Roberto Mančini

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Roberto Mančini
Mančini 2021.
Lični podaci
Datum rođenja (1964-11-27)27. novembar 1964.(59 god.)
Mesto rođenja Jezi, Italija
Visina 1,80 m
Pozicija napadač
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1981—1982.
1982—1997.
1997—2001.
2001.
Bolonja
Sampdorija
Lacio
Lester Siti
30
424
87
4
(9)
(132)
(15)
(0)
Reprezentativna karijera
1984—1994. Italija 36 (4)
Trenerska karijera
2001—2002.
2002—2004.
2004—2008.
2009—2013.
2013—2014.
2014—2016.
2017—2018.
2018—2023.
2023—
Fjorentina
Lacio
Inter
Mančester Siti
Galatasaraj
Inter
Zenit Sankt Peterburg
Italija
Saudijska Arabija

Roberto Mančini (ital. Roberto Mancini; 27. novembar 1964, Jezi) jeste italijanski fudbalski trener i bivši fudbaler. Trenutno je selektor fudbalske reprezentacije Saudijske Arabije.

Klupska karijera[uredi | uredi izvor]

Mančini je debitovao u Seriji A 13. septembra 1981. sa 16 godina u dresu Bolonje. Sledeće godine prelazi u Sampdoriju za koju igra sve do 1997. U Sampdoriji je činio napadački tandem zajedno sa Đanlukom Vijalijem, i tako je pomogao klubu da dođe do titule prvaka Italije 1991, kao i osvajanja 4 Kupa Italije i Kupa pobednika kupova 1990. Takođe je sa Sampdorijom igrao finale Kupa šampiona 1992. protiv Barselone.

Posle Sampdorije prelazi u Lacio, sa kojim osvaja Seriju A, Kup pobednika kupova i 2 nacionalna kupa. Kada je Lacio osvojio duplu krunu 2000. godine Manćini je odlučio da završi karijeru, i tako je postao pomoćnik Svena Gorana Eriksona koji je tada bio prvi trener ekipe.

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Uprkos uspešnosti na klupskom nivou, Mančini u reprezentaciji nije pokazao svoj puni potencijal. Za reprezentaciju Italije je debitovao 1984. protiv Kanade, učestvovao je na Evropskom prvenstvu 1988, dok je na Svetskom prvenstvu 1990. u Italiji bio deo reprezentacije ali nije ulazio u igru. Za reprezentaciju je odigrao 36 mečeva i postigao 4 gola.

Trenerska karijera[uredi | uredi izvor]

Lacio i Fjorentina[uredi | uredi izvor]

Svoju trenersku karijeru Mančini je počeo pred kraj igračke karijere kada je bio pomoćnik Sven-Goranu Eriksonu u Laciju. Mančini je postao trener Fjorentine kada je finansijska situacija bila jako teška. Igrači poput Rui Koste i Frančeska Tolda su napuštali klub, ali uprkos tome Mančini osvaja Kup Italije. Januara 2002. dobija otkaz posle samo 10 meseci rada, i to u trenutku kada je Fjorentina bila u zoni ispadanja. Na kraju sezone Fjorentina je ispala iz lige.

Mančini leta 2002. postaje trener Lacija. Sa Laciom dolazi do polufinala Kupa UEFA 2002/03. gde gubi od Porta, a sledeće sezone osvaja nacionalni kup.

Inter[uredi | uredi izvor]

Mančini je u leto 2004. postao trener milanskog Intera, kojem je već u prvoj sezoni doneo prvi domaći trofej nakon 1989. godine, ponovo osvojivši nacionalni kup. Sledeće sezone klub osvaja Superkup Italije i Kup Italije, a takođe mu se dodeljuje Skudeto koji je oduzet Juventusu zbog skandala oko nameštanja utakmica. Mančini sa Interom sezone 2006/07. postavlja rekord lige sa 17 uzastopnih ligaških pobeda, i na kraju osvaja prvenstvo sa samo jednim zabeleženim porazom. Sledeće sezone Inter osvaja treću uzastopnu titulu prvaka Italije, ali predsednik kluba Masimo Morati nije zadovoljan učinkom u Ligi šampiona gde Inter ispada od Liverpula već u osmini finala takmičenja, zbog čega Manćiniju daje otkaz.[1] Naslednik Mančinija na klupi Intera je bio Žoze Morinjo.

