod i značajan privredni rast.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Pedra da Gavea

Rio de Žaneiro je na dalekom zapadnom delu segmenta brazilske atlaske obale (između moreuza istočno od Ilja Grand, na Kosta Verd, i Kabo Frio), blizo južnog povratnika, gde obala ima orijentaciju istok-zapad. Gledajući uglavnom na jug, grad je zasnovan na zatonu ovog dela obale, zalivu Gvanabara (Baía de Guanabara). Ulaz je obeležen tačkom zemljišta zvanom Glava šećere (Pão de Açúcar) — „vizitkartom“ grada.[8]

Centar (Centro[9]) grada, leži na ravnici zapadne obale zaliva Gvanabara. Znatan deo grada, koji se obično naziva Severnom zonom (Zona Norte), se proteže severozapadno na ravnici koja se sastoji od morskih i kontinentalnih naslaga i na brdima i nekoliko stenovitih planina. Južna zona (Zona Sul) grada, doseže plaže duž otvorenog more, i odsečena je od Centra i od Severne zone priobalnim planinama. Te planine i brda su izdanci Sera du Mara na severozapadu, drevnog gnajsno-granitnog planinskog lanca koji formira južne obronke Brazilske visoravni. Velika Zapadna zona (Zona Oeste), dugo odvojena planinskim terenom, je postala dostupnija iz Južne zone putem novih puteva i tunela izgrađenih krajem 20. veka.

Populacija grada Rio de Žaneiro, koja zauzima površinu od 1.182,3 km2 (456,5 sq mi),[10] je oko 6.000.000.[11] Populacija šire metropolitanske oblasti se procenjuje da je 11–13.5 miliona. Rio je bio brazilska prestonica do 1960, kad je Brazilija preuzela taj status. Stanovnici grada su poznati kao kariokas. Zvanična pesma Ria je „Cidade Maravilhosa“, kompozitora Andrea Filhoa.

Panorama Rija

Klima[uredi | uredi izvor]

Rio ima tipičnu tropsku klimu sa visokim temperaturama i vlažnošću tokom čitave godine. Ljetnje vrućine dostižu i preko 40 °C.[12] Ipak, veliki broj vodenih površina i blizina brda i planina čine ljeto u Riju podnošljivim. Padavine su česte, naročito u ljetnjim mjesecima, kada su moguće i oluje, ali ne i tropski cikloni.[13][14][15]

Klima Rio de Ženeira[note 1]
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Apsolutni maksimum, °C (°F) 40,9
(105,6)
41,8
(107,2)
41
(106)
39,3
(102,7)
36,3
(97,3)
35,9
(96,6)
34,9
(94,8)
38,9
(102)
40,6
(105,1)
42,8
(109)
40,5
(104,9)
42
(108)
42,8
(109)
Maksimum, °C (°F) 30,2
(86,4)
30,2
(86,4)
29,4
(84,9)
27,8
(82)
26,4
(79,5)
25,2
(77,4)
25
(77)
25,5
(77,9)
25,4
(77,7)
26
(79)
27,4
(81,3)
28,6
(83,5)
27,3
(81,1)
Prosek, °C (°F) 26,3
(79,3)
26,6
(79,9)
26
(79)
24,4
(75,9)
22,8
(73)
21,8
(71,2)
21,3
(70,3)
21,8
(71,2)
22,2
(72)
22,9
(73,2)
24
(75)
25,3
(77,5)
23,8
(74,8)
Minimum, °C (°F) 23,3
(73,9)
23,5
(74,3)
23,3
(73,9)
21,9
(71,4)
20,4
(68,7)
18,7
(65,7)
18,4
(65,1)
18,9
(66)
19,2
(66,6)
20,2
(68,4)
21,4
(70,5)
22,4
(72,3)
21
(70)
Apsolutni minimum, °C (°F) 17,7
(63,9)
18,9
(66)
18,6
(65,5)
16,2
(61,2)
11,1
(52)
11,6
(52,9)
12,2
(54)
10,6
(51,1)
10,2
(50,4)
10,1
(50,2)
15,1
(59,2)
17,1
(62,8)
10,1
(50,2)
Količina kiše, mm (in) 137,1
(5,398)
130,4
(5,134)
135,8
(5,346)
94,9
(3,736)
69,8
(2,748)
42,7
(1,681)
41,9
(1,65)
44,5
(1,752)
53,6
(2,11)
86,5
(3,406)
97,8
(3,85)
134,2
(5,283)
1.069,4
(42,102)
Dani sa kišom (≥ 1 mm) 11 7 8 9 6 6 4 5 7 9 10 11 93
Relativna vlažnost, % 79 79 80 80 80 79 77 77 79 80 79 80 79,1
Sunčani sati — mesečni prosek 211,9 201,3 206,4 181 186,3 175,1 188,6 184,8 146,2 152,1 168,5 179,6 2.181,8
Izvor: Brazilski nacionalni institut za meteorologiju (INMET).[16][17][18][19][20][21][22][23][24]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Demografija
1991.2000.2010.
5.473.9095.851.9146.320.446

