Rodion Malinovski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
rodion malinovski
Lični podaci
Datum rođenja(1898-11-23)23. novembar 1898.
Mesto rođenjaOdesa, Ruska Imperija
Datum smrti31. mart 1967.(1967-03-31) (68 god.)
Mesto smrtiMoskva, Ruska SFSR, SSSR
Profesijavojno lice
Delovanje
Član KPSS od1926.
Učešće u ratovimaPrvi svetski rat
Ruski građanski rat
Španski građanski rat
Veliki otadžbinski rat
SlužbaSovjetska armija
Činmaršal Sovjetskog Saveza
ministar odbrane Sovjetskog Saveza
Period19571967.
PrethodnikGeorgij Žukov
NaslednikAndrej Grečko
Heroj
Heroj SSSR od8. septembra 1944.
22. novembra 1958.
Narodni heroj od27. maja 1964.

Odlikovanja
sovjetska odlikovanja:
Heroj Sovjetskog Saveza
Heroj Sovjetskog Saveza
Heroj Sovjetskog Saveza
Heroj Sovjetskog Saveza
Orden pobede
Orden pobede
Orden Lenjina
Orden Lenjina
Orden Lenjina
Orden Lenjina
Orden Lenjina
Orden Lenjina
Orden Lenjina
Orden Lenjina
Orden Lenjina
Orden Lenjina
Orden crvene zastave
Orden crvene zastave
Orden crvene zastave
Orden crvene zastave
Orden crvene zastave
Orden crvene zastave
Orden Suvorova prvog stepena
Orden Suvorova prvog stepena
Orden Suvorova prvog stepena
Orden Suvorova prvog stepena
Orden Kutuzova prvog stepena
Orden Kutuzova prvog stepena
strana odlikovanja:
Orden Suhabatora
Orden Suhabatora
Orden crvene zastave (Mongolija)
Orden crvene zastave (Mongolija)
Orden narodnog heroja Orden partizanske zvezde sa zlatnim vencem
Orden Legija zasluga-stepena glavnokomandujući
Orden Legija zasluga-stepena glavnokomandujući

Rodion Jakovljevič Malinovski (rus. Родион Яковлевич Малиновский; Odesa, 23. novembar 1898. — Moskva, 31. mart 1967) sovjetski maršal, ministar odbrane Sovjetskog Saveza od 1957. do 1967. godine, dvostruki Heroj Sovjetskog Saveza i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 23. novembra 1898. godine u Odesi, u Ukrajini. U vreme Prvog svetskog rata, 1914. godine, otišao je kao dobrovoljac na front. Februara 1916, poslat je u Francusku, u sastavu ruskog ekspedicionog korpusa. Posle povratka u Rusiju, 1919. godine, uključio se u redove Crvene armije, i u sastavu 27. streljačke divizije učestvovao u borbama protiv kontrarevolucionaranih snaga. Tokom dvadesetih godina, prešao je put od komandira voda do komandanta korpusa.

U Komunističku partiju Sovjetskog Saveza učlanio se 1926. godine. Vojnu akademiju „Frunze“ završio je 1930. godine. Od 1937. do 1938. godine učestvovao je, kao dobrovoljac, u Španskom građanskom ratu, na strani republikanske vlade.

Na početku Velikog otadžbinskog rata, komandovao je 48. streljačkim korpusom, a od avgusta 1941. godine, Šestom armijom. Od decembra 1941. do jula 1942. godine bio je komandant Južnog fronta, od avgusta do oktobra 1942. komandovao je 66. armijom severno od Staljingrada. Od oktobra do novembra 1942. godine bio je zamenik komandanta trupa Voronješkog fronta. Od kraja novembra 1942, komandovao je Drugom gardijskom armijom, koja je, decembra iste godine, učestvovala u odbijanju napada koji je nemačka armijska grupa Don preduzela da bi deblokirala grupaciju nemačkih trupa, opkoljenu kod Staljingrada, a zatim je učestvovao u njenom uništenju. Od februara 1943. godine, Malinovski je komandant trupa Južnog, a od marta Jugozapadnog fronta (20. oktobra 1943. godine, ovaj front je promenio naziv u Treći ukrajinski front), koje su se borile za Donbas i deo Ukrajine na desnoj obali.

Maršal Sovjetskog Saveza]] postao je 1944. godine. Od maja 1944. do maja 1945. godine, komandovao je trupama Drugog ukrajinskog fronta u jaško-kišinjevskoj operaciji prilikom oslobođenja Rumunije, Mađarske, Austrije i Čehoslovačke.

Od jula 1945. godine, Malinovski je komandovao je trupama Zabajkalskog fronta koje su nanele glavni udarac u Mandžurskoj strategijskoj operaciji.

Posle završetka rata, bio je komandant trupa Zabajkalsko-amurskog vojnog okruga, od 1945. do 1947; glavni komandant trupa Dalekog istoka, od 1947. do 1953; komandant trupa Dalekoistočnog vojnog okruga, od 1953. do 1956; prvi zamenik ministra odbrane i glavni komandant kopnenih trupa od 1956. do 1957. godine.

Od oktobra 1957. do marta 1967. godine, Rodion Malinovski je bio ministar odbrane SSSR.

Od 1952. godine bio je kandidat za člana Centralnog komiteta KPSS, a od 1956. član CK KPSS; bio je deputat Vrhovnog sovjeta od drugog do sedmog saziva.

Maršal Rodion Malinovski preminuo je 31. marta 1967. godine, i sahranjen na Crvenom trgu, kod zidina Kremlja u Moskvi.

Odlikovanja[uredi | uredi izvor]

Odlikovan je s pet Ordena Lenjina, Ordenom Pobede, s tri Ordena Crvene zastave, dva Ordena Suvorova 1. reda i sa 16 stranih odlikovanja. Herojem Sovjetskog Saveza proglašen je 8. septembra 1945. godine, a 22. novembra 1958. postao je dvostruki heroj Sovjetskog Saveza.

Za izuzetnu veštinu u komandovanju trupama i heroizam pokazan u borbi protiv zajedničkog neprijatelja, za zasluge u razvoju i jačanju prijateljskih odnosa između oružanih snaga Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika i oružanih snaga SFRJ, Predsednik SFRJ Josip Broz Tito odlikovao je Rodiona Malinovskog, 27. maja 1964. godine, Ordenom narodnog heroja Jugoslavije.

Literatura[uredi | uredi izvor]


Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]