Mančester Siti[uredi | uredi izvor]

Dana 19. decembra 2009. Roberto Mančini je postao trener Mančester Sitija, kluba od kojeg su se očekivali uspesi zbog ulaganja novca od strane novih vlasnika kluba iz Emirata.[2] U prvoj sezoni klub završava na petom mestu u ligi, i tako ne uspeva da se plasira u Ligu šampiona.

U letnjem prelaznom roku Mančini ne štedi na dovođenju igrača, te tako dovodi Džeroma Boatenga iz Hamburga, Davida Silvu iz Valensije, Jaju Turea iz Barselone i Aleksandra Kolarova iz Lacija. Sezone 2010/11. Mančester Siti osvaja FA kup pobedivši u finalu Stouk Siti sa 1:0, i to je bio prvi klupski trofej još od 1976. U prvenstvu klub završava na trećem mestu, i tako obezbeđuje direktan plasman u Ligu šampiona.

Sledeće sezone Mančini dovodi dva velika pojačanja: Samira Nasrija iz Arsenala i Serhija Agvera iz madridskog Atletika. Siti počinje sezonu u Premijer ligi vrlo ubedljivo sa 12 pobeda u 14 mečeva. Te sezone je nanesen najteži poraz gradskom rivalu Mančester junajtedu još od 1955. pobedom od 6:1 na Old Trafordu. Uprkos odličnim igrama u prvenstvu, u Ligi šampiona Siti ispada već u grupnoj fazi takmičenja.

Nakon 44 godine Mančester Siti je postao prvak Engleske, nakon dramatičnog meča u poslednjem kolu protiv Kvins park rendžersa, koji je završen pobedom od 3:2 za Mančester Siti nakon gola u poslednjim sekundama utakmice. Mančini je tako postao drugi italijanski trener koji je osvojio Premijer ligu nakon Karla Ančelotija koji je to učinio sa Čelsijem sezone 2009/10.

Sledeća sezona je bila znatno manje uspešna za Mančinija. Siti je opet ispao u grupnoj fazi Lige šampiona, a u prvenstvu završava kao drugi sa 11 bodova manje od Mančester junajteda. Klub dolazi do finala FA kupa gde gubi od Vigana rezultatom 1:0, a dva dana kasnije Mančini dobija otkaz.

Galatasaraj[uredi | uredi izvor]

Krajem septembra 2013. Mančini postaje trener Galatasaraja, zamenivši tako Fatiha Terima koji je postao selektor turske reprezentacije. Sa Galatasarajem uspeva u zadnjem kolu grupne faze Lige šampiona da pobedi Juventus sa 1:0 i tako obezbedi plasman u osminu finala takmičenja. Sa Galatasarajem nije uspeo da osvoji titulu prvaka Turske ali je kao utehu u toj sezoni osvojio nacionalni kup.

Povratak u Inter[uredi | uredi izvor]

U Inter se vratio 14. novembra 2014. godine umesto Valtera Macarija ali njegov drugi boravak na klupi nero–azura nije bio ni približno uspešan kao prvi. Za nešto više od godinu i po dana Manćini nije uspeo da osvoji neki trofej što i nije bilo neočekivano s obzirom na višegodišnju dominaciju u italijanskom fudbalu ljutog rivala Juventusa. Klupu Intera napustio je 8. avgusta 2016. godine kada ga je zamenio holandski trener Frank de Bur.

Zenit Sankt Peterburg[uredi | uredi izvor]

Nakon skoro jednogodišnje pauze Manćini se 1. juna 2017. godine vratio trenerskom poslu potpisavši trogodišnji ugovor sa ruskim premijerligašem Zenitom iz Sankt Peterburga uz mogućnost produženja saradnje na još dve sezone.

Trofeji[uredi | uredi izvor]

Kao igrač[uredi | uredi izvor]

Sampdorija

Lacio

Kao trener[uredi | uredi izvor]

Fjorentina

Lacio

Inter

Mančester Siti

Galatasaraj

Reprezentacija Italije

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Najbolji igrač sezone u Seriji A po izboru časopisa „Guerin Sportivo“: 1987/88, 1990/91
  • Fudbaler godine u Seriji A: 1996/97
  • Italijanski fudbaler godine: 1996/97
  • Dobitnik nagrade „Zlatna klupa“: 2007/08

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „F.C. Internazionale Milano - Official Website”. Milan, Italy: Inter.it. 11. 3. 2008. Arhivirano iz originala 24. 09. 2015. g. Pristupljeno 10. 7. 2014. 
  2. ^ Burt, Jason (10. 1. 2009). „Mancini linked to City after dinner-table negotiations - Premier League - Football”. The Independent. Pristupljeno 10. 7. 2014. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]