Socijalni uslovi[uredi | uredi izvor]

Favela Rokinja u Rio de Žaneiru

Rio je tipičan brazilski grad u pogledu velikih razlika između bogatih i siromašnih. Iako je u pitanju jedan od najvećih svjetskih gradova, značajan procenat populacije (oko 15%) živi u siromaštvu. Siromaštvo je najizraženije u neformalnim naseobinama, koje se ovdje nazivaju favelama, koje se najčešće nalaze na strminama na kojima nije ni moguće graditi neke trajnije i čvršće građevine, i gdje su i nesreće poput teških plavljenja u kišnom periodu najčešće. U favelama su najviše stope kriminala, zbog droga, borbi bandi i dugih kriminalnih oblika, najčešće prouzrokovanih siromaštvom.

Ono što je neobično za favele u Riju je njihova blizina bogatim četvrtima. Tako su bogate četvrti poput Ipaneme i Kopakabane, stiješnjene između plaža i brda, a na padinama ovih brda se nalaze siromašne favele.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Sport[uredi | uredi izvor]

Rio de Žaneiro je bio domaćin Pan-američkih igara 2007. godine. Finale Svjetskog prvenstva u odbojci na pijesku se održava u Rio de Žaneiru. U četvrti Jacarepaguá se održavala Velika Nagrada Brazila u Formuli 1 od 1978 do 1990. godine. Šampionat u surfingu se održavao na plažama Rija 17 godina za redom, od 1985 do 2001. godine.

Pored samog hrama fudbala, stadiona Marakana, se gradi novi stadion, kapaciteta 45 000 gledalaca. Stadion će nositi ime bivšeg predsjednika FIFA-e i karioke Žoao Avelanža. U sklopu kandidature za Ljetnje olimpijske igre 2012. godine, na Kopakabani su izgrađena borilišta za triatlon, odbojku na pijesku i jahting.

Rio de Žaneiro je bio domaćin Ljetnjih olimpijskih igara 2016.[25]

Stadion Marakana

Fudbal[uredi | uredi izvor]

Ipak, najpopularniji sport u Riju je fudbal, ili kako ga karioke zovu futebol. U Riju se nalaze neki od najvećih Brazilski fudbalskih klubova:

Osim fudbala, u Riju je veoma popularan i fudbal na pesku.

Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]

Nopomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Data from INMET station in the neighborhood of Saúde.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „«Tabela 1.6 - População nos Censos Demográficos, segundo os municípios das capitais - 1872/2010».”. Instituto Brasileiro de Geografia e Estatística. 2010. Arhivirano iz originala 21. 03. 2015. g. Pristupljeno 29. 8. 2014. 
  2. ^ "Rio de Janeiro's Beach Culture" Tayfun King, Fast Track, BBC World News (11 September 2009)
  3. ^ Estimativas de População, Pristupljeno 5. 5. 2013.
  4. ^ „The 150 richest cities in the world by GDP in 2005”. City Mayors Statistics. 11. 3. 2007. Pristupljeno 8. 9. 2008. 
  5. ^ Jorge Couto, 1995, A Construção do Brasil, Lisbon: Cosmos.
  6. ^ Robinson & Robinson 2014, str. 28
  7. ^ „Real Portuguese Family in Rio”. .folha.uol.com.br. 1. 1. 1970. Pristupljeno 17. 4. 2010. 
  8. ^ „Where is Rio de Janeiro?”. Riobrazilblog.com. 8. 3. 2011. Arhivirano iz originala 5. 11. 2013. g. Pristupljeno 12. 3. 2013. 
  9. ^ „RA II - Centro” (na jeziku: Portuguese). Prefeitura da Cidade do Rio de Janeiro. Arhivirano iz originala 4. 3. 2016. g. Pristupljeno 24. 9. 2014. 
  10. ^ „Area Territorial Official”. IBGE. Pristupljeno 18. 7. 2007. 
  11. ^ „Estimativas para 1° de Julho de 2006”. IBGE. Pristupljeno 18. 7. 2007. 
  12. ^ Alvares, Clayton Alcarde; Stape, José Luiz; Sentelhas, Paulo Cesar; de Moraes Gonçalves, José Leonardo; Sparovek, Gerd (2013). „Köppen's climate classification map for Brazil”. Meteorologische Zeitschrift. E. Schweizerbart'sche Verlagsbuchhandlung. 22 (6): 711—728. doi:10.1127/0941-2948/2013/0507. 
  13. ^ „Hail falls in Rio de Janeiro's West Zone and Baixada Fluminense”. Globo News. 12. 3. 2012. Arhivirano iz originala 2. 2. 2015. g. Pristupljeno 15. 3. 2012. 
  14. ^ (jezik: portugalski) https://www.youtube.com/watch?v=r2c-u7vOEdk Little hail shower – Nova Iguaçu, 18. 2. 2013
  15. ^ „As hail falls, Rio enters a warning interval”. G1. 28. 1. 2015. Pristupljeno 2. 2. 2015. 
  16. ^ „Temperatura Mínima (°C)” (na jeziku: Portuguese). Brazilian National Institute of Meteorology. 1961. Arhivirano iz originala 5. 5. 2014. g. Pristupljeno 8. 9. 2014. 
  17. ^ „Temperatura Máxima (°C)” (na jeziku: Portuguese). Brazilian National Institute of Meteorology. 1961. Arhivirano iz originala 5. 5. 2014. g. Pristupljeno 8. 9. 2014. 
  18. ^ „Temperatura Média Compensada (°C)” (na jeziku: Portuguese). Brazilian National Institute of Meteorology. 1961. Arhivirano iz originala 5. 5. 2014. g. Pristupljeno 8. 9. 2014. 
  19. ^ „Precipitação Acumulada Mensal e Anual (mm)” (na jeziku: Portuguese). Brazilian National Institute of Meteorology. 1961. Arhivirano iz originala 5. 5. 2014. g. Pristupljeno 8. 9. 2014. 
  20. ^ „Temperatura Mínima Absoluta (°C)”. Brazilian National Institute of Meteorology (Inmet). Arhivirano iz originala 21. 06. 2014. g. Pristupljeno 8. 9. 2014. 
  21. ^ „Temperatura Máxima Absoluta (°C)”. Brazilian National Institute of Meteorology (Inmet). Arhivirano iz originala 21. 06. 2014. g. Pristupljeno 8. 9. 2014. 
  22. ^ „Número de Dias com Precipitação Maior ou Igual a 1 mm (dias)”. Brazilian National Institute of Meteorology. Arhivirano iz originala 5. 5. 2014. g. Pristupljeno 8. 9. 2014. 
  23. ^ „Insolação Total (horas)”. Brazilian National Institute of Meteorology. Arhivirano iz originala 5. 5. 2014. g. Pristupljeno 8. 9. 2014. 
  24. ^ „Umidade Relativa do Ar Média Compensada (%)”. Brazilian National Institute of Meteorology. Arhivirano iz originala 5. 5. 2014. g. Pristupljeno 8. 9. 2014. 
  25. ^ „BBC Sport, Rio to stage 2016 Olympic Games”. BBC News. 2. 10. 2009. Pristupljeno 4. 10. 2009. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Zvanični[uredi | uredi izvor]

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Fotografije[uredi | uredi izvor]

Turizam[uredi | uredi izvor]