Rondokubizam

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Legiobanka u stilu češkog rondokubizma 1921. godine, delo Josefa Gočara
Pavel Janak, Palata Adrija u Pragu

Rondokubizam (narodni stil, narodni dekorativizam, češki art deko) je svojevrstan stil nastao u češkoj arhitekturi i primenjenoj umetnosti dvadesetih godina 20. veka kao kubistički stil u delu Josef Gočara i Pavel Janaka i dr. koji su primenili narodne elemente u vidu lukova i krugova u rešenjima svojih dela.

Koreni rondokubizma[uredi | uredi izvor]

Češki rondokubizam je pravilno bio svrstavan u spoju sa kubizmom koji se razvijao u Francuskoj i uticajem Sezana, kao i rađanjem slikarskog kubizma. Treba ukazati i na spoj sa vodećim teorijama u umetnosti toga vremena, A. Rigla i V. Voringera kao i promene koje su nastale posle secesije u smislu priklanjanje ka apstrakciji koja je stalno interesantna kao stvaralačka metoda.

Nastanak i karakteristike[uredi | uredi izvor]

Uspon u kubističkom izjašnjavanju je posle 1912. godine u delima dva saradnika Josefa Gočara i Pavela Janaka se odražava u projektima koji se približavaju kubističkim pogledima na arhitekturu i odražavaju se u njihovim projektima naročito u projektu Doma kod crne majke božije u Pragu i u Gočarevom najznamenitijem delu Legiobanke u Pragu po kome je stil rondokubizma nekada poznat i kao stil Legiobanke godine 1921. Na fasadi ove zgrade je Gočar razvijao puni svoj arhitektonski talenat. U ovom kubističkom delu on je uveo složene kompozicije monumentalnog pročelja i red i komplikovanu plastiku koja se sastoji od malih lukova uravnoteženih formi u omeđenju narodnog dekorativizma. Gočar je u ovim delima razvio i efektivne skale boje koje se istina dosta ponavljaju ali su zato jako hrabre u primenjivanju. On se tu prokazuje i kao dobar konstruktor. Slične monumentalne i dekoretivne elemente je primenio Pavel Janak u svom projektu osiguranja Reunijon. To je monumentalna arhitektura koja se karakteristiše jakim dekorativizmom i plastičnošću u kojoj umetnici postaju svesni svog vlastitog dela u doba posleratnih pogleda, posleratne avangarde u češkoj arhitekturi 20. veka u kojoj se stvaraju dela koja su veliki doprinos u smislu dosezanja maksimuma i veliki deo posla ka dobroj i kultivisanoj arhitekturi visokih stručnih vrednosti u kojim je ostvareno jedinstvo sadržaja i formi. U kasnijim fazama svojih dela se javlja odstupanje od monumentalnosti i dekorativizma i priklanjanja se blažim i funkcionalističkijim formama.

Ovaj pravac se odlikuje stavljanjem značaja na silu utiska koji se postiže izrazitom plastičnišću. Arhitekte se u stvari ne odriču funkcionalnosti ali je ne smatraju za polazište i obraćaju pažnju i na konstrukciju. Princip upotrebe plošne kružnice, kružnih odsečaka, valjaka, prostornih kugli i polukugli se u ovo doba ne javljaju naglo i za početak se može smatrati 1913. godina. Rastavljanje pročelja na plastične elemente sa divljom dramatičnom igrom masa, promene dinamike, unutračnji doživljaji stvaraoca koji se manifestuje u izrazito naglašenim ritmovima, završava se 1924. godine kada je projektovan Paviljon ČSR- a za međunarodnu izložbu primenjene umetnosti u Parizu za 1925. godinu koji je projektovan i realizovan od strane Josefa Gočara do otvaranja. Još pre 1924. godine se formira oko Kluba arhitekata grupa sa proklamacijom racionalističkog programa koji je u suprotnosti sa kružnim kubizmom, koja će pobediti među mladim projektantima ali treba napomenuti da je većina njih ostvarila jako interesantna dela upravo u formama rondokubizma. Oni koji nisu prošli fazu rondokubizma su opet ubrzo završili u istorizujućim stilovima klasicizma.

Ovaj originalni stil češkog kubizma je nedovoljno ispitan i nedovoljno poznat u svetu i u delima različitih teoretičara je često okarakterisan kao anomalija (u spisku K. Teigea kritičara rondokubizma se kao počinilac ove deformacije navodi i slovenački arhitekta Jože Plečnika koji je radio i u Pagu), arhitektonske misli u češkoj i kao deformacija narodne umetnosti.

Prihvatanje stila[uredi | uredi izvor]

Posleratnih pet godina u novoj čehoslovačkoj državi nastaju sjajni projekti i ostvarenja javnih zgrada, škola, objekata sreza i skupština, krematorijuma, robnih kuća, pošta kao i celih kompleksa stambenih zgrada te se s pravom može tvrditi da jedini predstavnici ovog avangardnog stila nisu bili samo dvojka P. Janak i J. Gočar već ceo red novih arhitekata koji učestvuju u stvaranju ovoga stila. Ovim je ova varijanta kubizma u češkoj dobila i shvatanje u narodu koji je težio za sopstvenim izražavanjem u arhitekturi.

Arhitektonska dela rondokubizma[uredi | uredi izvor]

  • J. Gočar, Legiobanka u Pragu 1921.- 1023.
  • J. Gočar, kuća vojničke uprave na aerodromu u Kbelih 1920.- 1921.
  • J. Gočar, Izložbeni pavljion „SVU Manes“ u Pragu 1921.
  • P. Janak, Palata osiguranja „Reunijons adrijatika sekurita“ u Pragu 1923.
  • P. Janak, Krematorijum u Pardubicama 1922.- 1023.
  • P. Janak, Administrativna zgrada Škodovih zavoda u Pragu 1925.- 1926.
  • J. Vondrak, stambena zgrada u Orehovicama 1924.
  • J. Stepanek, Zgrada narodnog sabora u Pragu 1922.
  • A. Martinek, stambena zgrada u Dejvicama 1922.
  • B. Kozak, Husova kuća u Pragu 1923.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Architektura ČSSR č.5/1969 članek; "Rondokubismus" Márie Benešová,Praha 1969.
  • Josef Gočár, M. Benešová, Praha 1958.
  • Pavel Janák, M. Benešova, Praha 1959.
  • Příruční slovník nauční ČSAV, Praha 1963.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]