Selo Rogača se nalazi jugozapadno od mesta Sopota. Rogača je starije naselje, ali pisani podaci o njoj postoje tek iz početka 18. veka. Na karti iz doba Austrijske vladavine (1718—1739. ) ovo je naselje zabeleženo pod imenom Rogomiz. U prvim desetinama 19. veka Rogača je ulazila u sastav Katićeve knežine i 1818. godine imala je 41 kuću, a 1822. godine, 46 kuća. Godine 1846. Rogača je pripadala turijskom srezu, imala je 59 kuća i bila je „glavno mesto sreza turijskog“. Po popisu iz 1921. godine Rogača je imala 231 kuću sa 1344 stanovnika.
Za najstarije porodice u selu smatraju se: Katići, potomci Janka Katića po ženskoj liniji, Pavići, Starčevići, Čekići, Milosavljevići, Antonijevići, Stojkovići, Jaranovići, Žujevići, Nikolići i Obradovići. Današnji potomci ovih ne znaju od kuda su njihovi preci doseljeni... (podaci krajem 1921. godine).[1][2]
U naselju Rogača živi 872 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 45,1 godina (43,6 kod muškaraca i 46,6 kod žena). U naselju ima 348 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,01.
Ovo naselje je u velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.
^Podaci su uzeti iz: „Naselja“ knj.26 (dr. B. M. Drobnjaković. Kosamj) i iz „Letopisa“ opštine Rogače, Br.30.
^Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812 – 1935. godine Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani
Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927. objavljeno (1927 g.)„Napredak Pančevo,,
„Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999 g.). Letopis period 1812 – 2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani
Napomena
U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine ,»Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.